StoryEditorOCM
PanoramaU SRIDU

Josip Jukić, Sinjanin od kolina, napravio je genijalan strip o Alci. Radovima su bili oduševljeni u zagrebačkoj izdavačkoj kući i ukoričili su ‘Alkara‘

Piše Jasenka Leskur
5. prosinca 2021. - 14:41

Alka i sve što se događa oko nje – nadmetanje, konji, slava, viteštvo – velika su inspiracija generacijama Sinjana, tako da se pojavljivanje stripa s tom temom u hrvatskim knjižarama čini potpuno logično.

image
Josip Jukić sa svojim stripom
Vojko Bašić/Cropix

Ako se vještina nekog stasitog alkara nekada veličala u pripovijedanju, dok se kratilo duge zimske noći uz ognjište, danas je potpuno u duhu vremena pričanje priče likovnim jezikom. Pripovijedanje slikama, crtanim ili snimljenim, svejedno.

image
Strip Alkar

A da bi strip "Alka" došao tvrdo ukoričen do knjižara, trebao se naći jedan Sinjanin "od kolina" koji zna crtati i jedan povjesničar, zaljubljen u vitešku trku, možda čak i više od samog crtača stripa. Iako nije iz Sinja, nego iz Imotskog.

Prvi je Josip Jukić, a drugi prof. Stjepan Bekavac, donedavno direktor u izdavačkoj kući AGM iz Zagreba. I, naravno, trebao je roman Dinka Šimunovića "Alkar", klasik školske lektire koji isprepliće nesretni ljubavni trokut između oca i sina, Rašice i Salka, te djevojke Marte u jednoj godini, između dvije trke Alke.

image
Detalj iz stripa

– Na stripu sam radio godinu dana – kaže nam Josip Jukić (55), kojega smo posjetili u njegovoj obiteljskoj kući u Sinju.

Strip od 52 table

– Imao sam dovoljno vremena, a želio sam se okušati u toj formi jer volim slikati. Član sam Likovne udruge "Tilurium" iz Trilja niz godina. Želio sam objaviti nešto iz "devete" umjetnosti, a supruga mi je dala ideju da obradim Šimunovićevu pripovijetku. "Alku" još nitko nije obradio u stripu, iako je u Sinju sve vezano uz nju i čudotvornu Gospu. Pročitao sam knjigu nekoliko puta, napravio scenarij i uhvatio se posla. Strip ima 52 table, rađen je akvarelom direktno na papiru, to nije nimalo jednostavna tehnika. Zahtijeva vještinu i upornost – govori u jednom dahu Jukić, čije slike, ulja i akvareli u nizovima vise na zidu dnevnog boravka u kojem sjedimo.

image
Iz stripa 'Alkar'

I gdje nam domaćinski nudi kavu, kolač od sira i sok.

Radi i kolaže, tuš, nabraja, sve tehnike. Izlaže s članovima udruge tri, četiri puta godišnje, ali i samostalno, svuda po Hrvatskoj, preko Sabora kulture...

– Da, i prodajem slike. Kako kada. Radio sam po narudžbi, prodalo se slika po čitavom svijetu. Kako živim u Sinju, ljudi puno traže motive Alke i alkara. Jedno su se vrijeme slike prodavale kao na traci, a sad je vrijeme krize, ide malo teže. Uglavnom ljudima za apartmane, kad se useljavaju u novi stan i za poklone. Radio sam i morske pejzaže, nema pravila, radim sve – kaže Jukić, koji u kući nema izdvojen radni kutak, a štafelaj mu je u Trilju, u prostoru udruge.

image
Strip Josip Jukića

Iako je očito vrlo talentiran, Jukić zapravo živi zarađujući u restoranima, profesionalno je – kuhar. Ljeti, u turističkoj sezoni, cijeli je dan u konobi u kojoj je zaposlen, a zimi, kad ima više vremena, postaje umjetnik. Više bi crtao, osjeti se to, ali posao je posao!

– Mora se od nečega živjeti, ne može se samo od umjetnosti, naročito u današnje vrijeme – kaže autor stripa, iz kojega progovara tvrdo zabetonirano mišljenje o siromašnim umjetnicima, rašireno i izvan Cetinske krajine.

– Imam ja prijatelje slikare, rijetkost je da mogu živjeti od prodaje slika. Crtači mogu; ako je kvalitetan i dobar, lako se zaposli kod stranih izdavača, Talijana, Francuza, američkih izdavača. Svake godine idem na MAfest, stripovski festival u Makarskoj, imam prijatelje stripaše.

image
Strip 'Alkar', naslovna stranica

Bih li ja? Nisam ni probao. Napravio sam ovo na lokalnoj razini, izašla mi je knjiga, ja sam vrlo zadovoljan. Vidjet ćemo šta će dalje biti – realno će Jukić, koji nije slikar amater jer je u 34. godini života upisao Slobodnu umjetničku akademiju u Splitu, pa je diplomirao u klasi prof. Uda Grobklausa. Dakle, ima i to zvanje:

– Ljeti bih radio, zimi išao na akademiju i tako. Upisao sam je kad sam to mogao financirati, jer to je bio ogroman trošak, al' eto, ljubav prema slikanju je prevagnula. Iako sam tamo crtao više apstrakcije i nije mi puno pomogla za strip.

– Što dalje planirate? – pitam ga.

– Imam u planu nešto novo. Napravit ću strip o opsadi Sinja. Neće biti u boji, nego u crno-bijeloj tehnici, u tušu. I bit će na većem broju stranica od "Alkara". Prema našoj čuvenoj bitki iz 1715. godine pod osmanlijskom vlašću, ali po mom scenariju, sam ću smisliti priču. Bit će ljubavi, emocija, puno akcije, svega.

Mora biti akcije!

Lagano u glavi slažem kako bi to trebalo izgledati. U "Alkaru" se Šimunović dotaknuo motiva "tko pobijedi u Alci, pobijedi i u ljubavi", ali unio sam puno svojih detalja da bude zanimljivije svakoj publici, starijoj i mlađoj. Ipak, to je strip, treba biti akcije, dinamike!

image
Vojko Bašić/Cropix

Najteže mi je bilo uhvatiti duh njegove pripovijetke, radi se o najistaknutijem piscu koji je pisao o Cetinskoj krajini, o mentalitetu i pejzažu ovoga kraja. U stripu nije važno samo crtanje, važno je pripovijedanje. Sličan je filmskoj umjetnosti po kadriranju, montaži, režiji. Kad se sve sjedini, stranica treba biti dobro ukomponirana, vizualno ugodna – govori sinjski stripaš koji, osim toga, ima još jedan projekt u planu.

Razrađuje Marulićevu "Juditu", zasad probno i na nagovor jednog sinjskog profesora, a ako se crtež svidi, i taj bi veliki hrvatski klasik mogao završiti u stripu.

– Djeca danas manje čitaju, pa ih se pomoću stripa pokušava navesti da upoznaju velika književna djela iz školske lektire – komentira Jukić i nastavlja:

image
Josip Jukić je po profesiji kuhar pa, kako sam kaže, ljeti kuha, a zimi crta
Vojko Bašić/Cropix

– Strip je bio popularan 70-ih godina, poslije je izgubio ugled, smatrao se šund literaturom, a sad se o njemu uči u školama, na fakultetima, popularnost mu je narasla u čitavom svijetu – kaže on i izdvaja autore koje je volio čitati:

– Obožavam Andriju Maurovića, on je bio genij. Volio sam čitati Corta Maltesea, Princa Valijanta, Poručnika Blueberrija. Huga Pratta od Talijana, Joze Ortiza među Španjolcima – nabraja Jukić, koji kaže da za njegov strip ima dosta upita i svi pitaju gdje se može kupiti. Nada se da će moći i u sinjskim knjižarama, kao i da će se strip afirmirati kroz turizam koji se osjeti u čitavoj Cetinskoj krajini.

image
Svoje ideje za 'Juditu' Jukić je već bacio na papir
Vojko Bašić/Cropix

– Ima turista, naročito ih je bilo ove godine. Po danu se kupaju na plaži, a spavaju u sinjskim kućama. Poznati smo po arambašićima, domaćim uštipcima, rakovima, fritulama, kruvu ispod peke, janjetini s ražnja...

Sinj je poznat po dobroj spizi i dobrom mesu, od davnina. Volim na TV-u dobar kuharski show, ali "MasterChef" mi je izgubio draž bez Špičeka i Pažanina. Volim emisije Lidije Bastanich, ona je dobra – ćakulamo sad o umjetnosti hranjenja s ovim slikarom koji dobro kuha.

Ili kuharom koji dobro slika?

Ne zna ni sam, kaže.

image
Stjepan Bekavac

Prof. Bekavac ima 'Alkara' na kineskom i esperantu!

– Nismo se htjeli zadovoljiti samo tiskanim izdanjem stripa, nego smo ga htjeli oplemeniti multimedijskim sadržajem – kaže prof. Stjepan Bekavac iz izdavačke kuće AGM.

– Nastojali smo što više približiti djeci tiskanu knjigu, oplemenjenu nečim iz njima bliskog svijeta računala i mobitela.

U stripu smo odabrali četiri njegova dijela, kvadrata koji su obilježeni QR kodom. Iza njih se nalazi multimedijski sadržaj kojemu se pristupa putem aplikacije za očitavanje QR kodova ili putem aplikacije za fotografiranje na pametnom telefonu koje vas vode na odgovarajuću YouTube poveznicu.

Multimedijski sadržaj je u sinergiji s isječcima književnog teksta, a sve kako bi se djeca uživjela u stvarnost koju je Šimunović tako vjerno prikazao kroz likove Rašice, Marte, Salka, opise grada Sinja i Cetinske krajine, alkara i alkarske čete – kaže Bekavac, koji više od 20 godina proučava i bilježi povijest Alke, a u povodu njezine 300. obljetnice objavljena mu je i znanstvena monografija "Sinjska alka 1715.-2015".

Građu za knjigu prikupljao je 15-ak godina i uz to je prikupio više od 200 izdanja Šimunovićeva "Alkara". Među njima su ona na esperantu iz 1926. i kineskom jeziku iz 1936. godine!

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
26. siječanj 2023 13:42