U splitskom HNK-u 17. prosinca na programu je prva izvedba baleta "Orašar", koji se tradicionalno pleše u blagdansko vrijeme. Kao što je uobičajeno, ulaznice za izvedbe u prosincu su rasprodane, pa će biti dodane još dvije u prvoj polovini siječnja, a i te su gotovo popunjene.
Nije tako samo u Splitu – čuveni balet u božićno je vrijeme na kazališnim repertoarima širom svijeta. Čini se da njegova popularnost neprestano raste, a posljednjih godina figura orašara, kao dekoracija, osvaja izloge, trgove i domove.
Tajnu omiljenosti baleta "Orašar" pokušao je objasniti ukrajinski koreograf Waczlaw Orlykowski, koji ga je postavio u Zagrebu 1970. godine te je njegova koreografija postala referentnom točkom za sve kasnije produkcije u Hrvatskoj.
Faktor X
Veliki je Čajkovski, naime, jedan od rijetkih skladatelja koji je svoju glazbu skladao u uskoj suradnji s koreografima, stvorivši djela koja su savršena ne samo s glazbenog i scenskog stajališta, nego svojom ritmičnošću i tematskom raznolikošću udovoljavaju i specijalnim zahtjevima baletne pozornice, potičući na ples.
Popularnost i slojevitost priča koje je odabrao za teme svojih djela, jednako privlačnih i djeci i odraslima, kao i koreografski elementi koji nisu pretjerano zahtjevni, a plesačima daju mogućnost da njihovo umijeće u potpunosti dođe do izražaja, onaj su faktor X zbog kojega "Orašar", "Trnoružica" i "Labuđe jezero" vjerojatno još dugo neće biti svrgnuti s trona najvažnijih baletnih djela, rekao je Orlykowski, prema čijoj se koreografskoj zamisli pleše i splitski "Orašar".
A kako je sve počelo? Petar Iljič Čajkovski napisao je "Orašara" (u originalu "Ščelkunčik") prema priči "Orašar i kralj miševa" E. T. A. Hoffmana, prema narudžbi Ivana Vsevoložskija, direktora Carskih kazališta. Prvi put je izveden 18. prosinca 1892. u Sankt Peterburgu u postavi Mariusa Petipe.
Priča prati djevojčicu Klaru (u ruskim se izvedbama zvala Maša) koja za Božić dobiva drvenog orašara, drobilicu za orahe u obliku vojnika. Te noći djevojčica u snu vidi vojsku miševa koji će je napasti, a njezin orašar pretvara se u princa koji će je izbaviti i povesti u čarobni svijet, gdje razne delicije poput čaja, kave, čokolade i lizalica izvode svoje plesove. Ujutro će shvatiti da su ti doživljaji ipak bili samo san.
Prva izvedba nije dobila baš sjajne kritike – to se često događalo kasnije čuvenim umjetničkim djelima – a osobito nije dobro prihvaćeno to što su uloge Klare i Princa plesala djeca. Poslije su ih zamijenili odrasli plesači, ali ostala je tradicija da u manjim ulogama miševa, igračaka i pahuljica djeca nastupaju i danas.
Čajkovski nije ni slutio...
Balet se nastavio izvoditi i bio je sve bolje prihvaćen, ali koreografija Georgea Balanchinea za newyorški balet 1954. bila je ključna za svjetsku popularnost ovoga djela, koje je od tog vremena postalo nezaobilaznim blagdanskim sadržajem. Neki plesni teatri u SAD-u danas zarade 40 posto svojih prihoda samo od izvedbi "Orašara".
Sam Čajkovski nije ni slutio kakvu će popularnost steći njegovo djelo – umro je godinu dana nakon praizvedbe.
Splitski "Orašar" sada se izvodi po koreografiji Orlykowskog, koju je na scenu prenijela Božica Lisak, a cijeli ansambl Baleta, zajedno s mladim plesačima iz Baletnoga studija, uključen u ovu raskošnu produkciju broji više od 130 plesača na sceni.
Kroz HNK Split su zbog "Orašara" prošli deseci tisuća gledatelja, a prvi put je u Splitu izveden 1998. godine u koreografiji Ljiljane Gvozdenović i pod ravnanjem maestra Ive Lipanovića. U ulogama Šećerne vile i Princa nastupili su gosti iz Zagreba, Milka Hribar i Andrej Izmestjev.
Potom, kada je ravnateljica Baleta bila Almira Osmanović, premijerno je izveden novi "Orašar" 19. prosinca 2003., u koreografiji Božice Lisak (prema W. Orlykowskom) i pod ravnanjem maestra Ive Repušića. Gosti na premijeri su bili Anton Bogov i Paola Vismara, a potom su plesali i domaći i gostujući solisti koje bi bilo teško i nabrojiti.
Ova je izvedba tijekom desetak godina, osim na splitskoj sceni, gostovala širom Hrvatske i Italije, gdje se katkad plesala i dvaput dnevno.
Raskošan fundus kostima
U mandatu Dinka Bogdanića 2. prosinca 2013. ovaj je balet ponovno premijerno postavljen u Bogdanićevoj koreografiji (prema Orlikowskom), a dirigent je bio maestro Hari Zlodre. Bio je na programu tri godine, a potom se 2016. ansambl ponovno vraća prethodnoj koreografiji Božice Lisak, koja je i danas aktualna. U izvedbama su stasali brojni splitski plesači izmjenjujući se u svim ulogama – neki su počeli kao djeca, plešući miševe, da bi kasnije postali solisti.
Čitav ansambl, kako oni kažu, ima ovaj balet "u nogama", a izostao je samo 2020. godine zbog epidemioloških mjera.
Valja spomenuti da su kostimi za "Orašara" u prosincu uvijek "u radu". Već broj od 130 izvođača znači golemu gužvu u garderobama. Za neke premijere šivali su se – i sačuvali kostimi, za jedan segment predstave dobiveni su još davno iz HNK-a Zagreb, ali djeca ih prerastu, istroše se, treba ih prepraviti za nove soliste ili sašiti nove.
Na taj način fundus kostima stalno se održava i obnavlja jer mora biti blistav i raskošan.