Dok ga bura nije "otpuhala" u bonacu poezije, Mario Brajičić bio je "samo" ribar. Pravi ribar, kao iz pjesama, onaj koji "tuče" more i ćakula s ribama u osami, priziva ih sebi i zahvaljuje im što ima svaki dan kruh na stolu. Komad za umočit' u brujet, taj kruh svagdašnji i neophodan, imao on i osam kora. Tako je nekako tekao njegov život dok se nije ulovio u vlastite verse, a sve je započelo kako i rekosmo: burom.
- Je, prva pisma mi se zove "Bura", dosta je duga - povjerava 46-godišnji Brajičić malko nesigurno, kao da se ispričava. Pjesma je inače nastala jedne davne noći, autor će je zapamtiti po tragičnom događaju: istog datuma je makedonski pjevač Toše Proeski izgubio život u prometnoj nesreći. Istodobno, rodio se pjesnik u ribaru, Mario Brajičić. I otada za njega...