Stručnjaci savjetuju hitnu promjenu navika i primjenu pravila "šezdeset-šezdeset" – slušanje glazbe na najviše šezdeset posto maksimalne glasnoće ne dulje od šezdeset minuta odjednom, nakon čega mora uslijediti potpuna tišina.
Suvremeni život praktički više ne možemo zamisliti bez sićušnih, bežičnih slušalica, koje su postale neodvojivi produžetak naših pametnih telefona i naših tijela. Nosimo ih stalno – tijekom jutarnje vožnje autobusom, osmosatnog rada u uredu, tijekom intenzivnog znojenja u teretani, a često čak i noću, kada zaspimo s njima u ušima slušajući umirujuću glazbu ili podcaste.
Na ulicama vidimo prave horde naizgled odsutnih ljudi, potpuno odsječenih od svoje okoline, što stvara dojam svojevrsne epidemije "gluhih zombija".
No dok mi uživamo u svom privatnom zvučnom mjehuru, Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) i vodeći klinički audiolozi diljem svijeta upozoravaju na nadolazeću i potpuno nepovratnu zdravstvenu katastrofu. Ovom naizgled nevinom tehnološkom navikom svakodnevno brutalno uništavamo jedno od naših najvažnijih osjetila, što će, prema riječima stručnjaka, dovesti do generacije ljudi koji će oglušiti desetljećima prerano.
Da bismo razumjeli zašto su popularni čepići za uši toliko destruktivni u usporedbi sa starim, glomaznim slušalicama, moramo poslušati stručnjake poput dr. Sarah Sydlowski, istaknute američke kliničke audiologinje i stručnjakinje za gubitak sluha. Problem leži u samoj fizici zvuka i anatomiji našeg uha.
Zloupotreba uskog ušnog kanala
Kada tako mali zvučnik gurnemo duboko u naš uski ušni kanal, potpuno i grubo zaobilazimo našu prirodnu vanjsku zaštitu uha, koja je evolucijski dizajnirana da hvata, raspršuje i slabi zvučne valove iz okoline. Dr. Sydlowski objašnjava da čepićima za uši stvaramo zatvoreni, hermetički sustav u kojem se zvučni valovi nemaju gdje raspršiti, već se pod ogromnim i potpuno neprirodnim pritiskom tjeraju izravno u naš izuzetno krhki bubnjić.
Ovaj nemilosrdni udar zvuka nije jedini problem s ovom svakodnevnom praksom. Stalnim i ponovljenim umetanjem tvrde plastike u ušni kanal potpuno onemogućujemo prirodno samočišćenje uha, a ušni vosak guramo opasno duboko u bubnjić, gdje se na kraju stvrdne u tvrdi, bolni, pa čak i upalni čep, koji može ukloniti samo liječnik uz jake bolove.
Krajem 2022. godine objavljena je najveća studija Svjetske zdravstvene organizacije (objavljena u časopisu BMJ Global Health) u kojoj su izričito upozorili da je više od milijardu mladih ljudi (između 12 i 35 godina) u opasnosti od trajnog gubitka sluha upravo zbog opasne upotrebe osobnih audio uređaja i preglasnog slušanja glazbe. Tada su i službeno opravdali preporuke za smanjenje glasnoće na maksimalno 60 posto te upozorili da se oštećenje sluha zbog izravnog zvučnog tlaka u ušnom kanalu više ne može popraviti.
Noćna mora zviždanja
Zbog ovog izravnog i višesatnog bombardiranja bubnjića danas svjedočimo zastrašujućoj epidemiji tinitusa, posebno među tinejdžerima i mladim odraslima. To je izrazito bolno, stalno zviždanje ili zujanje u ušima koje prati pacijenta svake sekunde njegovog života i koje medicina više ne može izliječiti.
Ovaj zvuk je očajnički vapaj za pomoć iznutra našeg uha. Zvučni tlak iz slušalica prenosi se kroz bubnjić izravno do pužnice, sitne strukture u unutarnjem uhu koja je okružena mikroskopskim, izuzetno osjetljivim dlačicama. Kada su ovi osjetilni organi izloženi glasnom zvuku satima bez ikakvog vremena za oporavak, doslovno se raspadaju i umiru od preopterećenja. Svjetska zdravstvena organizacija upozorava da je ovaj proces stanične smrti potpuno i apsolutno nepovratan, jer se te dlačice kod ljudi nikada ne regeneriraju.
Put do rane gluhoće
Svaka izgubljena dlaka je sićušan, ali trajan korak prema neizbježnoj tišini. Posljedica ovog dugotrajnog zlostavljanja, upozorili su audiolozi, bit će generacija kojoj će hitno trebati slušni aparati u četrdesetima, vremenu kada je gubitak sluha nekada bio rezerviran isključivo za ljude u osamdesetima.
Kako bi se izbjegla ova zastrašujuća i prerana gluhoća, stručnjaci savjetuju hitnu promjenu navika i primjenu pravila "šezdeset-šezdeset" – slušanje glazbe na najviše šezdeset posto maksimalne glasnoće ne dulje od šezdeset minuta u kontinuitetu, nakon čega mora uslijediti potpuna tišina. Još bolje i puno sigurnije rješenje je odmah se vratiti velikim naglavnim slušalicama koje prekrivaju uške, i koje emitiraju zvuk izvan uha i omogućuju našem ušnom kanalu da slobodno diše i ponovno se prirodno čisti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....