Iskrena objava roditelja šokirala: ‘Imamo dijete s autizmom i bebu od šest mjeseci, a nitko nam ne želi pomoći‘

Objava jednog oca na Facebook stranici "Mamine tajne anonimne i javne" izazvala je brojne reakcije i otvorila pitanje koje često dijeli mišljenja – imaju li bake i djedovi obvezu pomagati oko unuka ili je riječ isključivo o dobroj volji?

Otac dvoje djece, koji je želio ostati anoniman, opisao je svakodnevicu svoje obitelji te priznao kako se on i supruga osjećaju prepušteni sami sebi.

"Zanima me jedna stvar. Kada su bake i djedovi postali toliko sebični i kada su ih naši problemi prestali zanimati?"

Objasnio je da sa suprugom odgaja dvoje djece – šestogodišnjeg sina s autizmom i šestomjesečnu bebu – te da, unatoč brojnim izazovima, gotovo nikada ne mogu računati na pomoć svojih roditelja.

"Nitko od baka i djedova ne želi nam pomoći, olakšati barem malo. Da izvedu starije dijete na igralište, odvedu ga na bazen – mi ćemo sve platiti."

Posebno ga boli, kaže, što tijekom ljetnih praznika, kada vrtići ne rade, bake i djedovi odlaze u Bosnu prije njih, ali ne žele povesti unuka kako bi roditeljima barem nakratko olakšali svakodnevicu.

"Moja baka mene je praktički othranila kako bi moji roditelji mogli raditi. Danas je situacija potpuno obrnuta i to ne mogu razumjeti."

Opisao je i koliko su iscrpljujući bili prvi mjeseci života njihove kćeri.

"Prva četiri mjeseca imala je strašne grčeve. Znali smo satima biti budni tijekom noći. Toliko smo bili iscrpljeni da smo se znali i posvađati jer smo jednostavno bili na rubu."

Dodaje kako bi im mnogo značila i najmanja pomoć.

"Kad se požalimo kakva nam je bila noć, odgovor bude: ‘Proći će.‘ Nitko se ne ponudi skuhati ručak ili napraviti nešto što bi nam barem malo olakšalo."

Kako kaže, supruga i on već dugo nisu uspjeli pronaći vrijeme samo za sebe.

"Želimo otići na večeru i malo se opustiti bez djece, ali nema šanse. Pomognu tako što ponekad odu po sina u vrtić ili ga odvedu na terapiju, ali to nije pomoć koja nama treba. Voljeli bismo da ga, primjerice, petkom uzmu kod sebe do navečer kako bismo se i mi malo odmorili."

Oca posebno boli, tvrdi, što u isto vrijeme njegova šogorica, prema njegovim riječima, ima potpuno drukčiji tretman.

"Za nju se kuhaju ručkovi i večere, peku kolači, djecu vode na vožnju biciklom, kupuju im igračke... Što god treba, pomoć odmah stiže. A nas, da prostite, kao da nitko ne vidi."

Komentari podijelili korisnike

Objava je izazvala stotine reakcija, a mišljenja su bila podijeljena.

Jedni smatraju da roditelji ne bi trebali očekivati da bake i djedovi preuzmu brigu o djeci.

"Tvoja djeca, tvoja odgovornost. Mnogi ljudi uopće nemaju privilegiju da njihova djeca imaju bake i djedove. Moja djeca se ni ne sjećaju mojih roditelja, a moji roditelji nisu ni dočekali moje drugo dijete."

Drugi su istaknuli kako roditelji zaslužuju pomoć, posebno kada se suočavaju s izazovnim životnim okolnostima.

"Svi koji pišu da nitko nije dužan čuvati djecu donekle su u pravu. Ali zar to nisu djeca njihovih sinova i kćeri? Zar nisu njihova krv? Došli smo do toga da se unuci dijele i da su nekima draži od drugih. To nije normalno."

Isti komentator ipak smatra da se ne isplati moliti one koji pomoć ne žele pružiti.

"Radije platite dadilju na nekoliko sati nego da se ikome morate moliti. Svakom roditelju treba malo odmora."

Neki su u raspravi povukli paralelu s prijašnjim generacijama.

"To su generacije koje često nisu ni svoju djecu odgajale. Odrastala sam s djecom čiji su roditelji radili u inozemstvu, a odgajali su ih bake i djedovi."

Bilo je i onih koji smatraju da svaka generacija ima svoju odgovornost.

"Roditelji su nas odgojili i podigli pa je naša dužnost brinuti o njima kada ostare. Hoće li vaša djeca jednog dana brinuti o svojim bakama i djedovima? Vjerojatno ste i vi više vremena provodili s roditeljima nego što ste se brinuli za svoje bake i djedove."

Rasprava je još jednom pokazala koliko su očekivanja od baka i djedova različita. Dok jedni smatraju da pomoć oko unuka treba biti prirodna i podrazumijevana, drugi ističu da je riječ isključivo o izboru, a ne obvezi. Gdje je granica između pomoći, očekivanja i odgovornosti roditelja, pitanje je oko kojeg, čini se, dogovor još dugo neće biti postignut.