U listopadu 1943. Varšava je već četiri godine bila pod njemačkom okupacijom i svi su znali da noćni posjet Gestapa ne nagovještava ništa dobro, posebno ako je, poput Irene Sendler, bio aktivni pripadnik pokreta otpora. Priču o ovoj hrabroj ženi donosi National Geographic.
Irenino ime je nepoznanica za većinu ljudi, ali ova hrabra žena ostat će zauvijek zapamćena jer je prkosila nacistima i tijekom Drugog svjetskog rata spasila 2.500 židovske djece tako što ih je krijumčarila van iz varšavskog geta.
Rođena je 15. veljače 1910. godine u Varšavi pod imenom Irena Krzyżanowska. Njezin otac Stanislav, po zanimanju fizičar, umro je 1917. godine od tifusa, kojim se zarazio dok je pomagao pacijentima kojima je bila odbijena državna njega, a među kojima je bilo dosta židova. Tako je Irena sa samo sedam godina ostala sama s majkom Janinom. Nakon smrti njezinog oca, predvodnik židovske zajednice ponudio je financirati Irenino školovanje.
Irena je od mladosti gajila simpatije prema židovima i protivila se njihovoj diskriminaciji. Tako se nakon upisa na Varšavsko sveučilište pobunila protiv takozvanog Ghetto-Bench sistema koji je bio diskriminirajuće nastrojen prema židovima, a koji je postojao na mnogim predratnim poljskim sveučilištima, te je bila suspendirana sa Sveučilišta na tri godine.
Za vrijeme njemačke okupacije, živjela je u Varšavi radeći kao socijalna radnica. Priključila se pokretu otpora, ali se nije borila oružjem, već je pomagala onima kojima je pomoć bila najpotrebnija - djeci.
Uz objašnjenje da nadzire sanitarne uvjete za vrijeme epidemije tifusa, Irena i njeni pomagači izvukli su iz geta 2.500 židovskih mališana. Krijumčarili su ih u koferima i drvenim sanducima, a stariju djecu su kroz kanalizaciju odvodili u "arijevski" dio Varšave. Irena je imala i psa dresiranog da zalaje ako djeca počnu plakati i koji je na taj način odvraćao pažnju fašističkih čuvara.
Osim toga, ona i njeni suradnici su u Varšavi našli hrabre pomagače, koji su krili djecu u svojim kućama, riskirajući vlastiti život i život svojih obitelji. Pritom opasnost nisu predstavljali samo Nijemci. Naime, Poljaci su također tražili židovsku djecu i ucjenjivali pomagače. Tko bi im odbio platiti, bio bi predan okupatoru. Za spašavanje samo jednog židovskog djeteta, bilo je potrebno oko deset pomagača.
Gotovo svi u varšavskom podzemlju znali su Irenin pseudonim: Jolanta. To ime je bilo poznato i Gestapu, ali nisu znali tko se krije iza njega.
Ipak, 1943. godine Irenin identitet je otkriven i ona je uhićena. Teško su je pretukli i osudili na smrt, ali joj je "Žegota" spasila život tako što su potplatili njemačke stražare koji su je vodili na gubilište. Oni su je ostavili onesviještenu u šumi, polomljenih ruku i nogu. Do kraja rata krila se i brinula o židovskoj djeci.
Međutim, Irena nije samo spašavala djecu, već se pobrinula i da se kasnije vrate roditeljima.
Naime, djeca su davana na čuvanje poljskim porodicama, varšavskom sirotištu, katoličkim manastirima, ili svećenicima. Popise pravih i novih lažnih imena djece krila je u teglama, a nakon rata, otkopala je tegle s dječjim podacima i pokušala naći njihove roditelje. Nažalost, velika većina roditelja je stradala u logoru smrti Treblinka, navodi National Geographic.
Yad Vashem, memorijalni centar posvećen žrtvama holokausta, dodijelio je Ireni 1965. godine najveće priznanje koje židovski narod dodjeljuje onima koji su im pomagali u najmračnijem periodu njihove povijesti: proglašena je "Pravednikom među narodima". Djeca, koja duguju život Ireni Sendler, pobrinula su se da njena hrabra djela ne budu zaboravljena, a njena životna priča pretočena je u biografiju "Mother of the Children of the Holocaust", čiji je autor Ana Mješkovska, kao i u ratnu dramu koja je snimljena 2009. godine u poljsko-američkoj koprodukciji.
Umrla je 2008., u 98. godini života. Međutim, nikad sebe nije smatrala herojem i uporno je ponavljala: "Želim posebno naglasiti da oni koji su spašavali djecu nisu nekakvi heroji. Taj termin me jako iritira. Obrnuto je točno. I dalje me grize savjest što sam učinila tako malo".
- Svako dijete koje je spašeno uz moju, i pomoć svih divnih tajnih kurira koji danas nisu više živi, je opravdanje mog postojanja na Zemlji, a ne nešto zbog čega bih bila slavna - skromno je zaključila Irena.