StoryEditor
Panoramaobitelj romanov

Godinama se pretvarala da je ruska princeza, napisala je knjigu naziva ‘Ja sam Anastazija‘, a javnost joj je vjerovala: istina je isplivala na vidjelo tek nakon njezine smrti

Piše PSD
27. siječnja 2022. - 00:07

Priča o tragičnom kraju posljednjega ruskog cara i njegove obitelji poznata je svakom zaljubljeniku u povijest. Nikolaj Alerksandrovič Romanov, koji je zemljom autokratski vladao kao Nikolaj II., 1917. godine prisiljen je na abdikaciju. S obitelji je interniran u Carskom Selu (današnji Puškin), da bi potom, pošto mu je Velika Britanija uskratila azil, bio prebačen u Toboljsk. Po izbijanju Listopadske revolucije, premješten je u Jekaterinburg. Bit će to njegova posljednja životna stanica, piše Povijest.hr. 

Dana 17. srpnja 1918. godine u ranim jutarnjim satima članovi carske obitelji potjerani su iz kreveta u podrum gdje su kasnije i smaknuti. U tom napadu ubijeno je ukupno 11 osoba: car Nikolaj II., carica Aleksandra, trinaestogodišnji sin Aleksej, kćeri Olga (22 godine), Tatjana (21 godina), Marija (19 godina) i Anastazija (17 godina), dvorski liječnik Jevgenij Botkin, sobarica Ana Demidova, kuhar Ivan Haritonov i dvorski poslužitelj Alojzije Aleksej Trupp.

image
Dio obitelji Romanov
Š Collection Roger-Viollet/Roger-Viollet via AFP

Njihova tijela ubacili su u kamion i odvezli ih u napušteni rudnik izvan grada gdje su ih razrezali na komade, zapalili, polili kiselinom i bacili u rudničko okno. Prema dokazima koju su tada sakupljeni sve je upućivalo na to da je smaknuće naručio Lenjin. 

Nije prva koja je lagala

Nakon masakra, u javnosti su se često pojavljivali ljudi koji su se predstavljali dijelom te obitelji, a neki od njih imali su i prilično uvjerljive priče o tome kako su preživjeli smaknuće. Ipak, večina priča brzo je otpisana i njihove izmišljotine nisu bile uvjerljive. No, potresna priča jedne od žena koja se predstavila kao kneginja Anastazija Nikolajevna Romanov uspjela je prevariti i najveće skeptike. 

Dana 17. veljače 1920. godine, promrzlu djevojku iz kanala u Berlinu izvukao je policajac, nakon što se bacila s mosta Bendlerbrücke. Kako nije željela otkriti tko je, niti progovoriti o razlozima koji su je nagnali na očit pokušaj samoubojstva, predana je u duševnu bolnicu. Ondje joj je dijagnosticirana “psihička bolest depresivne naravi”, nakon čega je, pod šifrom “Fräulein Unbekannt” (“Nepoznata gospođica”), zadržana na lječenju. Isprva je odbijala komunicirati s osobljem, da bi se s vremenom počela otvarati vremešnoj medicinskoj sestri, koja je blagošću i strpljenjem osvojila njeno povjerenje. Predstavila joj se kao Anna Anderson, da bi nekoliko dana kasnije zabezeknutoj ženi “u dubokoj tajnosti” priznala da je ona zapravo Anastazija, najmlađa od četiri kćeri ruskog cara. Ispričala joj je da je kobne večeri izbjegla metke i bajunete zahvaljujući pomoći boljševičkog stražara, koji joj je kasnije postao ljubavnikom, nastavlja Povijest.hr. 

Medicinska sestra brzo je proširila priču, a mnogi elementi djevojkina izlaganja zvučali su uvjerljivo. Bila je iste dobi kao Anastazija, govorila sličnim naglaskom i znala informacije o carskoj obitelji koje dotad nisu bile poznate. Kada su djevojku upoznali s rođacima, oni nisu mogli ni potvrditi ni opovrgnuti njezine navode. 

Nadvojvotkinja Olga, sestra pokojnog Nikolaja, vjerovala je da bi to doista mogla biti Anastazija, koja se fizički promijenila kad je odrasla; pruska princeza Irene, sestra pokojne carice, zaključila je pak da to nije njena nećakinja. 

Jedan privatni detektiv ju je 1927. godine identificirao kao Franzisku Schanzkowsku, ali mnogi su i dalje vjerovali njezinoj izmišljenoj priči. 

Objavila je roman nimalo suptilnog naslova “Ja sam Anastazija”, brojni europski plemići ugošćivali su je u svojim raskošnim domovima, a 1956. je o njoj snimljen i film, s Ingrid Bergman u glavnoj ulozi.

Sedam godina nakon njezine smrti pronađeni su ostaci tijela obitelji Romanov, ali među njima nije bilo onih kraljevića Alekseja i princeze Anastazije što je produbilo sumnju kako je možda ipak preživjela ubojstvo. 

Oba trupla pronađena su 2007. godine, a onda je istina isplivala na površinu. DNK analiza pokazala je kako žena nema veze s obitelji Romanov, ali se slagala s uzorkom kojeg je dao stanoviti Karl Maucher, daljnji rođak Franziske Schanzkowske.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
25. svibanj 2022 09:41