Princeza Alice oduvijek je bila tajanstvena. O majci princa Philipa se uvijek šutjelo, a sada znamo i zašto.
Princeza Alice rođena je 1885. godine u dvorcu Windsor, kao praunuka kraljice Viktorije. Bila je gluha od rođenja, no kasnije joj to nije stvaralo velike probleme jer je naučila čitati s usana, prvo engleski i njemački, a nakon udaje i grčki, a potom i francuski. Njezina je baka poticala njezinu želju za učenjem i snalaženjem, piše kurir.rs.
"Vidite, ako Alice ne čuje i ne razumije o čemu pričamo, važno je da to ne ponavljamo. Tako će se bolje koncentrirati da pronađe svoj put i to će joj pomoći kasnije u životu, “ navodno je bila uputa njezine bake, princeze Alice od Velike Britanije, po kojoj je i dobio ime.
Udala se za princa Andreija od Grčke i Danske 1903. godine i preselila se iz palače Windsor živjeti u Atenu. Bili su vrlo imućna obitelj, a pretpostavlja se da je samo za vjenčanje princeza Alisa od ruskog cara i carice dobila tijaru vrijednu današnjih 14 milijuna američkih dolara.
Princeza Alice i grčki princ Andrey, četvrti sin grčkog kralja Georgesa, imali su petero djece, od čega samo jednog sina - princa Philipa, supruga britanske kraljice Elizabete II.
Njihov brak nije bio idiličan, a ogorčena suprugovim tretmanom i lošim ponašanjem, princeza Alice odlučila je sina jedinca poslati na studij u Englesku.
Tako se već u ranom djetinjstvu, sa samo deset godina, princ Philip našao sam, okružen daljom rodbinom u novoj zemlji, koju je kasnije prihvatio kao svoju domovinu.
Nakon izbijanja Prvog svjetskog rata, grčka vlada poduprla je sile Antante, ali je 1917. kralj Konstantin I., brat princa Andreja, bio prisiljen abdicirati u korist svog mlađeg sina Aleksandra zbog njegovih pronjemačkih stavova i sukoba s grčka vlada, pa je kraljevska obitelj protjerana iz Grčke.
Kad su se stvari malo smirile, vratili su se u Grčku, no nedugo nakon toga princ Andrej je uhićen i optužen za loš učinak u Grčko-turskom ratu, u kojem je njegova zemlja izgubila veliki dio teritorija. Obiteljska kriza ponovno šalje princezu Alice u bijeg. Ovaj put je s djecom pobjegla u Pariz. Njezin brak s princem Andrejem već je prije toga bio u krizi, a to ih je dodatno razdvojilo.
Nasilni i zlonamjerni suprug na kraju je do smrti živio u Monte Carlu, a preminuo je u 62. godini života.
Kriza identiteta, mentalni poremećaji i pomoć Sigmunda Freuda
Udajom je princeza Alisa prihvatila pravoslavlje i okrenula se vjeri, fanatično. Nakon što su protjerani iz Grčke, stanje joj se pogoršalo i dijagnosticirana joj je shizofrenija, a 1930. završila je u psihijatrijskoj bolnici u Švicarskoj gdje ju je, prema dostupnim dokumentima, liječio slavni Sigmund Freud.
"Moja jadna Alice je u prilično nenormalnom stanju. Ima vizije Krista i tvrdi da će uskoro poslati Božju poruku svijetu", napisala je Victoria od Hessea i Rajne, majka princeze Alice, u svojim pismima iz tih davnih vremena.
Nasilno je odvedena u sanatorij, a tim liječnika predvođen Freudom podvrgnuo ju je agresivnim medicinskim tretmanima.
"Freud je zaključio da su religiozne zablude princeze Alice bile proizvod seksualne frustracije i preporučio rendgensko snimanje njezinih jajnika kako bi se smanjio njezin libido i podvrgavanje elektrošokovima", izvijestio je tada The Psychologist.
Pretpostavlja se da je njegov tretman princeze Alice zapravo bio namijenjen izazivanju rane menopauze.
Tih godina obitelj ju je potpuno napustila i zaboravila, kćeri su joj se udale za njemačke političare, pristaše nacističkog pokreta, a istovremeno, sa zahuktavanjem odnosa i početkom Drugog svjetskog rata, princ Philip pridružio se britanskoj mornarici. Grčko-britanska kraljevska obitelj bila je raštrkana diljem svijeta, na suprotnim stranama zaraćenih sila.
Ponovno su se sreli tek na sprovodu princeze Cecilije. Sina je prvi put vidjela tek 1937. godine, na sprovodu svoje kćeri i Filipove sestre, koja je s mužem i dvoje djece poginula u zrakoplovnoj nesreći.
Njen hendikep od rođenja, propali brak, a na kraju i nepovezanost s obitelji i ratno stanje u Europi okrenuli su je vjeri. Nakon što je puštena iz mentalne ustanove, iako se nikada nije zavjetovala, princeza Alice u potpunosti se posvetila vjeri i pomaganju potrebitima, a samoinicijativno je obukla odoru časne sestre po kojoj je kasnije bila prepoznatljiva.
Osnovala je humanitarnu udrugu Marta i Marija u kojoj je podučavala medicinske sestre te njegovala bolesne i ranjene.
Ali stigma mentalne bolesti i želja da se zaštiti privatnost kraljevske obitelji ostavili su Alice gotovo napuštenom i skrivenom.
Princeza Alice navodno je imala vrlo napet odnos sa svojim jedinim sinom, princom Philipom. Mnoge nesuglasice, svađe i oscilacije obilježile su većinu njihovih susreta. Godine 1947. majka i sin ponovno su se sreli na njegovom vjenčanju s kraljicom Elizabetom u Londonu. Princ Philip tada je postao britanski državljanin i odrekao se prava na prijestolje Grčke i Danske te uzeo majčino prezime Mountbatten.
Priča se da je princ Philip naredio da se Elizabetin zaručnički prsten izradi od dragulja sa spomenute tijare njegove majke, koja potječe iz Ruskog Carstva.
Budući da je princeza Alice praunuka britanske kraljice Victorije, jasno je da su tadašnji mladenci, princ Philip i kraljica Elizabeta, bili rođaci u trećem kolu, no to nije bila neuobičajena praksa u kraljevskoj obitelji.
Kako gotovo cijeli život nije imao majku uz sebe, a u podsvijest mu se uvukla scena njenog odvođenja na prisilno liječenje, princ Philip s Alice nikada nije razvio odnos kakav imaju drugi sinovi i majke.
“Ona je samo tehnički moja majka”, navodno je jednom prilikom rekao princ Philip govoreći o tome kako ga je ona donijela na svijet, a nakon toga nije bilo značajnijih pomaka u njihovom odnosu.
Kako je vrijeme prolazilo i rat bjesnio, princeza Alice nije mogla a da ne krene u akciju. Tako je iskoristila svoj položaj i sakrila židovsku obitelj u svojoj palači u Ateni tijekom nacističkih progona diljem Europe. Osim toga, godinama je radila u Crvenom križu.
Tek nakon njezine smrti, za nevjerojatan ratni doprinos i pomoć žrtvama holokausta, dodijeljena joj je nagrada Pravednik među narodima, odličje koje Izrael dodjeljuje kao nagradu pripadnicima drugih naroda koji su spašavali Židove od istrebljenja tijekom holokausta, riskirajući pritom vlastite živote.
Ova je nagrada najveće državno priznanje Izraela za nežidove, a dodijeljena je princezi Alice posthumno 1994. godine.
Nakon državnog udara u Grčkoj, koji se dogodio 1967. godine, princeza Alice preselila se u Veliku Britaniju. Posljednje godine provela je u Buckinghamskoj palači sa snahom i sinom. To je navodno pomoglo njihovom odnosu, donekle su se zbližili i sprijateljili, posebice zbog potrebe da se javno prikaže humanija strana kraljevske obitelji koja je tih godina u Britaniji imala narušen imidž.
Alisa je do kraja života ostala dosljedna svojim moralnim uvjerenjima i pomagala svima kojima je to bilo potrebno. U palači je bila poznata i kao okorjela pušačica, a kad god je imala priliku kupovala je cigarete iako je bila narušenog zdravlja.
Dugo mnogi njezinu sliku nisu ni povezivali s naslovom, pa je tako, primjerice, novinar časopisa Guardian došao u Buckinghamsku palaču na intervju s princezom Annom, i naišao na "opaticu" s cigaretom u ruci.
Nakon što ju je upitao tko je ona, na vlastito iznenađenje i inzistiranje, zapravo je razgovarao s princezom Alice, na čiju je čudesnu životnu priču javnost pozitivno reagirala.
Na samrtnoj postelji ostavila je sinu poruku u kojoj je pisalo:
"Dragi Filipe, budi hrabar i zapamti - nikad te neću ostaviti. Uvijek me potraži kad si u nevolji. S ljubavlju tvoja stara majka."
Iako je umrla u kraljevskoj palači u Londonu, Alice je 1988. godine po svojoj želji pokopana u ruskoj pravoslavnoj crkvi Svete Marije Magdalene u Jeruzalemu.