StoryEditor
Panoramačuvari branše

Dva stoljeća lista Guardian, novina koji se ne mogu kupiti i kojima je cilj izazivati moćnike i čiji se novinari mogu sramiti Vlade, ali ne i svojih novina

Piše Siniša Kekez
5. svibnja 2021. - 22:05
Adrian Dennis/AFP

Za hrvatske novine dvadeset godina je respektabilna obljetnica, a pedeset rijetko dohvatljiva starost, pa tako nevjerojatnih Guardinovih dvjesto godina, novinarski rečeno, izaziva šok i nevjericu.

A upravo je na današnji dan 5. svibnja 1821. godine u Manchesteru objavljen prvi broj uglednoga liberalnog britanskoga lista The Guardian. List je do 1854. izlazio kao tjednik, a od 1855. do danas kao dnevnik. Do 1959. zvao se Manchester Guardian, a onda je iz imena izbacio grad osnivanja da bi se dvije godine poslije počeo tiskati u Londonu, gdje se tri godine poslije preselila i redakcija.

Guardian je u branši i među čitateljima poznat po kvalitetnim i činjenično utemeljenim tekstovima. Globalnu slavu ostvario je objavom "Panamskih papira" te objavljivanjem otkrića obavještajnog i računalnog zviždača Edwarda Snowdena zbog čega je list 2014. godine dobio Pulitzerovu nagradu i globalnu reputaciju, ali je tadašnji glavni urednik Alan Rusbridger za vrat dobio i policiju i tajne službe.

Guardian se ne libi argumentirano prozvati i svjetske moćnike krive za svjetsku krizu, velike naftne kompanije iako su im one oglašivači, a oglašavanja im čini 40 posto prihoda... Kao meta njihove analitike našla se i Hrvatska, naročito odnos hrvatske policije prema migrantima, pri čemu su se negiranja ministra Davora Božinovića odbijala o novinarski ugled britanskoga dnevnika.

U svome dužem prigodnome uvodniku - eseju Katharine Viner, prva glavna urednica u dvjesto godina lista, objašnjava uređivačku politiku. "Od samog početka, Guardian se nije bavio samo dnevnim vijestima, već i time kako ljudi mogu upotrijebiti informacije kako bi svijet učinili boljim - činjenice da, ali ne samo one. Na to mislimo kad kažemo da nam je svrha jasnoćom i maštom pružiti nadu. Misija Guardiana je da omogućuje - i čak potiče - urednika da donosi odluke u javnom interesu; izazvati moćnike, bez obzira na posljedice", piše Viner. Rekli bismo da Guardian jest lijevo liberalni list, do grla uronjen u politički život i pluralizam stavova, ali od svake politike najvažnija im je uređivačka.

U DVJESTO GODINA - 12 UREDNIKA

Iz prigodnoga uvodnika može se iščitati i dvjestogodišnja povijest Guradina koja pamti tek 12 urednika, a najpoznatiji i najzaslužniji je Charles Prestwich Scott, koji je od 1871. list uređivao 57 godina!

"Novinarstvo je puno više od posla; to je institucija; odražava se i utječe na život cijele zajednice", pisao je Scott i kao vrijednosti lista naglasio iskrenost, integritet, hrabrost, pravičnost te osjećaj dužnosti prema čitatelju i zajednici. Utvrdio je da list mora voditi uredništvo, a novinare treba osloboditi komercijalnih ili političkih smetnji.

U slavnoj povijesti lista ističe se da je za Drugog burskog rata od 1899. do 1902. vodio kampanju za mir, a reporterka Emily Hobhouse pisala o britanskim koncentracijskim logorima. Podsjeća se i da je list već 1933. povukao dopisnika iz Berlina i kritički ratovao protiv nacizma. Za Sueske krize 1956. godine oštro su, gotovo sami, stali protiv anglo-francuskog ultimatuma, "Još jednom novinari Guardiana sramili su se vlade, ali ne i novina dokazujući da su novine papir koji se ne može kupiti, citira ona povjesničara lista Davida Ayersta.

Katharine Viner piše i o pandemiji koronavirusa kojoj je posvetila velik dio svoga dugoga teksta. Ona se pita kakvu će ulogu imati list u oblikovanju sjećanja na pandemiju koja je, kaže, bila zajedničko i neponovljivo pojedničano iskustvo koje su se novinari Guardiana trudili prenijeti, "pokušavajući staviti ljudsko lice na rastući broj poginulih". Ali kaže da je pandemija i poprište grubog političkog nemara i nečuvenog profiterstva te da ubrzava nejednakost i najteže pogađa najugroženije "u trenutku kada je naša empatija otupjela zbog zaključavanja i strahova". Pri tome su joj reference ugledne autorice kao što su Naomi Klein, Arundhati Roy ili Laura Spinney, koje ukazuju i na intelektualni profil cijeloga lista.

- Izazov za novinarstvo 21. stoljeća je kako procijeniti što je smisleno, a što je buka - kako objaviti kvalitetno novinarstvo koje govori o hitnosti trenutka, ali uvijek vrijedi vašeg vremena. Novinari moraju biti dio društvene strukture svijeta o kojem izvještavaju. Guardian je zajednica novinara i čitatelja, svi mi ravnopravni građani te zajednice. Iskopat ćemo istinu dok moćnici pokušavaju pobjeći od stvari pod okriljem pandemije. Empatija je nužnost. Približavanje našim čitateljima znači izgradnju vrste povjerenja koje treba zviždačima i žrtvama. To znači uspostaviti bolju ravnotežu - između ljudi i tehnologije, između superbogatih i svih ostalih, između društva i okoliša. Novinarstvo nakon Covida-19 mora biti ukorijenjeno u stvarnim razgovorima, izvještavanju na temelju činjenica, informacijama kojima možete vjerovati i mora imati mašte da razumije živote i gledišta drugih ljudi. Također mora biti svjestan užitaka, skretanja i uživanja u životu. Znamo tko smo: imamo korijene, imamo principe, imamo filozofiju, imamo vrijednosti. Vremena se mijenjaju. Tehnologije se mijenjaju. Načela ne. Dvjesto godina, a mi smo tek započeli, zaključno je glavna urednica iznijela viziju lista u trećem stoljeću na radost i nadu kolega i publike.

Vlasništvo i financiranje

Vlasnik Guardiana, i još starijega uglednoga tjednika Observer, od 1936. je zaklada Scott Trust. Budući da su 2016. godinu završili s gubicima od 44,7 milijuna funti, u SAD-u su, da ne budu u sukobu novinarskog interesa, osnovali neprofitnu organizaciju. Ona je od zaklada Skoll i Hilton uspjela prikupiti milijun dolara (godišnji prihodi tvrtke su 276 milijuna). Iduće godine pojačali su se zakladama Billa i Melinde Gates, Forda i Rockefeller. S druge strane u svome u branši utjecajnome ekonomskome modelu okrenuli su se i čitateljima pa su ih pozvali na pretplate i donacije, a oni se nisu oglušili pa je nastala povezanost ravna nogometnim klubovima kao što su Hajduk i Barcelona.



 

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
19. lipanj 2021 22:15