Slanina je jedna od omiljenih tradicionalnih namirnica koja se generacijama nalazi na hrvatskim stolovima. Iako je mnogi povezuju isključivo s masnoćama, kalorijama i povišenim kolesterolom, njezin nutritivni sastav nešto je složeniji. Osim različitih vrsta masnih kiselina, sadrži i određene vitamine te minerale. No koliko je zapravo zdrava i što se događa ako je jedemo prečesto?
Bilo da je riječ o domaćoj dimljenoj slanini, panceti ili slanini koja se priprema prženjem, ova namirnica ima posebno mjesto u gastronomiji. Njezin karakterističan okus mnogima je teško zamijeniti, no nutricionistički gledano, važno je znati što unosimo u organizam.
Premda slanina može sadržavati korisne hranjive tvari, njezina redovita konzumacija u većim količinama nije preporučljiva. Razlog su ponajprije visok udio soli, zasićenih masnoća i činjenica da se većina proizvoda od slanine ubraja u prerađeno meso.
Suprotno uvriježenom mišljenju, slanina nije sastavljena isključivo od masnoće. Ovisno o vrsti i načinu proizvodnje, može sadržavati proteine, vitamine skupine B te minerale poput fosfora, selena, cinka i kalija.
Vitamini skupine B sudjeluju u brojnim metaboličkim procesima, uključujući pretvaranje hrane u energiju i normalno funkcioniranje živčanog sustava. Fosfor je važan za zdravlje kostiju i zuba, dok selen sudjeluje u zaštiti stanica od oksidativnog stresa.
Sporni natrij
Međutim, činjenica da slanina sadržava ove hranjive tvari ne znači da je njihov najbolji izvor. Mnoge druge namirnice osiguravaju iste vitamine i minerale uz znatno manje soli i zasićenih masnoća.
Zanimljivo je da slanina, osim zasićenih, sadržava i nezasićene masne kiseline. Među njima je oleinska kiselina, koja se nalazi i u maslinovu ulju.
Oleinska kiselina pripada jednostruko nezasićenim masnim kiselinama, a njezina konzumacija može imati povoljan učinak na razinu kolesterola kada zamjenjuje zasićene masnoće u prehrani.
U slanini se nalaze i manje količine višestruko nezasićenih masnih kiselina, uključujući linolnu kiselinu. Njihov udio ovisi o vrsti mesa, hranidbi životinje i načinu proizvodnje.
Ipak, prisutnost nezasićenih masnoća ne znači da slaninu možemo izjednačiti s maslinovim uljem, orašastim plodovima ili ribom. Ukupni nutritivni sastav tih namirnica znatno se razlikuje.
Jedan od najvećih problema povezanih s čestom konzumacijom slanine jest količina natrija.
Primjerice, četiri deblje kriške, ovisno o proizvodu i njihovoj težini, mogu sadržavati približno 880 miligrama natrija. To je znatan dio preporučenog dnevnog unosa, osobito ako se uz slaninu jedu kruh, sir ili druge slane namirnice.
Svjetska zdravstvena organizacija preporučuje odraslim osobama unos manji od 2000 miligrama natrija dnevno, što odgovara količini manjoj od pet grama soli.
Pretjeran unos natrija povezan je s povišenim krvnim tlakom, koji je jedan od važnih čimbenika rizika za srčane i moždane udare.
Osim natrija, pozornost treba obratiti na zasićene masne kiseline. Njihova količina u slanini može biti prilično visoka, osobito kod proizvoda s većim udjelom masnog tkiva.
Prekomjerna konzumacija zasićenih masnoća može povisiti razinu LDL kolesterola u krvi. Povišen LDL kolesterol povezan je s razvojem ateroskleroze, odnosno nakupljanjem masnih naslaga u stijenkama arterija.
Zbog toga se osobama koje imaju povišen kolesterol ili povećan kardiovaskularni rizik preporučuje posebno paziti na unos ovakvih proizvoda.
Mnogi smatraju da je kuhana slanina automatski zdravija od dimljene, no odgovor nije tako jednostavan.
Nutritivna vrijednost ovisi o udjelu masnog tkiva, količini dodane soli i postupcima obrade. Kuhanje može utjecati na količinu masnoće i soli u gotovom proizvodu, dok dimljenje daje karakterističnu aromu, ali može dovesti i do nastanka neželjenih spojeva.
Posebno treba izbjegavati pretjerano zagrijavanje i zagorijevanje slanine. Priprema na vrlo visokim temperaturama može potaknuti stvaranje spojeva koji nisu poželjni u prehrani.
Srčani bolesnici, dalje od nje
Slanina se najčešće ubraja u prerađeno meso jer se tijekom proizvodnje soli, dimi, suši ili obrađuje drugim postupcima radi očuvanja trajnosti i okusa.
U proizvodnji pojedinih mesnih prerađevina koriste se i nitrati te nitriti, koji pomažu u očuvanju proizvoda i sprječavanju razvoja određenih opasnih bakterija. Međutim, pod određenim uvjetima mogu sudjelovati u stvaranju nitrozamina, među kojima postoje i kancerogeni spojevi.
Za osobe koje vole slaninu dobra je vijest da povremena konzumacija malih količina ne mora značiti odustajanje od uravnotežene prehrane.
Ipak, preporučljivo je ograničiti unos prerađenog mesa i ne pretvarati ga u svakodnevnu naviku.
Posebno oprezne trebale bi biti osobe s povišenim krvnim tlakom, bolestima srca i krvnih žila te one kojima je liječnik preporučio prehranu sa smanjenim unosom natrija ili zasićenih masnoća.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....