Ovaj kreativno vjerojatno najslabiji prilog serijalu ostvario je, paradoksalno, najveći komercijalni uspjeh, što znači da priči nije kraj. Crvena vrata mogla bi nanovo biti otvorena... Summa summarum recenzije petog dijela horor-serijala "Podmuklo", "Insidious: The Red Door", objavljene na ovome mjestu krajem rujna 2024., pokazao se vizionarskim. Nepune dvije godine poslije dobili smo film "Podmuklo: Oni su među nama" ("Insidious: Out Of The Further").
Šesti dio franšize opet prolazi dobro u kinima i trenutno je na trećem mjestu u serijalu, iza petog i četvrtog. No, lako za to, dobra je vijest da je "Podmuklo: Oni su među nama" napravio korak naprijed od "Crvenih vrata"; štoviše, ovo je jedan od najboljih izdanaka franšize, započete 2010. s filmom australskog dvojca James Wan–Leigh Whannell ("Slagalica strave").
Serijal je do šestog dijela ostao bez njih na poziciji redatelja i scenarista (sad su samo producenti), kao i poznatih glumaca poput Patricka Wilsona i Rose Byrne, ali pred kamerom je kao konstanta franšize još uvijek Lin Shaye u ulozi Elise Rainier, koja je nastavila živjeti i nakon smrti – u tzv. Međusvijetu iz naslova filma, "Further", dimenziji između živih i mrtvih.
Elise i dalje pomaže obiteljima progonjenim od raznoraznih entiteta i fenjerom doslovno i simbolično osvjetljava mrak. "To je ono što radim", ponosno kaže lik u tumačenju glumice koja je, mimo matičnog serijala, glumila u nizu horora kao što su "Strava u Ulici brijestova", "Prizivanje duhova"..., iako se znala pojaviti i u komedijama poput "Kralja svih glavonja". Horor joj je bio suđen kao sestri Roberta Shayea, direktora kompanije New Line Cinema, koja je porodila Freddyja Krugera.
S obzirom na to, ima smisla da je "Insidious" prošao put od paranormalnog horora tipa "Poltergeist" do košmarne strave tipa "Nightmare On Elm Street". Utjecaj Krugerovih filmova primjetan je u šestom "Podmuklom", gdje se ključne scene odvijaju u snovima izazvanim transom, a natprirodni entiteti/demoni mogu se dovući u materijalni svijet.
Radnja se ovaj put vrti oko mlade majke Gemme (dojmljiva, požrtvovna Amelia Eve dodatno podiže film i izgleda poput sestre Pell James i Abbie Cornish), koja je doživjela traumu kad je kao klinka svjedočila maminoj smrti (Laura Gordon). U pitanju je međugeneracijska trauma jer je njezinu majku proganjao isti zloduh (Sam Spruell) kao sad nju i ona naizgled puca po šavu pred očima svoje kćeri (Island Austin).
Ima tu repetitivnosti, pozajmica iz boljih filmova i klišeja, ali i neočekivano originalnih i vješto orkestriranih scena zaslugom redatelja Jacoba Chasea, autora podcijenjenog horora "Come Play". To što je Gemma zubna higijeničarka Chase je iskoristio za barem dvije scene u ordinaciji koje bi mogle izazvati još veći strah od zubarske stolice i kvarnih zubi, plus jedno efektno ukazanje u ogledalu za usnu šupljinu.
Ipak, najbolja scena je snoliko nadrealna i odvija se u kući/tvrđavi od jastuka Gemmine kćeri. Gemma se uvlači među jastuke od kauča u potrazi za kćeri i postaje Alisa u zemlji čudesa kad se nađe zatočena u klaustrofobičnom, bezizlaznom labirintu a la "Backrooms", s demonima koji je vrebaju u mraku/iza ugla hodnika kao u ukletoj kući. To je ponajbolja scena serijala i jedan od najimpresivnijih horor trenutaka godine. Rijetkost je da šesti dio neke franšize ispadne ovakav. *** ⅓
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....