Konačno je došlo vrijeme da upoznamo narod koji je dao ime Dalmaciji i od kojeg baštinimo mnogo više nego što smo možda i sami svjesni. U Arheološkom muzeju u Splitu u četvrtak, 18. lipnja, otvara se najveća izložba dosad – posvećena Delmatima, narodu željeznog doba koji je nastanjivao područje od Krke do Neretve, a u unutrašnjosti obuhvaćao jugozapadnu Bosnu i zapadnu Hercegovinu.
Premda su se pretežito bavili stočarstvom – prema ovcama i ovčarstvu, smatra se, dobili su i svoje ime – povijest ih je zapamtila kao narod koji se na istočnoj jadranskoj obali najdulje opirao tadašnjoj rimskoj velesili. Punih 160 godina najmoćnija vojska antičkog svijeta pokušavala je pokoriti ove ludo hrabre ratnike s krša, koji su istodobno maltretirali i susjedna ilirska plemena koja su sklopila savezništvo s Rimljanima.
Nažalost, Delmati nisu pisali, nisu ostavili vlastite izvore pa je priča o njima sačuvana uglavnom u zapisima njihovih protivnika. Ipak, izložba na kojoj će biti predstavljeno oko 400 eksponata približit će brojne aspekte njihove povijesti – od svakodnevnog života i vjerovanja do načina ratovanja i običaja.
Rimske muke s domorocima
Izložba "Delmati – između mita i stvarnosti" okuplja četrnaest muzeja i institucija iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine te će uz monumentalnu scenografiju i realistične vizualne rekonstrukcije života posjetitelje povesti u svijet Delmata.
Ravnatelj Arheološkog muzeja u Splitu dr. sc. Ante Jurčević navodi kako su u splitsku izložbu uključene gotovo sve ustanove u kojima se čuva delmatski materijal.
– Poseban izazov predstavljala je činjenica da se područje Delmata, a time i arheološki nalazi, prostiru na području dviju država – Hrvatske te Bosne i Hercegovine. Nakon velikih izložbi o Grcima, Rimljanima, Avarima, Saloni i Hrvatskom Kraljevstvu, smatram da je logičan slijed pripremiti i veliku izložbu o Delmatima jer je riječ o jednoj od najvažnijih tema hrvatske arheologije, koja je, nažalost, još uvijek nedovoljno istražena.
Rimljani su očito bili fascinirani tim narodom jer su golemoj provinciji, koja je bila višestruko veća od njihova matičnog prostora, 10. godine poslije Krista dali ime upravo po njima – Dalmacija. Vjerojatno su na taj način željeli obilježiti stoljeće i pol dugo ratovanje sa zajednicom koju nikako nisu uspijevali ukrotiti. Koliko su ih ozbiljno shvaćali, svjedoči i činjenica da su nakon konačne pobjede nad Delmatima 9. godine poslije Krista – ratovi su započeli još 156. godine prije Krista – podignuli dva velika vojna logora, u Burnumu kod Krke i u Tiluriju na Gardunu kod Trilja, gdje su stacionirali dvije legije, odnosno oko deset tisuća vojnika koji su trebali nadzirati područje Delmata.
Cilj nam je što jasnije definirati Delmate, koliko nam to izvori dopuštaju, vratiti ih na vidljivo mjesto u hrvatskoj povijesti, prezentirati sve što o njima znamo te potaknuti nova istraživanja – objasnio nam je ravnatelj Jurčević.
Stinom na Augusta
– Izrazit ću se pomalo pjesnički: Delmate, njihov karakter i borbenost oblikovali su njihov okoliš – kameni krš, škrta zemlja i surove planine. Njihove gradine, utvrđena naselja, jamčila su da im netko neće oteti mukotrpno prikupljene zalihe hrane jer bi to značilo sigurnu smrt čitave zajednice. U oskudnom okolišu nisu mogli lako doći do novih namirnica. Navikli na takav način života naučili su se grčevito boriti i braniti. Konfiguracija terena na kojoj su se savršeno snalazili desetljećima je zadavala muke savršeno organiziranoj rimskoj vojsci, zbog čega im je trebalo toliko vremena da ih pokore – navodi Ante Jurčević, dodajući kako su u jednoj od bitaka Delmati uspjeli zarobiti rimsko vojno znakovlje (signa), što je za rimske postrojbe bila najveća sramota, ravna porazu.
– Rimljani nisu uspijevali godinama vratiti vojna znamenja. To je pošlo za rukom tek Oktavijanu, budućem caru Augustu, koji je tijekom pohoda protiv Delmata 33. godine prije Krista prisilio njihove vođe da vrate rimska vojna znamenja. No pobjedu je platio ozljedom jer su ga tijekom opsade Setovije Delmati pogodili kamenom u nogu – iznosi ravnatelj Jurčević.
Osvajanja Salone
Autorica izložbe Marta Kalebota, arheologinja i viša kustosica Arheološkog muzeja u Splitu, ističe kako izložbu čini dvadesetak tematskih cjelina koje Delmate prikazuju u gotovo svim segmentima života. Publiku će vjerojatno najviše zanimati ratnički običaji naroda koji su prvenstveno bili stočari i zemljoradnici, ali su u povijest ušli kao jedni od najžešćih protivnika rimske sile.
– Sukob je započeo nakon što su grčka naselja Tragurij i Epetij, današnji Trogir i Stobreč, zatražili zaštitu Rima od delmatskih napada. Tijekom sljedećih 150 godina nije bila riječ o jednom ratu, nego o nizu ratova, pobuna i vojnih pohoda u kojima su se uspjesi izmjenjivali; ponekad su pobjeđivali Rimljani, a ponekad Delmati. Rimljani su, pak, osvojili i razorili njihovo središte Delminij, pretpostavlja se da je to današnja gradina na brdu Lib u Duvanjskom polju, i to nakon duge opsade, što svjedoči o žestini njihova otpora. Budući da su i nakon toga nastavili uspješno ratovati, očito je da su raspolagali i drugim važnim uporištima, poput Salone koju su osvajali u nekoliko navrata.
Tek su tijekom Velikog ilirskog ustanka, koji je trajao od 6. do 9. godine poslije Krista, konačno poraženi, a prema znanstvenim pretpostavkama presudna bitka odigrala se na području Muća, gdje se smješta gradina Andetrij. Prema dosadašnjim nalazima, njihovo glavno oružje bilo je koplje. Koristili su i mačeve, ali vjerojatno i sve što im je od oruđa bilo pri ruci – sjekire, motike, maškline i kosire. Neki pronađeni primjerci oruđa toliko su teški da možemo pretpostaviti kako je riječ o iznimno snažnim ljudima – ističe kustosica Kalebota.
U što su vjerovali?
Posebna pozornost na izložbi posvećena je religiji Delmata. Likovi njihovih glavnih božanstava, Silvana i Dijane, kao i pratećih nimfi, pronađeni su na brojnim lokalitetima u srednjoj Dalmaciji i Bosni i Hercegovini. Zanimljivo je da su ulomci delmatskih reljefa pronađeni i u Splitu – na Tršćenici, Pojišanu, Duplančića dvorima u Radunici te na Lučcu. O tim je nalazima opširno pisao arheolog Ante Rendić-Miočević pa bi se moglo reći kako se Delmati ovog ljeta na velika vrata vraćaju u grad koji su nastanjivali mnogo prije Dioklecijana.
– O delmatskim kultovima prije pojave Silvana i Dijane znamo vrlo malo. Za sada je zabilježeno postojanje hrama u Gorici s tri prostorije u kojem je pronađeno više od 300 zavjetnih darova datiranih od 7. do 1. stoljeća prije Krista. Iako nam je božanstvo nepoznato, količina predmeta upućuje na iznimnu važnost kulta. Zatim postoje tragovi kulta povezanog s rijekom Cetinom te zavjetnim figuricama.
Delmatsko božanstvo o kojemu možemo ispričati puno više naziva se Silvan. Čini se da su ikonografiju Silvana preuzeli u dodiru s grčkim svijetom jer su ga prikazivali poput Pana – s jarećim papcima, rogovima i repom. Ime mu je rimsko, dok je Dijana rimska božica lova. Na području srednje Dalmacije pojavljuju se brojni reljefi s prikazom Silvana. Takve reljefe nazivamo kultnim slikama koje su se vješale na zidovima kućnih svetišta ili špilja.
Datacija tih spomenika upućuje na razdoblje kada su Delmati već bili romanizirani, odnosno pod direktnim utjecajem rimske, a sporadično i grčke kulture. Neki su prikazi uklesani i u stijene, poput onoga na Kozjaku, na predjelu poznatom kao Kozjački bovan. Zanimljiva je sličnost Silvana, dlakavog bića s jarećim nogama i rogovima, s kasnijim kršćanskim prikazima sotone, a i spominjanje "boga jarca" u dalmatinskoj usmenoj tradiciji možda predstavlja daleki odjek delmatskih vjerovanja i prvih susreta s kršćanstvom – objašnjava autorica izložbe.
Raskošni katalog
Na izložbi će biti postavljen i veliki, tri metra visok prikaz Silvana izrađen 3D ispisom prema figuracijama pronađenima na području Vrlike. Postav je podijeljen na više tematskih cjelina koje obrađuju delmatska naselja, kultove, ratnike, nošnju i nakit, pogrebne običaje, gospodarstvo, izradu tkanina te odnos prema Cetini, koja je za Delmate predstavljala mnogo više od običnog prirodnog resursa.
Tiskan je i raskošan katalog koji na više od 300 stranica objedinjuje dosadašnja saznanja o ovom narodu, kojem hrvatska povijesna i arheološka znanost još uvijek nije posvetila pozornost kakvu zaslužuje, a sastavljali su ga autori iz 14 institucija koje sudjeluju na izložbi. Priloge za katalog i izložbu napisali su: Stipan Dilber, Marko Dizdar, Darija Domazet, Sanja Ivčević, Marta Kalebota, Ana Marić, Marija Marić Baković, Vesna Matić, Lujana Paraman, Hrvoje Potrebica, Ivan Šuta, Nino Švonja, Domagoj Tončinić i Marina Ugarković Džafić.
Ravnatelj muzeja Ante Jurčević ističe kako je ideja o izložbi nastala prije tri godine, a iznio ju je Ivan Šuta, ravnatelj Muzeja grada Kaštela. Nakon toga postavljene su tri manje izložbe u Tomislavgradu, Sarajevu i Livnu. Koordinatori i autori tih izložbi bili su Darija Domazet, ravnateljica Muzeja Cetinske krajine, Stipan Dilber, kustos Franjevačkog muzeja u Tomislavgradu, Ana Marić, zamjenica direktora Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, te Marija Marić Baković, muzejska savjetnica Franjevačkog muzeja i galerije Gorica – Livno.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....