Kada je 14. prosinca prošle godine ruski minstar vanjskih poslova Sergej Lavrov sletio na sarajevski aerodrom i mimo uobičajenih diplomatskih običaja produžio ravno u srpsko Istočno Sarajevo u goste Miloradu Dodiku, trebao je to biti još jedan dokaz neraskidive povezanosti 'pravoslavne braće' sa sjevera i juga Europe.
Baš u to doba, na valu rezultata američkih izbora i pobjede Joea Bidena zahuktavala se priča o nekom novom ustroju Bosne i Hercegovine, gdje bi Republika Srpska u današnjem obliku mogla postati bivša.
Kao pravi domaćin, nakon što se nazdravilo rakijom i pogačom sa solju, te pred kamerama utjecajni čovjek iz Moskve poručio da nikakav novi Dejton ne dolazi u obzir, Dodik je Lavrova odlučio i darivati. U ruke mu je predao pravoslavnu ikonu staru 300 godina.
Ta ikona, međutim, izrodit će međunarodni skandal, jer su se nakon dva dana javili Ukrajinci i predočili dokaze da je da je ona vlasništvo njihove države, a nestala je iz Luganska kada su ga okupirale ruske snage. Stoga su Ukrajinci tražili da im se odmah vrati.
- Ovo je pečat Odeske regionalne komisije za zaštitu spomenika materijalne kulture i prirode, koja je osnovana 1926. godine u Odeskom povijesno-arheološkom muzeju. U razdoblju od 1926. do 1930. godine, ova komisija je otkrila i sastavila popise spomenika kulture u svim okruzima, u granicama svoje odgovornosti, uzela ih u obzir i stavila pod zaštitu države.
Činjenica da je na ikoni pečat regionalne komisije ukazuje da je ova ikona vlasništvo države Ukrajine – navela je, uz fotografije ikone s obje strane zamjenica ministra kulture i informativne politike Ukrajine, Svitlana Fomenko.
Shvativši da se našao u neobranu grožđu, Dodik je počeo graditi obranu svog okaljanog obraza. Prvo je pustio ljude iz svog kabineta, koji su čak tvrdili da ikona vrijedi 100 do 200 eura i može se nabaviti bilo gdje ne internetu, a onda i sam stao pred novinare.
U najkraćem, tvrdio je da je umjetninu neprocjenjive vrijednosti dobio od 'jednog čovjeka u čijoj se obiteljskoj zbirci nalazila godinama', a navodna je želja dotičnog oduvijek bila da se iskona vrati u – Rusiju.
Kada su, pak, u Kremlju čuli u što ih je najmoćniji Srbin iz BiH uvalio, ikonu su vratili nakon osam dana. U to doba, Dodiku je kao naručena došla hospitalizacija zbog zaraze koronavirusom.
Računao je da će se valjda sve zaboraviti dok leži u predsjedničkom apartmanu banjalučke bolnice, ali se prevario. Prvo što su ga novinari po izlasku pitali bilo je – ikona.
Nju je u međuvremenu u Kremlju preuzeo veleposlanik BiH u Moskvi Željko Samardžija i u svojoj torbi donio zrakoplovom u Sarajevo. Da apsurd bude veći, nitko ga na granici, iako se znalo što nosi i da je Tužiteljstvo BiH otvorilo predmet, nije ništa pitao, već je produžio do zgrade Predsjedništva i u sefu u Dodikova kabineta pohranio ikonu. Navodno je ona još tamo.
Ukrajinci su i dalje uporni da se ima čim prije vratiti u njihov nacionalni fundus. Dodatno ih je tijekom vikenda razljutio sam predsjedavajući Predsjedništva BiH.
- Traže da vratimo ikonu, ali ne daju nikakav dokaz na osnovu čega to zahtijevaju. Ako postoji bilo kakav papir, izvinit ću se i vratiti ikonu – izjavio je Dodik i još dodao:
- Do danas nismo dobili potvrdu. Nijedan državni organ Ukrajine ne potražuje tu ikonu. Pokrenut je i pravosudni postupak u Sarajevu, pa ćemo čekati njegovo okončanje. Kijev je te njegove riječi protumačio kao da ih se još jednom u cijeloj priči povlači za nos.
- Ukrajina ne prihvaća jezik ultimatuma o povratku ikone iz Bosne i Hercegovine. Pripadnost drevne ikone Ukrajini je nesporna činjenica, a Tužiteljstvo te države je već pokrenulo kazneni postupak u vezi s ilegalnim izvozom relikvije. Očekujemo da bosanskohercegovačka strana neće koristiti ikonu u domaćoj političkoj borbi, već će pružiti pomoć u okviru krim istrage i ekspertize i u njenom povratku u Ukrajinu – poručio je glasnogovornik ukrajinskog MVP-a, Oleg Nikolenko.
Političkom Sarajevu, kao i Dodikovim oponentima u RS-u, afera je došla kao naručena. Sve su učestaliji zahtjevi da bio on trebao odgovarati ne samo politički, već i kazneno.
- Ako bi se utvrdilo da se radi o kulturnom blago Ukrajine, promet takve vrste blaga je zabranjen zakonom i predstavlja kazneno djelo. Njegovo otuđenje uključuje i promet preko granice i sve vrste raspolaganja takvim predmetima, kao i darovanje, apsolutno – kometirala je poznata sarajevska odvjetnica Vasvija Vidović.
Po njoj, ikonu je već odavno trebalo zaplijeniti sudskim putem, a ne da kupi prašinu u sefu.
- Ovako je ostavljeno vrijeme i prostor da se predmet ukloni ili uništi ili zamjeni nekom bezvrijednom kopijom. Ona je na sigurnom mogla biti samo na zahtjev nadležnog tužiteljstva o oduzimanju predmeta – još je dodala odvjetnica.
A kako je Milorad Dodik došao do ukradene relikvije, pitanje je od milijun dolara. Roje se svakakva objašnjenje, a možda najuvjerljivije jest ono što ga je iznio njegov zakleti politički protivnik, oporbeni zastupnik u Skupštini RS-a, Nebojša Vukanović.
Objavio je svjedočenje bivšeg predsjednika Skupštine Veterana RS-a Dragana Savića, u kojemu se govori kako je predsjednik Veterana RS-a Duško Vukotić donio iz Luganjska ikonu Svetog Nikole i 29. svibnja 2018. je darovao Miloradu Dodiku u njegovom kabinetu u Banjoj Luci.
Savić kaže kako je to bio "poklon od Luganjska i Donjecka" koji je tadašnjem predsjedniku RS-a Dodiku donio Vukotić, te da je isti taj poklon trebao biti pečat na dogovor oko ustavnog statusa Veterana RS-a, kako bi bili kategorizirani kao organizacija od posebnog značaja.
Dodik im na koncu to nije omogućio, ali je ikonu zadržao. Sada bi vjerojatno više od svega na svijetu volio da nije.