StoryEditor
Panoramasat povijesti

Auschwitz, holokaust i Primo Levi, pisac važnoga romana ‘Zar je to čovjek‘, protumačeni talijanskoj djeci u grafičkom romanu, sada dostupni i u hrvatskome prijevodu

Piše Siniša Kekez
5. svibnja 2021. - 16:50
Naslovnica grafičkoga romana o Primu LevijuSandorf

Grafički roman posljednjih godina popularna je forma i na hrvatskom književnom tržištu, zahvalna za one koji nemaju vremena i volje uranjati u tekst bez slika. Ta se forma pokazala podatnom i za obradu "ozbiljnih" tema i trauma, pa tako i holokausta.

Jer upravo se holokaustom bavi grafički roman - biografija talijanskog pisca Prima Levija (1919.–1987.), koji je preživio Auschwitz, što je opisao u svojoj najpoznatijoj knjizi "Zar je to čovjek". Kao Židov odrastao u Torinu, gdje je diplomirao kemiju, Levi se na dva mjeseca krajem 1943., kao 24-godišnjak, priključio partizanima, ali ih je netko izdao pa su 13. prosinca svi uhićeni. Isljednik ga je stavio pred težak izbor: da kaže da je partizan i riskira strijeljanje ili da kaže da je Židov pa da završi u talijanskom logoru. Mladi Primo se opredijelio za drugu soluciju pa je završio u logoru u Fossoliju, a odatle je 22. veljače deportiran u Auschwitz.

Sve je to obuhvaćeno na stotinjak stranica grafičkoga romana koji je prema tekstu Mattea Mastragostina nacrtao Alessandro Ranghiasci. Prijevod potpisuje Matija Markičić Didi, a nakladnik je Sandorf.

Mastragostino priznaje da se nije kruto držao pukih fakata iz piščeva života, da on nije bio u razredu u koji je Levi dolazio ne da subnorovski preuveličava proživljeno nego da svjedoči istinu. Matteo i Alessandro obuhvatili su preživljavanje u logoru, doživljaj holokausta kod školske djece, epizode sa studija i odlaska u partizane, bliski odnos s Vandom Maestro, ubijenoj u ratu, strijeljanje mladića od 17 i 18 godina zbog potkradanja, što je Levija opsjedalo cijeli život.

image
Primo Levi, pisac možda najboljega romana o holokaustu
Sergio Del Grande/ Fraktura

Što se tiče crteža Alessandra Ranghiascija, logorski su, dakako, mračni i sivi, dok su oni iz razreda vedriji i s manje gomilanja u kadru. Manji opseg i poučna priroda stripa ne daju autorima prigodu da odu preduboko i predaleko, ali za učenike osnovne škole, koji nisu čuli ni za sustav tetoviranih brojeva na rukama, strip je na pravoj razini. Najbolja pohvala vrijednosti znanja dolazi od Levija kojega je u logoru doslovno spasilo to što je diplomirao kemiju pa je radio u laboratoriju, a za razliku od drugih Talijana, pomoglo mu je i znanje njemačkoga jezika da razumije želje oktrutnih esesovaca.

Tekst snažno pojačava kratka biografija Prima Levija, odličnoga kemičara koji je postao odličan pisac, te Mastragostina bilješka u kojoj obzirno naglašava važnost piščeve smrti 1987. godine. Naime nije ostalo jasno je li Levi pao sa stubišta ili je izvršio suicid, što je posebno važno pitanje za pisca jednog od najsnažnijih romana o holokaustu, koji je osobno preživio. Je li teret traumatičnog iskustva postao pretežak 42 godine nakon izlaska iz logora, pitanje je na odgovor dijelom nude završne Levijeve rečenice u stripu: "Rat nikada ne završava. Rat uvijek traje". U biografiji se diskretno spominje da je Leviju u gimnaziji talijanski predavao poznati pjesnik i pisac Cesare Pavese, autor zbirke "Doći će smrt i imat će tvoje oči", koji je počinio suicid.

KAKO PREŽIVJETI U LOGORU

Ugled Prima Levija u književnom svijetu najviše je baziran na romanu "Zar je to čovjek". Teška i okrutna logorska svakodnevica koja se doslovno svodi na preživljavanje jednog po jednog dana, rada uz minimalni obrok i možda smrtnonosne batine ili metak. Najveća je napetost smišljanje kako doći do malo gušće juhe, a sve je doneseno činjenično i prividno hladno. Pripovjedač je do grla uronjen u uski obzor svakodnevne rutine logora, što mu i pomaže da preživi. Energija i vještina koju danas netko troši da dođe do nove limuzine, logoraš upotrebljava da dođe do krive žlice ili nešto bolje obuće. Jedna cigareta je blago, ali i smrtna opasnost ako vas se uhvati s njom. Svijet je to koji doslovno zastrašuje, u tome je i snaga Levijeva relativno kratkoga romana koji ne osvaja na prvu.

U prilog tome ide i tvrdnja da je roman 1946. godine odbio objaviti veliki Einaudi pa ga objavio jedan torinski nakladnik i prodao ga u skromnoj nakladi od 2500 primjeraka. Nakon deset godina u svijetu je poraslo zanimanje za holokaust pa je Levi opet ponudio Einaudiju "Zar je to čovjek". On ga je objavio 1958. godine i u Italiji je prodao tri milijuna primjeraka! Uz to, roman je preveden na 34 jezika.

Zanimljivo je da je roman objavljen u Hrvatskoj 1993. u okviru Hit biblioteke i u jeku rata, kada je Hrvatska i sama imala previše svojih logora, logoraša i stradalnika. To izdanje donedavno se još moglo naći po sajmovima, a Fraktura je 2017. objavila svoje izdanje, kao i knjigu logorskih eseja "Utopljenici i spašeni", sve u prijevodu Tvrtka Klarića. Svih knjiga ima u splitska gradska knjižnica i sve su slobodne, što treba shvatiti kao poruku i priliku.

Primo Levi napisao je i logorski "Smiraj" i "Periodni sustav", u kojem je povezao književnost i kemiju. Knjiga je toliko oduševila nobelovca Saula Belowa da je zbog nje 1986. došao u Torino i intervjuirao Levija za New York Times Review of Books. Levi je dosta i predvodio i knjige iz kemije, kao i književnost. Francuska, Njemačka i Sjedinjene Američke Države prevele su sva Levijeva djela, Hrvatska je na drugoj polovici puta.

Za one koji se pitaju zašto, citirajmo zadnju rečenicu prima Levija izvan teksta ovoga grafičkog romana: "Ako je nemoguće pojmiti, spoznati je nužno, jer ono što se dogodilo može se vratiti, savjesti opet mogu biti zavedene i pomračene: čak i naše".

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
22. lipanj 2021 17:11