
Ovih dana obilježava se godišnjica potonuća Titanica, jedne od najpoznatijih pomorskih havarija u povijesti.U svoje vrijeme jedan od najvećih i najraskošnijih brodova na svijetu, koji se držao nepotopivim, samo četiri dana nakon svog prvog putovanja iz Southamptona za New York se, 15. travnja 1912. godine, sudario s ledenjakom i za manje od tri sata potonuo.
Velike pomorske nesreće događale su se i prije i poslije Titanica, ali potonuće ovog čuvenog broda i danas ne prestaje intrigirati javnost. Tužnoj "popularnosti" Titanica svakako je pridonio i film Jamesa Camerona iz 1997. godine - koji se po broju Oscara uspio izjednačiti s Ben Hurom - dobio ih je čak jedanaest, ali, manje je poznato da je prvi film (od mnogih) o ovoj tragediji snimljen već mjesec dana nakon katastrofe.
Gotovo nevjerojatno, u današnjem vremenu u kome su informacije dostupne u par sekundi - mnogo ljudi raspravlja na društvenim mrežama jesu li Rose i Jack bili povijesni likovi. Kratko i jasno - nisu.
Zbog čega toliki interes, tolike teorije, toliko napisanih knjiga, toliko umjetničkih djela postoji o ovom potonuću?
U prvom redu, nesreća je izazvala golem bijes javnosti zbog izgublenih života - od 2.223 putnika i članova posade preživjelo ih je samo 706.
Odmah se ukazalo na to da nije bilo dovoljno čamaca za spašavanje jer se brod držao najsigurnijim na svijetu, vježba spašavanja nije ni održana da se putnici "ne bi uznemiravali", a kapetan Edward John Smith, želeći osvojiti Plavu vrpcu Atlantika, krenuo je kraćim kursom od propisanoga, i time se izložio opasnosti od sudara s ledenim santama.
Međutim, Titanic je bio slavan čak i prije nego je isplovio. Pratila ga je velika reklamna kampanja, pisalo se o dotad neviđenom luksuzu, a na njega se ukrcala društvena krema, neki od najbogatijih ljudi onoga vremena.
Naravno, mnogo se pisalo o njegovim komorama koje ga čine nepotopivim, ali i interijeru. Ideja je bila da unutrašnjost nalikuje na skupi hotel. Kabine su bile osvjetljene električnim svjetlom, i topla voda bila je stalno dostupna.
Kade u prvom razredu bile su od mramora (u drugom su bile porculanske a u trećem željezne), brod je štampao svoje novine, bogati putnici mogli su uživati u bazenu i turskoj kupelji,bila je dostupna knjižnica, više restorana i teretana. Postojala je također i brijačnica te saloni za pušenje. U današnjem novcu, karta za prvi razred koštala bi, preračunato je, oko 70 tisuća dolara a kompletan boravak i više od stotinu tisuća.
Opisano potonuće 14 godina ranije
Razumljivo je da su mnogi bili zavidni milijunerima koji su se smjestili u prvom razredu, a možda i onima iz trećeg razreda koji su pošli potražiti sreću u novom svijetu. Njihov je smještaj doduše bio jako skroman, ali, opet bolji nego na sličnim brodovima. Nažalost, većina putnika trećeg razreda se utopila jer je ono malo čamaca za spašavanje bilo na gornjim palubama, bliže skupim kabinama.
Jedino nisu bili oduševljeni ni zavidni astrolozi: velik interes za brod i njegovo putovanje rezultirao je i brojnim astrološkim predviđanjima koje je objavljivao tadašnji tisak. Interesantno je da se većina slagala kako je horoskop broda užasan, čak su i savjetovali ljudima da odustanu od ukrcavanja.
Tek nakon katastrofe, ljudi su se prisjetili i do tada slabo poznatog romana autora Morgana Robertsona koji je napisan četrnaest godina ranije. On je opisao potonuće britanskog broda imena Titan, koji je bio nazvan i nepotopivim, udario je u santu, nije bilo dovoljno čamaca za spašavanje - i tako dalje - nižu se zapanjujuće sličnosti s pravom katastrofom pa je roman označen kao proročanski.
Teorije o potonuću i danas se nadograđuju i predlažu se nove. Dok su neke realne, ima ih i posve suludih. Neki stručnjaci misle da bi brod puno bolje prošao da je udario ravno u santu, umjesto da je skrenuo - tada ne bi bile rasparane njegove komore i ostao bi na površini. Ispitane su i zakovice koje su držale oplatu a izvađene su s olupine.Čini se da nisu bile najbolje kvalitete, odnosno, dok se na mramornim kadama nije štedjelo, na željezu jest.
Jedna od najfantastičnijih teorija kaže da uopće nije potonuo novi Titanic nego stariji brod koji je za tu priliku "ušminkan" i preimenovan te da je potapanje bilo namjerno, zbog naplate osiguranja.
Od trideset Hrvata na brodu spasilo se samo troje.
Millvina je tri puta preživjela
Inače, živućih putnika više nema. Posljednja, Millvina Dean koja je je u trenutku katastrofe imala samo dva mjeseca, umrla je 2009. godine u dobi od 97 godina.
Životne priče nekih preživjelih veoma su intrigantne.Svakao je najinteresantnija ona medicinske sestre Violet Constance Jessop koju su nazivali "kraljicom potopljenih brodova".
Radila je na Titanicu - i preživjela- kao što je preživjela i potonuće sestrinskog Titanicovog broda Britanic, a bila je i na trećem, Olympycu koji se sudario s ratnim brodom.
Charles Joughnin, glavni pekar na Titanicu, preživio je do dolaska spasilačkog broda u ledenom moru kada su drugi već umrli od podhlađenosti. Uvijek je tvrdio da ga je spasila velika količina viskija koju je te noći popio.
Jedan japanski putnik koji je ostao živ, u svojoj je domovini proglašen kukavicom jer nije časno poginuo s ostalima, nego se dočepao čamca.
Katastrofu su preživjela i tri psića koje su putnici ponijeli u naručju - dva pomeranca i jedan pekinezer.
Jelovnik u džepu
Poznato je i što se jelo na brodu zadnje večeri - u drugom i trećem razredu bila je na meniju juha s rižom, kukuruz i krumpir te jaja sa slaninom.
U prvom razredu jeli su se fileti, tartufi na podlozi od hrskavog krumpira, punjene tikvice, kamenice, losos, pileina, janjetina u umaku od metvice, šparoge, guščja pašteta, ekleri od čokolade i vanilije, breskve u želeu, puding, sladoled, voće i sirevi. Pio se konjak, razna vina i šampanjci kao i tada popularni koktel od vina, šampanjca i ruma, a jelovnik je poznat jer ga je jedan spašeni putnik sačuvao u džepu.
Olupina Titanica pronađena je tek 1985. godine na dubini od 3600 metara. Mnogo je predmeta izneseno na površinu, ali, brod koji se raspada neće još dugo trajati. Svakoga dana hrđa ga uništava i za dvadeset godina neće mu biti traga.