Arheolog je iskopavao posmrtne ostatke, pisalo se da su to divovi sa 6 prstiju. A onda je otkrivena prava istina....

Na Facebooku je objavljen kratki video uz opis: “Šest prstiju, dvostruki red zuba i divovi iz davnine. Ralph Glidden. Otkriveni kosturi koji su skrivani od javnosti“.

Što se navodi u snimci?

Video u trajanju od tri minute i 36 sekundi govori o “amaterskom arheologu i kurartoru Catalina muzeja Ralphu Gidenu“, koji je, navodi se, radio i za Muzej američkih indijanaca, koji je osnovala Heye fondacija. George Gustav Heye, navodi se dalje u videu, bio je kolekcionar artefakata i smatralo se da ima najveću “indijansku kolekciju” na svijetu, piše Faktograf. 

“Ralph (Glidden) tvrdio je da je otkrio tajnu povijest otoka Catalina, smještenog uz jugozapadnu obalu Californije. Nakon iskopavanja, našao je dokaze o rasi divova. Našao je više od tri tisuće kostura, svi su dugi između sedam i devet stopa (između 213 i 275 centimetara). Dokumentirano je da su neki bili i viši od devet stopa. Kako se to obično događa, kosturi su poslani Heye fondaciji i Smitsonianu na dokumentiranje, a dokumentacija je nestala. Jedan od skeleta s Ralphovih fotografija ima šest prstiju. Također, čini se da je kod divova bilo uobičajeno da imaju dva reda zubi, ali ne kod svih”, kaže narator u objavljenom videu.

Nadalje se u videu govori o navodnom novinskom članku iz New York Timesa iz 1873. godine, gdje se izvještava o početku radova radovi na gradnji ceste blizu rijeke Maumee.

“Dok su radili radnici su pronašli ljudski kostur. Jedan od radnika procijenio je da je kostur dug oko osam stopa. Glava je bila neobično velika, a na donjoj vilici vidjela su se dva reda zubi. Obitelj De Silva u Brazilu također ima ove karakteristike. Njih 14 rođeno je sa po šest prstiju na rukama i nogama. Mnogi ljudi daju odrezati ekstra prst po rođenju. Ova obitelj odlučila je ne ići tim putem. Čini se da je ovo u prošlosti bilo još uobičajenije, po izvještajima koje vidimo: šest prstiju, dva reda zubi i divovi iz starine”, kaže se u videu. Također, spominju se i “mnoge drevne statue i slike”, koje prikazuju ljude sa šest prstiju te pleme Waorani u Ekvadoru u kojem, kako se tvrdi, puno ljudi ima šest prstiju.

Fotografije nemaju veze s navodima naratora

Prije nego objasnimo porijeklo mita o divovima s otoka Catalina, recimo da je video u dobrom dijelu ilustriran fotografijama koje nemaju veze s onim o čemu se govori. Primjerice, dok se govori o kosturu koji su pronašli radnici blizu rijeke Maumee, prikazuje se skelet iz rimskog doba pronađen na području kampusa sveučilišta York, što dokazuje i članak objavljen 2015. godine na britanskom Guardianu.

Dok narator spominje ljude sa šest prstiju iz plemena Waorani, u videu se prikazuje fotografija Kubanca Yoandra Hernandeza Garrida, čovjeka koji je rođen s po šest prstiju na rukama i nogama o kojem su mediji pisali i objavljivali njegove fotografije.  Takva pojava – kad su ljudi rođeni s više prstiju na rukama i nogama nego je uobičajeno – u medicini se naziva polidaktilija.

Govoreći o Ralphu Gliddenu i “otkrivenim kosturima koji su skrivani od javnosti”, a takvih je – prema navodima iz videa – “više od tri tisuće”, istina je da je samouki arheolog Glidden iskopavao posmrtne ostatke, ali u pitanju nisu bili skeleti divova, nego skeleti Indijanaca pokopanih na otoku Catalina. Na Islapediji, internet stranici koja figurira kao sveobuhvatna enciklopedija kalifornijskih otoka, o samoukom arheologu Gliddenu objavljen je iscrpan biografski tekst.

35 centi

“Na otok se Glidden doselio kao petnaestogodišnjak. Pokazivao je interes za iskopavanje indijanskih artefakata te ga je Heye fondacija, koju je utemeljio poslovni čovjek George Gustav Heye, angažirala za prikupljanje artefakata s Cataline za Muzej američkog Indijanca u New Yorku. Iskopavao je koštane flaute, ratne sjekire i vrhove strijela, perle koje su služile kao valuta i – skeletne ostatke ljudi. U svom domu u Avalonu 1922. godine otvorio je vlastiti “Indijanski muzej”, u kojem su ljudske kosti služili kao arhitektonski elementi: prozori obrubljeni kostima prstiju ruku i nožnih prstiju, kosti ruku i nogu korištene su kao nosači polica, stropne ploče ukrašene kralješcima i lopaticama. Ulaznica za muzej iznosila je 35 centi. Kako muzej nije donosio onoliko novca koliko je Gliddenu bilo potrebno, pokušavao je potaknuti zanimanje javnosti izmišljajući senzacionalne priče o svojim istraživanjima na otoku Santa Catalina. Tvrdio je da je pronašao dokaze o rasi divova na otoku, bio je uvjeren da su na otoku Santa Catalina nekada živjeli “bijeli Indijanci” te da je otkrio indijansku kartu koja vodi do mitskog “hrama boga Sunca” koji je, kako je tvrdio, bio veći od Stonehengea”, navodi se na Islapediji.

Prodao zbirku

“Međutim, njegova reputacija ubrzo je uništena, a 1950. bio je prisiljen zatvoriti muzej. Glidden je nastavio širiti priče o svojim ‘otkrićima’. Tvrdio je da je otkrio ‘tajnu povijest’ otoka Catalina, koju je odbijao objaviti dok ne dobije novac za svoju zbirku skeletnih ostataka i artefakata. Za zbirku je tražio doživotnu rentu, sredstva za pet ekspedicija i financiranje objave više publikacija, uključujući veliku monografiju koja bi dokumentirala sva njegova iskopavanja.

Godine 1962. konačno je prodao svoju zbirku za pet tisuća dolara, što je bilo daleko manje nego što je očekivao. Kupac Philip K. Wrigley iste je godine cijelu zbirku donirao Muzeju otoka Santa Catalina. Nakon Gliddenove smrti 20. srpnja 1968. godine, otkriveno je da njegova Povijest Indijanaca otoka Catalina sadrži manje od deset stranica teksta”, navodi se na Islapediji. Zanimljiva je opaska o životnoj ironiji vezanoj za Gliddena i njegov rad: djevojačko prezime Gliddenove majke bilo je Graves, što na engleskom jeziku znači – grobovi.

Glidden nije pružio nikakve dokaze za svoje tvrdnje

O Gliddenovim tvrdnjama o iskopavanju kostura divovskih dimenzija na Catalini, koje je producirao kako bi zainteresirao ljude za svoj muzej, snimljena je jedna epizoda serijala “Potraga za izgubljenim divovima”, koja je 2014. godine emitirana na kanalu History. Autori su je naslovili: “Nepoštivanje mrtvih“.

O tome je pisalo portal Catalina Island News. “Autore su posebno zaintrigirale Gliddenove tvrdnje o iskopavanju kostura tolikih dimenzija da su navodno ukazivali na postojanje divova na otoku. Glidden je 1928. godine najavio svoje najpoznatije otkriće: iskopavanje veličanstvene urne od steatita (sapunastog kamena), koja se danas nalazi u zbirci Muzeja otoka Catalina. Glidden, koji je bio besraman promotor, tvrdio je da je unutar te “pogrebne” urne pronašao kostur mlade djevojke – možda princeze – koja je držala rub urne.

Oko urne su, prema njegovim riječima, bili kosturi šezdeset i četvero djece, dok su ispod svega toga ležali ostaci divovskog muškarca, očito ubijenog kopljem koje je ostalo zabodeno u njegov bok. O ovoj je priči izvještavalo mnogo novina diljem zemlje. Međutim, cijela je priča bila fikcija. Glidden nikada nije mogao pružiti nikakav dokaz o ovom složenom i bizarnom ukopu. Iako je snimio velik broj fotografija koje su dokumentirale njegova iskopavanja, postoji samo jedna fotografija iskopavanja urne, a ona ne pruža nikakve dokaze za njegove tvrdnje. Tijekom sljedećih dvadeset godina, Glidden je nastavio u medijima širiti pretjerane izvještaje o svojim ‘otkrićima‘”.

Senzacija koja to nije...

“No možda je najgori i najneoprostiviji aspekt njegovog rada bio potpuni nedostatak poštovanja prema svetosti ljudskih ostataka. Činjenica da je kosture ljudi predstavljao kao senzaciju te da je smatrao da to može raditi samo zato što su posmrtni ostaci pripadali američkim Indijancima, a ne bijelcima ili Europljanima, jednako je groteskna koliko i nepobitna. Nažalost, Gliddenov prezir prema američkim Indijancima odražava stavove tog vremena. No, nema sumnje da su predrasude bile nepremostiva prepreka, koja je Gliddenu onemogućila postizanje onoga što je najviše želio: profesionalni ugled i javnu slavu. Nije postigao ni jedno ni drugo. Razlog je bio jednostavan: većini ljudi Gliddenova su iskopavanja bila odbojna”, navodi Catalina Island News.

Institut Smithsonian nije uništio divovske kosture

Kod priča o pronalasku kosti “ljudi divova” često se navodi i da je institut Smithsonian uništio tisuće divovskih kostura, dok se u snimci koju ispitujemo navodi da je Smithsonian izgubio kosti koje pronašao Glidden. Kao što je Faktograf pisao ranije tvrdnje da je institut Smithsonian uništio tisuće divovskih kostura 1900-tih pojavile su se još 2014. godine. Prema Reuters fact-checking timu, tvrdnja je nastala nakon što je internetska stranica World News Daily Report, jasno označena kao satirična stranica koja ne piše istinite vijesti, objavila članak u kojemu su naveli da je presuda Vrhovnog suda Sjedinjenih Američkih Država prisilila Institut Smithsonian da objavi tajne dokumente iz ranih 1900-ih godina, koji dokazuju da je organizacija sudjelovala u velikom povijesnom zataškavanju, odnosno u uništenju divovskih kostura u SAD-u. I glasnogovornik Instituta Smithsonian kazao je Reutersu da je ta tvrdnja netočna.

Zaključno, amaterski arheolog Ralph Glidden nije mogao dokazati da je iskopavao posmrtne ostatke divova. Iskopavao je posmrtne ostatke američkih Indijanaca, koje nije skrivao od javnosti. Naprotiv, gorio je od želje da ih ljudi vide, s tom namjerom izložio ih je u bizarnom Muzeju Indijanaca i imao je namjeru na tome dobro zarađivati. To mu nije uspijevalo i zato je izmišljao divove, zaključuje Faktograf.