Umrla je Božena Martinčević, velika splitska i hrvatska dizajnerica, te pjesnikinja, spisateljica i slikarica. Teta Božena, kako su je u Splitu od milja zvali, umorne je oči zauvijek sklopila u 81. godini, a prije toga ostavila je neizbrisiv trag zauvijek utkan u etno-modu kao njezina rodonačelnica.
Teta Božena bila je samohrana majka dvoje danas odrasle djece, veliki radnik i domoljub. Ponikla je iz familije koju je komunistička vlast progonila, mučila i teško izranjavala pa je u Boženi zarana formiran duh prkosa i ljubavi prema svome, prema baštini.
No, njezin je život prvenstveno obilježio dar umjetnosti i navika ljubljenja, pomaganja i praštanja. Njezine haljine "Hrvatica", "Proljeće" i druge ostale su kao dio fundusa u Muzeju grada Splita, nekoliko zbirki pjesama također je trajno oplemenilo literarnu scenu, dok brojni akvareli što ih je naslikala u posljednjoj fazi svog plodnog stvaralačkog života jednostavno nisu stigli biti javno izloženi za njezina života.
Božena Martinčević bila je sudionica Art-garde tijekom Domovinskog rata kad je neumorno šivala uniforme, no najviše jastuke koji su bili uzglavljem poginulih branitelja u lijesovima, ili pak postolja za njihova odličja.
Bila je izuzeno osjećajna i empatična, pomagala je mnogima i često besplatno šivala i darivala ljude koji su je dolazili potražiti u njezin antologijski salon-muzej "Nostalgija", koji se pak devedesetih godina nalazio u Marmontovoj ulici u Splitu. Posljednjih je godina umjetnički djelovala u sklopu Pjesničko-umjetničke sekcije Udruge veterana Četvrte gardijske brigade u Splitu, te nedavno od njih primila zahvalnicu za životno djelo.
Ponekad je Božena šivala plačući, priznala je, a suzom su ostale natopljene i njezine pjesme i zapisi objedinjeni u zbirkama "Dica prestrašenih lica", "Odjeci mladosti" i drugima.
Udarila je temelje etno-modi u Hrvatskoj, posebice Dalmaciji, i nakon nje tu se više i nema što reći, bila je "non plus ultra". Često je u svoje kreacije, osim ljubavi i poznavanja baštine, znala ugraditi i originalne dijelove artefakata iz pučkog života Zagore i Slavonije koje je neumorno sakupljala u svojim lutanjima, što je konačne uratke dovelo do zaslužene razine muzejskih eksponata.
Teta Božena bila je velika žena i umjetnica, neka joj je laka zemlja koju je ljubila iznad svega.