Umrla je Slavenka Drakulić, najpoznatija hrvatska književnica u svijetu. Punih 50 godina borila se s teškom bolešću

Umrla je Slavenka Drakulić, najpoznatija suvremena hrvatska književnica u svijetu, autorica i novinarka koja je najbolje opisala naš buran tranzicijski svijet i čija su nam publicistička djela pomagala shvatiti što nam se događalo posljednjih četrdeset godina. Iznenada nas je napustila u 77. godini, netom nakon što je objavila svoju novu knjigu „Zašto nisam naučila kuhati”, kod svojeg hrvatskog izdavača Frakture, javlja Jutarnji list.

Karijeru je počela kao novinarka, nakon završenog studija komparativne književnosti i sociologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Pisala je za Start, Danas i NIN te je feminističke teme u javnu raspravu uvela na velika vrata. Svoju prvu publicističku knjigu objavila je 1984. godine pod nazivom „Smrtni grijesi feminizma: Ogledi o mudologiji” i ušla u burnu, intelektualno poticajnu raspravu s Igorom Mandićem. Svoj prvi roman „Hologrami straha” objavila je tri godine kasnije. Knjiga je imala velik odjek na području cijele Jugoslavije, a Drakulić je u suvremenu književnost na impresivan način uvela ženski, autobiografski diskurs.

Početkom devedesetih, zajedno s još četiri autorice – Jelenom Lovrić, Radom Iveković, Vesnom Kesić i Dubravkom Ugrešić – bila je meta mizoginog i nacionalističkog napada kada su prozvane izdajicama u tekstu pod naslovom „Vještice iz Rija”, objavljenom u zagrebačkom tjedniku Globus.

To, srećom, nije prekinulo njezinu karijeru i Drakulić je u narednom razdoblju objavila niz važnih publicističkih knjiga, kao što su „Kako smo preživjeli”, „Oni ne bi ni mrava zgazili”, „Café Europa”, „The Balkan Express”, „Tijelo njenog tijela”, „Basne o komunizmu” i „Ponovo u kavani Europa”, te je objavljivala tekstove u vodećim svjetskim novinama kao što su The New York Times, Frankfurter Allgemeine Zeitung, La Repubblica i El Mundo. Njezin mudar ženski glas i njezina pronicava analiza istočnoeuropskog života, naše svakodnevice, ono je po čemu smo prepoznatljivi u europskoj, ali i svjetskoj kulturi.

I njezin romaneskni opus velik je. U svojoj fikciji bavila se ženskim temama na pomalo izmaknut način, a romansirala je živote velikih žena, kao što su Frida Kahlo i Milena Einstein.

Bila je u braku sa švedskim novinarom Richardom Swartzom. Njezina kći je autorica Rujana Jeger.

Teška bolest

Književnica i publicistkinja Slavenka Drakulić gotovo je cijeli svoj odrasli život vodila tešku borbu s bubrežnom bolešću. Već u 27. godini života suočila se s ozbiljnim zdravstvenim problemima koji su obilježili desetljeća koja su uslijedila.

Tijekom više od pola stoljeća prolazila je kroz zahtjevna liječenja, dijalize i transplantacije, a iskustvo života s kroničnom bolešću ostavilo je dubok trag ne samo na njezin privatni život nego i na književni rad.

O svojoj svakodnevnoj borbi otvoreno je pisala u knjizi Bubrezi i ja, intimnom i iskrenom djelu u kojem opisuje kako izgleda život ovisan o dijalizi, neizvjesnost čekanja transplantacije te fizički i emocionalni teret bolesti.

Temi bolesti i darivanja organa vratila se i u knjizi Tijelo njenog tijela: Priče o dobroti, u kojoj kroz spoj publicistike i književnosti progovara o humanosti, solidarnosti i važnosti doniranja organa.

Njezina životna priča poslužila je i kao inspiracija za dokumentarni film Slavenka ili o boli redatelja Petra Krelje. Film prikazuje svakodnevne izazove s kojima se susreću bubrežni bolesnici te donosi intiman pogled na život žene koja je desetljećima živjela između nade, liječenja i neizvjesnosti.

Unatoč teškoj dijagnozi i brojnim zdravstvenim iskušenjima, Slavenka Drakulić ostala je jedna od najznačajnijih hrvatskih književnica i publicistkinja, a svoje je najteže životne trenutke pretvorila u snažna književna svjedočanstva koja su dirnula brojne čitatelje.