Jasen Boko opet traži Odiseja: Što ako je Homerov junak ipak plovio Jadranom?

Jasen Boko nikad ne odustaje. Uporno luta svijetom i piše. Čini se da njegovo putovanje nikad neće imati cilj. Najpoznatiji putnik antičkog svijeta također je lutao, ali nije ništa pisao, pisao je Homer, stotinama godina kasnije. Ali njegov Odisej imao je cilj – nakon Troje doći kući ženi, na Itaku. Boko je po struci dramaturg i profesor književnosti, pa mu Odisej nije mogao biti nezanimljiv: riječ je o jednoj od najvećih drama antičkog svijeta, priči o čovjeku koji nakon rata pod Trojom, za čiju je pobjedu zaslužan ne herojstvom, nego lukavstvom – podmetnuo im je konja punog ubojica i palikuća – deset godina luta morem, mijenja otoke i žene, susreće čudovišta, čarobnice i nimfe, ali ne odustaje od povratka svom kraljevstvu.

Ugrožava turizam

Prvim, odavno rasprodanim, izdanjem „Odiseja“ Jasen je napravio frku, posebno našim talijanskim susjedima, tamošnjim povjesničarima koji hrane turističku mitologiju kako je Odisej lunjao oko Sicilije. O tome su pisale i tamošnje novine. Postoje i skupi aranžmani.

No, Boko se nije predao, dapače, priču je sada još i dosolio. Poput Odiseja, koji je sedam godina proveo na Kalipsinu škoju Ogigiji, tako se i on preselio na Šoltu. Očito obojica, svaki na svoj način, imaju problem s kopnom. I četrnaest godina nakon prvog izdanja „Tragovima Odiseja“ vraća se svojoj tezi da je lukavi kralj i iskusni pomorac burdižavao po Jadranu, a ne po Siciliji, koja je u njegovo doba itekako bila poznata. U dopunjenom i izmijenjenom izdanju još je uvjereniji da Odisej nije pogriješio u navigaciji, nego su ga stoljećima pogrešno tumačili.

A Odisej je upravo ovog ljeta ponovno postao svjetski aktualan zahvaljujući Nolanovu filmu, pa tako, sasvim prigodno, i Bokina dokazna potraga ponovno budi nadu. Da je to sve bilo ovdje.

Izgubljeni rukopis

Ponovno je pregledao Homerove vjetrove, otoke i luke, obišao neka mjesta na Mediteranu, pronašao izgubljene rukopise i umjesto da odustane od svoje stare teze – postao je još uvjereniji da je Odisejevo more upravo Jadran.

U ovom nastavku ponovno je jedan važan čovjek iz sjene – Aristid Vučetić (1884. – 1975.). Geodet iz Vele Luke i veliki zaljubljenik u Homera, Vučetić je desetljećima proučavao „Odiseju“ i mnogo prije Boke pokušavao dokazati da se njegova lutanja nisu događala negdje oko Sicilije, nego na Jadranu. Posebno je zastupao tezu da je Mljet Homerova Ogigija, otok na kojem je Kalipsa ljubila Odiseja.

Boko je za Vučetićevu teoriju znao i prije nego što je krenuo vlastitim tragom. Sada je pronašao dio njegova izgubljenog rukopisa, što je jedna od najvećih novosti drugog izdanja. Rukopis je bogato ilustriran, ali Boko ilustracije nije mogao objaviti jer nije uspio pronaći – nositelja autorskih prava.

Provjera teorije

U međuvremenu je ponovno obišao neka mjesta na kojima je tražio tragove Odisejeva putovanja. Još je jednom čitao Homerove opise otoka, luka i vjetrova i, kaže, upravo su se ti detalji nakon četrnaest godina još bolje složili s jadranskom geografijom. Nije, dakle, samo proširio staru knjigu, nego je ponovno provjeravao vlastitu teoriju i vratio se s još čvršćim uvjerenjem da je na pravom tragu.

A zašto je Odisej uopće završio na Siciliji? Boko u novom izdanju nudi odgovor koji nema mnogo veze s vjetrovima, a ima puno više s politikom. Kad su Grci počeli kolonizirati Siciliju i jug Italije, taj je prostor postao njihova velika prekomorska zemlja – Magna Graecia, Velika Grčka. Bilo je korisno pokazati da grčka prisutnost ondje nije počela jučer, nego da seže duboko u mitsku prošlost. Odiseja je za to bila savršena priča: Odisej je tako mogao postati svojevrsni Kolumbo antičkog svijeta, čovjek koji je među prvima stigao u taj tada „divlji“ prostor.

Problem je, ističe Boko, što se takva karta baš i ne slaže s Homerom. Sicilija je bila poznata, oko nje nema Homerova arhipelaga, a ni vjetrovi ne šalju Odiseja prema Itaki ako polazi odatle. Jadran, tada znatno manje poznato more, puno bolje odgovara njegovu opisu.

Sve je u vjetrovima

Najvažniji tragovi, naravno, počinju od vjetra. Boko tvrdi da je Homer vrlo dobro poznavao pomorske prilike i razlikovao četiri glavna vjetra. Za Odisejevu rutu posebno su važni maestral i jugo: maestral ga nosi prema Itaki, dok je jugo nepovoljan. Kada se Homerovi vjetrovi stave na kartu, tvrdi Boko, ruta odgovara jedino Jadranu, nikako Siciliji.

Tu je i Punta Planka, Homerov rt Diomedov. Boko ondje smješta Lotofage, a za tu lokaciju nalazi i zanimljivu potvrdu u „Periplu“ Pseudo-Skilaka iz 4. stoljeća prije Krista, koji Lotofage smješta upravo na područje Jadrana. Od Punte Planke Odisej se vraća prema jugoistoku, prema Itaki.

Kod Šćedra i Hvara priča postaje još slikovitija. Boko u južnim hvarskim špiljama vidi Polifemovu pećinu, i tu nije prvi, tvrdio je to još Grga Novak, a Šćedro odgovara Homerovu opisu niskog otoka s kojeg Odisej na susjednom Hvaru može ugledati pastire i njihove špilje.

Omiš je, prema Bokinoj interpretaciji, Telepil – zemlja Lestrigonaca. I ovdje mu u prilog ide krajolik, ali i činjenica da se priča o divljim ljudima, opasnim stanovnicima, lako mogla pretvoriti u priču o ljudožderima i čudovištima.

Korčula je pak Bokina Kirka, odnosno čarobnica Circe. Tu se oslanja i na sličnost imena Kirke i Korkyra Melaina, starog naziva koji se povezuje s Korčulom.

Mljet je Kalipsin otok

A onda dolazimo do mjesta koje je za cijelu teoriju možda i najvažnije – Mljeta. Boko ga i dalje smatra Homerovom Ogigijom, Kalipsinim otokom. Za razliku od često spominjanog Goza, Mljet bitno bolje odgovara Homerovu opisu, ali i smjeru Odisejeva putovanja prema kući na koje ga upućuje Kalipsa. Ako je Ogigija bila Gozo, tvrdi Boko, Odisej bi nakon odlaska završio prema – Libanonu, a ne prema Scheriji i Itaki. Ako je, međutim, bila na Jadranu, ruta prema Krfu i potom Itaki ponovno ima smisla.

Na kraju, naravno, ostaje pitanje hoće li Boko uvjeriti i one koji Odiseja već stoljećima zamišljaju na drugim morima. Znanstvena rasprava o tome očito neće biti završena ovom knjigom, ali Boku to i nije briga. Svoj je cilj ostvario: Jadran se više ne može lako izbaciti iz Odisejeve navigacijske karte.

A možda je u tome i najveća vrijednost njegove potrage. Nije važno samo gdje je Odisej stvarno lutao, nego kako čitamo priču staru gotovo tri tisuće godina. Boko je pritom napravio ono što najbolje zna: uzeo knjigu, krenuo na put i pokušao provjeriti što se događa kada Homerove stihove stavimo na stvarnu kartu.

I dok drugi još traže Itaku, Boko je svoju izgleda pronašao. Na Jadranu. Već drugi put.