Repušić uoči Opera Gale: ‘Vraćam se na Peristil nakon 18 godina, jednu stvar dirigent sebi nikada ne smije dopustiti...‘

Još kao student prvi je put na Peristilu gledao Verdijevu ‘Aidu‘. Fascinirali su ga antički ambijent, otvoreno nebo i glazba koja je u tom prostoru, kaže, dobivala sasvim novu dimenziju. Tada nije mogao ni slutiti da će upravo na toj pozornici godinama poslije dirigirati neke od najznačajnijih opernih naslova Splitskog ljeta, među njima Nabucca, za koji je nagrađen ‘Juditom‘, te ‘Don Carla‘, čija se ovogodišnja izvedba na Peristilu dogodila prvi put nakon čak 18 godina.

Danas je Ivan Repušić jedno od najuglednijih hrvatskih dirigentskih imena na međunarodnoj sceni. Generalni je glazbeni ravnatelj Opere u Leipzigu, šef dirigent Državne kapele Weimar te redoviti gost najznačajnijih europskih opernih kuća i koncertnih pozornica.

Unatoč bogatoj međunarodnoj karijeri, Split i Peristil za njega imaju posebno mjesto. U ponedjeljak, 20. srpnja, ponovno će stati pred splitsku publiku kao dirigent Opera Gala koncerta u sklopu 72. Splitskog ljeta. Na pozornici će mu se pridružiti sopranistica Adela Zaharia, tenor Tomislav Mužek, bariton George Petean, Zbor HNK Split, Zbor Hrvatske radiotelevizije i Simfonijski orkestar HRT-a.

U razgovoru za Slobodnu Dalmaciju govori o povratku na Peristil, posebnosti splitske publike, ulozi dirigenta, budućnosti opere i zašto vjeruje da upravo jedan gala koncert može nekome postati prvi korak prema zaljubljivanju u klasičnu glazbu.

Neraskidiva veza sa Splitom

Nakon brojnih angažmana na najvećim europskim pozornicama ponovno se vraćate na Splitsko ljeto. Što za Vas osobno znači dirigirati na Peristilu?

- Uz Split me prije svega vežu uspomene. Još kao student prvi sam put na Peristilu gledao Aidu i ostao fasciniran tim prostorom. Upravo spoj ambijenta i glazbe stvara nešto jedinstveno. To je ono što Peristil čini čarobnim.

Kasnije sam ovdje, kao ravnatelj Opere HNK Split i dirigent, imao privilegij dirigirati Nabucco, za koji sam dobio nagradu Judita, kao i Don Carlo. Posebno mi je drago što se upravo ta opera ove godine vratila na Peristil nakon osamnaest godina. Posljednji put bila je izvedena dok sam ja dirigirao, u suradnji s redateljem profesorom Petrom Selemom. Zato me uz ovaj prostor vežu brojne lijepe uspomene, ali i osjećaj posebnosti koji je teško opisati riječima.

Što Peristil i Splitsko ljeto čine toliko posebnima u odnosu na druge festivale?

- Osim jedinstvenog spoja ambijenta i glazbe posebna je prije svega splitska publika. Ona ima izniman osjećaj za operu i veliku privrženost ovoj umjetnosti. Upravo publika daje Splitskom ljetu pečat pravog opernog festivala.

Svaki veliki hrvatski festival ima svoj identitet. Dubrovnik je prvenstveno festival drame i komorne glazbe, Osorske glazbene večeri njeguju hrvatsko glazbeno stvaralaštvo, Zadar je prepoznatljiv po Staroj glazbi i crkvi sv. Donata, dok je Split neraskidivo vezan uz operu. Peristil desetljećima živi uz Verdijeve naslove poput Aide, Don Carla ili Nabucca. Oni se u tom prostoru stapaju s arhitekturom, poviješću i atmosferom na način koji je teško doživjeti bilo gdje drugdje. I zato se ovdje uvijek vraćam s posebnim emocijama.

Najtraženija sopranistica današnjice

Opera Gala okupit će vrhunske domaće i međunarodne umjetnike. Što publika može očekivati od ove glazbene večeri?

- Program smo birali zajedno s umjetnicima koji nastupaju. Posebno me veseli što u Split po prvi put dolazi Adela Zaharia, jedna od najtraženijih sopranistica današnjice. Splitska publika dobro poznaje i Georgea Peteana, koji je posljednji put ovdje nastupio 2019. godine na koncertu posvećenom Vjekoslavu Šuteju.

Posebno me raduje ponovno zajedničko muziciranje s Tomislavom Mužekom. On je bio prvak Opere HNK Split dok sam bio ravnatelj i dirigent, a zajedno smo ostvarili niz produkcija kojih se i danas rado sjećamo.

Program će donijeti poznate operne arije i duete, ali riječ je o djelima koja zahtijevaju vrhunske izvođače. Vodili smo računa da večer ima svoju dramaturgiju, logičan tijek i umjetničku cjelinu, ali i da odgovara prostoru Peristila i svečanosti Splitskog ljeta.

Vjerujem da će publika uživati u večeri ispunjenoj vrhunskim pjevanjem i muziciranjem, ali i da će možda upravo netko prvi put otkriti ljepotu operne umjetnosti. Za operu nije potrebno imati veliko predznanje. Dovoljno je prepustiti se glazbi i vlastitim osjećajima. Upravo je to njezina najveća snaga.

Program, kako ste upravo i spomenuli, donosi poznate operne arije i duete. Jeste li se svjesno odlučili za klasičan repertoar kako biste ga približili što široj publici?

- Upravo tako. Željeli smo ponuditi program koji će biti prepoznatljiv, ali istodobno umjetnički iznimno zahtjevan. Riječ je o djelima koja traže vrhunske pjevače i upravo zato posebnu smo pozornost posvetili odabiru izvođača. Razmišljali smo o prostoru, ljetnom ambijentu, svečanosti Splitskog ljeta i o tome da cijela večer ima svoju dramaturgiju i prirodan tijek. Vjerujem da će to biti jedna posebna glazbena priča.

Ovakvi koncerti imaju još jednu važnu ulogu. Osim što publika uživa u vrhunskom muziciranju, možda će upravo netko prvi put doći na operni koncert i otkriti da mu se taj svijet sviđa. Volio bih da nakon takve večeri poželi ponovno doći u kazalište. Ne treba imati veliko glazbeno znanje da biste uživali u operi. Kao što sam već i rekao, dovoljno je prepustiti se glazbi i vlastitim osjećajima.

Najveće svjetske operne pozornice

Na pozornici će biti veliki ansambli, dva zbora, orkestar i međunarodni solisti. Koliko je zahtjevno sve to uskladiti?

- Kada radite s umjetnicima ovakvog kalibra, to je prije svega veliko zadovoljstvo. Oni su vrhunski profesionalci, ali i vrlo jednostavni ljudi kojima je glazba uvijek na prvome mjestu. To je jedini ispravan pristup. Glazba mora biti cilj, a ne ego izvođača. Naravno, iza toga stoje godine rada, vrhunska tehnika i veliko iskustvo. Takvi umjetnici ne bi nastupali na najvećim svjetskim opernim pozornicama da to nemaju.

Što se tiče ansambla, uvijek je izazov spojiti različite kolektive, ali upravo su takvi projekti posebno inspirativni. Oni povezuju ljude, motiviraju ih i stvaraju novu energiju. Ovoga ćemo puta imati gotovo stotinu pjevača u zboru. To je veličanstven prizor, ali i zvuk koji publici pruža poseban doživljaj. Spoj Zbora HNK Split i Zbora Hrvatske radiotelevizije, uz Simfonijski orkestar HRT-a, siguran sam, rezultirat će jednom iznimnom glazbenom večeri. 

Godinama gradite međunarodnu karijeru, ali se uvijek rado vraćate hrvatskim pozornicama. Po čemu se nastupi pred domaćom publikom razlikuju od onih u inozemstvu?

- Za mene je to prije svega emotivno pitanje. Osam godina bio sam ravnatelj Opere HNK Split i upravo su moji profesionalni počeci vezani uz ovaj grad. Ovdje sam doživio neka od najljepših umjetničkih iskustava. Kada produkcija ide u dobrom smjeru, u Splitu se dogodi nešto posebno. Tada svi u kazalištu daju više nego što možda misle da mogu. To vrijedi za orkestar, zbor, tehničku službu i soliste.

Nastane jedna pozitivna energija koja se teško može opisati. Posebno me veseli što se na Peristil vraćam nakon osamnaest godina. To je moja prva umjetnička kuća, prvi orkestar i prvi zbor s kojima sam radio i zato ovaj povratak za mene ima posebnu emocionalnu vrijednost.

Sluge glazbe i odnos s ljudima

Splitska publika često slovi kao vrlo zahtjevna. Slažete li se s tim?

- Apsolutno. Ali upravo je u tome njezina najveća vrijednost. Splitska publika mnogo očekuje, ali jednako tako zna prepoznati i nagraditi kvalitetu. Iskreno reagira kada je nešto dobro i upravo zbog toga svaki je nastup ovdje poseban izazov.

Mislim da je to dobro. Umjetnici moraju osjećati odgovornost prema publici koja dolazi s očekivanjima. S druge strane, dirigent nikada ne smije dopustiti da njegov ego postane važniji od glazbe. Mi smo, zapravo, sluge glazbe.

Naš je zadatak služiti partituri, razumjeti skladatelja i njegovu ideju te je prenijeti publici na što iskreniji način. Tek tada možemo dodati vlastitu emociju i omogućiti da glazba zaista oživi. A kada se sve to dogodi na Peristilu, onda nastaju trenuci koji ostaju u sjećanju. 

Često ističete kako dirigent nije samo osoba koja vodi orkestar nego i okuplja umjetnike oko zajedničke ideje. Kako izgleda Vaš način rada?

- Kreiranje programa već je pola uspjeha svakog koncerta. Posebno kod opernih gala večeri važno je da program ima smisao, dramaturgiju i prirodan tijek. Nakon toga dolazi priprema. Dirigent mora prije prve probe detaljno proučiti partituru, stil, vrijeme u kojem je djelo nastalo i sve ono što ga određuje. No jednako je važan odnos s ljudima.

Dirigent mora znati motivirati orkestar, zbor i soliste. Psihološki aspekt rada često je jednako važan kao i samo glazbeno znanje. Na koncertu se, međutim, dogodi nešto što se na probama nikada ne može u potpunosti isplanirati. To je inspiracija trenutka. Taj trokut koji čine dirigent, ansambl i publika stvara energiju koju nijedna studijska snimka ne može zamijeniti.

Glazba je univerzalan jezik. Nju razumiju svi, bez obzira na godine, obrazovanje ili jezik kojim govore. Na nama je da svojim osjećajima potaknemo osjećaje glazbenika, a zajedno stvorimo atmosferu u kojoj će i publika doživjeti nešto posebno. Upravo zato koncerti uživo imaju čar koju ništa ne može nadomjestiti.

Postoji li neko djelo ili partitura kojoj se uvijek iznova vraćate s posebnim uzbuđenjem?

- Teško mi je izdvojiti samo jedno djelo. Tijekom karijere dirigirao sam neke opere i po dvadeset ili trideset puta, ali svaka od njih ima svoju priču i svoju ljepotu. Kad bih morao izdvojiti nekoliko naslova koji su me posljednjih godina posebno obilježili, to bi bili Verdijev Otello, Wagnerov Tristan i Izolda, Ravelov Daphnis et Chloé i Mahlerova Druga simfonija. No jednako bih mogao govoriti o Beethovenovim simfonijama ili mnogim drugim djelima. Svako razdoblje ima svoje genijalne skladatelje i remek- djela kojima se kao glazbenik ne možete ne diviti.

Možda nisu presudna samo djela nego i trenutak u kojem ih izvodite te ljudi s kojima ih dijelite. Nedavno sam s Orkestrom Minhenskog radija imao nekoliko iznimno emotivnih projekata. Izvodili smo Verdijeva Simona Boccanegru u Münchenu i Budimpešti, a potom su uslijedili moji oproštajni koncerti s orkestrom nakon devet godina zajedničkog rada. To su trenuci koji ostaju za cijeli život.

Jednako tako nikada neću zaboraviti Don Carla na Peristilu, splitske La Bohème, Gounodova Fausta i mnoge druge predstave. Upravo zbog takvih uspomena teško je izdvojiti samo jedno djelo ili jednog skladatelja.

Autoritet se ne stječe strogoćom

Što Vas je upravo ta međunarodna karijera naučila kao dirigenta?

- Iskustvo vas s godinama mijenja. Mladi dirigenti imaju golemu energiju i entuzijazam, ali iskustvo donosi sigurnost, širinu i dubinu. Kada tijekom dvadeset ili trideset godina više puta dirigirate isto djelo, puno brže prepoznate kojim putem treba krenuti i lakše dolazite do željenog rezultata.

Uvijek kažem da dirigenti moraju trčati maraton, a ne sprint. Autoritet se ne stječe strogoćom ni nametanjem, nego znanjem. Nekada je dirigent više ulijevao strah nego osjećaj zajedništva. Danas vjerujem da se najbolji rezultati postižu međusobnim poštovanjem, povjerenjem i zajedničkim radom.

Koliko je danas izazovno približiti operu mlađim generacijama koje odrastaju uz društvene mreže i umjetnu inteligenciju?

- To je jedan od najvećih izazova svih nas koji radimo u kulturi. Današnji mladi odrastaju u svijetu u kojem informacije dolaze nevjerojatnom brzinom, a pažnja je sve kraća. No postoji nešto što tehnologija nikada neće moći zamijeniti.

Mozart nikada neće prestati živjeti. Verdijeva glazba neće izgubiti svoju vrijednost. Veliki skladatelji ostavili su djela koja govore univerzalnim jezikom emocije i upravo zato ostaju trajna. Na nama je odgovornost pronaći način kako tu glazbu približiti mladima. To znači osmisliti kvalitetan program, ali jednako tako znati ga predstaviti publici. Danas dobra promocija ima gotovo jednaku važnost kao i sam umjetnički sadržaj. Moramo pronaći način da mlade zainteresiramo i pozovemo u kazalište.

Mnogi ljudi još uvijek imaju predrasude prema operi. Što biste poručili nekome tko nikada nije bio na opernoj predstavi?

- Rekao bih mu da zaboravi sve predrasude. Ne treba odmah krenuti s najzahtjevnijim djelima. Postoje opere poput Traviate, La Bohème ili Čarobne frule koje su izvrstan prvi susret s ovim svijetom. Ne morate biti glazbeni stručnjak da biste uživali u operi. Dovoljno je pročitati sadržaj i prepustiti se glazbi. Skladatelji su u svoje partiture utkali vlastite osjećaje, a naš je zadatak prenijeti ih publici. Ako publika nakon koncerta ode kući bogatija za jedan lijep osjećaj, onda smo ispunili svoju misiju.

Može li upravo Opera Gala biti idealan prvi susret s operom?

- Mislim da može, iako Opera Gala nije opera u punom smislu riječi jer nema scenske radnje, kostima i glume. Ipak, donosi ono najljepše - najpoznatije arije, duete i zborske ulomke. To je izvrstan način da publika upozna operni repertoar i osjeti njegovu ljepotu. A kada uz kvalitetan program imate vrhunske izvođače i jedinstven prostor poput Peristila, onda su ispunjeni svi preduvjeti za jednu posebnu glazbenu večer.

Što Vas očekuje nakon Splita?

- Preda mnom je druga sezona na mjestu generalnog glazbenog ravnatelja Opere u Leipzigu. Pripremamo premijere Čajkovskijeva Evgenija Onjegina, Puccinijeva Triptiha, kao i nove produkcije te reprizne izvedbe Salome, Tristana i Izolde i Tosce. Nastavljam i rad kao šef dirigent Državne kapele Weimar, jednog od najstarijih orkestara u Europi, a očekuju me i brojna gostovanja u Berlinu, Münchenu, Beču te Hrvatskoj.

Uvijek me posebno raduje kada mogu nastupati na hrvatskim festivalima, poput onih u Dubrovniku, Splitu i Zadru. To su susreti kojima se uvijek iznova vraćam, zaključuje za kraj.