Taman su u điru bile Mediteranske igre - ono kad su se 1979. godine održavale u Splitu - kada je Joko Knežević imao nemiran san. Pogotovo pred zoru. Susjedov pijetao, jer u Jokinoj smo Lokvi Rogoznici, budio je, naime, pola sela, pa tako i slavnoga slikara. Danima je to trajalo, pa je odluka bila očekivana: pijetao, baš kao u partizanskom filmu, sljedeću zoru ne smije dočekati!
Susjed Čedo, međutim, nije želio ni čuti za likvidaciju svojega miljenika, a kako je i u ta doba ubojstvo beštije bilo kažnjivo da bi se Joko sam u taj čin upustio, s Čedom je sklopio nagodbu: Čedo će koknuti pijetla, a zauzvrat će mu Joko na vrtnom stolu napraviti mozaik u obliku sredozemne medvjedice, točnije Adriane, maskote Mediteranskih igara. Rečeno, učinjeno. Kukurivac je zauvijek utihnuo, Joko je d...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....