U svemiru svatko može čuti vaš smiješak: Brooksova parodija SF žanra danas je svježija nego što je bila 1987.

Stotka u životnom kalendaru Mela Brooksa morala se obilježiti gledanjem barem jednog njegova ostvarenja. Znao je Brooks producirati filmove kao što su “Frances”, “Čovjek slon” i “Muha”, ali komedije, satire i parodije su zaštitni znak ovog čovjeka.

Na vagu su stavljeni autorski filmovi tog tipa koje je potpisao kao redatelj/scenarist i u njima obično i glumio – “Producenti”, “Dvanaest stolica”, “Vruća sedla”, “Mladi Frankenstein”, “Visoka napetost”, “Tišina, smijemo se”, “Smiješna strana povijesti”, “Robin Hood: Muškarci u tajicama”... Međutim, prevagnuli su “Blesijanci” (“Spaceballs”, 1987.), parodija na “Ratove zvijezda” i svemirske SF filmove, poznata i po doslovnijem domaćem naslovu “Svemirske lopte”.

“Blesijanci” možda nisu najbolji Brooksov film, ali svakako idu u gornji dom njegova opusa, a potpisniku ovih redaka su ponajdraži. Osim što je “Spaceballs” režirao i napisao, Brooks je odigrao i dvije pamtljive uloge. Glumio je negativca Skrooba, predsjednika planeta Spaceball i svojevrsnog imperatora Palpatinea, te mudrog Yogurta, zaštitnika moći zvane Schwartz i parodijske verzije Yode. U tim ulogama Brooks je iznjedrio neke citate za anale poput “Dobro je biti kralj” iz “History Of The World” – “Pročešljajte pustinju” i “Neka Schwartz bude s tobom”.

Dodatni razlog za izbor “Blesijanaca” jest nastavak zakazan za kinopremijeru 2027. “Ako bog da, sretnemo se u ‘Spaceballs 2: The Search For More Money’...”, našalio se u “Blesijancima” Brooks kao Yogurt na račun komercijalnih poriva nastavaka. Malo toga je sveto za “Spaceballs”.

Nakon što je parodirao mjuzikle, vesterne, horore, hičkokovske trilere, nijeme i povijesne filmove, na red su morale doći i intergalaktičke “Star Wars” avanture. Jasno, “Ratovi zvijezda” su okosnica “Blesijanaca”, ali parodiraju se i “Zvjezdane staze” (naopaki “Beam me up, Snotty”), “Alien” (posljednja večera Johna Hurta), “Planet majmuna” (Kip slobode)...

Tu su i “Dina” i “Flash Gordon”, a na snazi je i vizionarska satira na račun franšizacije koja je u međuvremenu eksplodirala u Hollywoodu s učestalim snimanjem nastavaka, od “Star Warsa” nadalje, sve uz popratni “merchandising”, s čime je Brooks zbijao šale (od najave recenzije “Rockyja 5...000” do “Spaceballs” majica, figurica, bacača plamena, WC papira...).

Film je zato možda i svježiji nego što je bio 1987., deset godina nakon izlaska “Ratova zvijezda” (“Nova nada”) i četiri od  “Povratka jedija”. Namjere filma otkrivene su u prvih pet minuta. Svemirska “A long time ago in a galaxy ‘very, very, very, very’ far away” špica u stilu “Star Warsa” – s tekstom koji, opisujući radnju, stiže pred gledatelja od dna ekrana i ide prema vrhu nestajući u bespuću galaksije – završava natpisom “Ako ovo možete pročitati, ne trebaju vam naočale”.

Zatim svemirski brod prolazi li ga prolazi s desne strane ekrana na lijevu, što traje nekih minutu i pol, devet puta dulje u odnosu na nezaboravni uvodni ulazak imperijalne krstarice u kadar u “New Hope”, sve dok ne vidimo natpis na stražnjem dijelu letjelice “Ne kočimo ni za koga”/”We break for nobody”, znakovito za Brooksovu parodiju bez kočnica.

A onda nam se predstavlja lord Dark Helmet (za blesiranje najraspoloženiji Rick Moranis) koji ne može disati pod darthvaderovskom kacigom, gotovo većom od njega samoga. Parodijske referencije na “Ratove zvijezda” uključuju i Billa Pullmana kao Hana Sola i Lukea Skywalkera u jednom heroju (Lone Starr), Johna Candyja kao polučovjek-polupas inačicu Chewbacce (Barf), Daphne Zunigu kao princezu Leiu (Vespa) i lika zvanog Pizza The Hut, a ne Jabba The Hutt.

Scene s junacima i negativcima znaju biti blesave i djetinjaste (dvoznačna “Tvoj Schwartz je velik kao moj”), no ako pojedini takvi momenti znaju promašiti metu, neki vizualni i verbalni gegovi je pogađaju "u sridu", posebno kad se pronicljivi Brooks okrene inteligentnoj komičnoj postmodernosti i počne razbijati četvrti zid kinematografije godinama prije Deadpoola.

Recimo, usred radnje vadi se VHS kaseta “Blesijanaca” iz kućne videoteke kako bi se film mogao premotati naprijed i negativci vidjeti gdje su se pozitivci skrili. Dark Helmet se čudi “Još smo usred snimanja”, ali dobije informaciju o “instant-kasetama” koje izlaze prije nego što je film završen. Premotavajući kasetu film dolazi do sadašnjeg trenutka i likovi gledaju sami sebe.

U jednom trenutku Helmet će nakratko ugasiti cijeli film, a njegovi će podanici umjesto junaka greškom uhvatiti njihove kaskadere, pri čemu Vespu dublira muškarac s vlasuljom. Urnebes. Brooks je parafrazirao krilaticu “Aliena”, odnosno zamijenio “U svemiru nitko ne može čuti vaš vrisak” za “U svemiru svatko može čuti vaš smiješak”. Ako ovo možete pročitati, ne trebaju vam naočale. Pročešljajte pustinju i neka Schwartz bude s vama. ****