Težina ruksaka potpisnika ovih redaka nije odgovarala težini zlatnih poluga na leđima likova akcijske drame “The Weight”, ali svejedno je bilo nekako prigodno doći s naprtnjačom na projekciju filma u londonski “Riverside Studios” i prevaliti put do kvarta Hammersmith, koji se nalazi u “Zoni 2”.
Za nagradu se publici s ekrana jedne od dviju “Riversideovih” kinodvorana ekskluzivno obratio Ethan Hawke i najavio “The Weight”, a i film je ispao više nego dobar, premda ipak ne onoliko kolika su bila (previsoka) očekivanja da ćemo dobiti novog “Sorcerera”. Hawke je glavni glumac priče ambijentirane u razdoblje velike depresije.
On je Samuel Murphy, veteran Prvog svjetskog rata, mehaničar i samohrani otac djevojčice Penny (Avery Perry), a upoznajemo ga dok buntovnički juri automobilom i kćerkici govori: “Nikad nisam bio uhvaćen i neću biti.” Kad bude deložiran iz stana, Murphy odlazi na drugi kraj grada kako bi pronašao novi stambeni prostor te, kucajući na vrata potencijalnog stanodavca, privuče pažnju nekolicine policajaca u civilu, koji posumnjaju da provaljuje.
Nakon tučnjave on završi u zatvoru, biva odvojen od kćeri i poslan u kažnjenički radni logor upravitelja J. J. Clancyja (sočna sporedna uloga Russella Crowea) kako bi gradnjom ceste možebitno reducirao kaznu. Murphy upada u oko Clancyju jer je drukčiji od ostalih kažnjenika, posebno kad inteligentno pristupi problemu micanja goleme kamene gromade nasred puta koju ni Herkul ne bi mogao pomaknuti (iskoristio je auto-dizalicu).
I eto ponude za ilegalni poslić koja se ne odbija (“Nije piknik, može postati grubo i ne smije biti zajeba”) jer zauzvrat dobiva puštanje na slobodu, taman prije nego što Penny bude posvojena. Savezni maršali predsjednika Roosevelta dolaze preuzeti i zaplijeniti zlato iz obližnjeg rudnika, stoga Murphy i šačica odabranih, uz pratnju dvojice naoružanih “čuvara” (Jeffrey Lee Hallman, Alec Newman), trebaju prenijeti poluge u ruksacima kroz divljinu Oregona prije nego što federalci stignu i isporučiti ih Clancyjevu suradniku.
Ako netko izgubi (ili ukrade) jednu polugu u transferu, izgubit će i život. Postavka je potentna u bazičnom stilu “Nadnice za strah” Henri-Georgesa Clouzota i Friedkinova “Sorcerera”, a likovi su šaroliki, od problematičnog Rankina (Austin Amelio) do domorotkinje Anne (Julie Jones).
To što se Anna naknadno pridružuje muškoj ekipi i zove se kao njezina imenjakinja u “Predatoru” moguća je posveta McTiernanovu klasiku od debitantskog redatelja Padraica McKinleyja, koji, k tome, kombinira više žanrova, od zatvorskog i “heist” filma do akcijske avanture.
McKinley režira u stilu stare škole, koja glumcima tijekom rada na pravoj lokaciji ostavlja crno ispod noktiju i evidentno snima “The Weight” pod utjecajem filmova o skupini odvažnih muškaraca u borbi na život i smrt protiv prirode i drugih prepreka, pri čemu se ljudi pokazuju najgorim elementom.
Ipak, McKinley je primarno zamislio film kao križanac metafizičke akcijnosti “Sorcerera” i društveno-angažirane “american dream” drame “Snovi na tračnicima”. Akcijsku tenzičnost “Sorcerera” film postiže u varijaciji na Friedkinovu most-scenu. Tamo se trošni most prelazio kamionom.
Ovdje rasklimani most u klancu (gori od onog u “Indiani Jonesu II”, npr.) može prijeći samo jedan čovjek, i to bez teške naprtnjače sa zlatom na leđima, da se ne uruši, tako da drugi moraju Murphyju, dok on stoji na sredini, dobacivati jednu polugu za drugom da ih prebaci na drugu stranu.
Upečatljiva je i scena Murphyjeva skidanja vjenčanog prstena s natečenog prsta slomljene ruke nakon šaketanja, ali dojam je da “The Weight” nije iskoristio puni potencijal (sekvencija s deblima i brzacima, pomalo zbrzani kraj) da bi bio veliki film kao “Sorcerer” i “Train Dreams”, kako smo se nadali. No, posrijedi je umnogome vrijedan redateljski prvijenac u kojem gledatelj osjeća “težinu” iz višeznačnog naslova filma. Težinu zlatnih poluga, grijeha, kapitalizma. *** ⅔
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....