Balet i akcijski film? Zar mogu ići zajedno? Netko će se možda to upitati ako na Amazonu naleti na akciju “Pretty Lethal” s mladim balerinama kako “umiru ženski” u istočnoeuropskom zatočeništvu. No, balet je već odavno usko povezan s akcijskim filmom.
Sjetimo se da je legendarni akcijski junak Van Damme trenirao i balet uz karate kako bi bio još gipkiji, ali zato je i udarao nogama na filmu kao nitko prije i poslije njega. Jasno, treba podsjetiti i na baletne akcijske usporene pokrete koje je potencirao John Woo od “Bolje sutra” nadalje, reducirajući brzinu u stiliziranim scenama pucnjave do “slow motiona” da to izgleda poput elegantnog plesa, baleta. Taj stil je nazvan “bullet ballet”.
Uz sve to, balerine se na teškim, iscrpljujućim treninzima čeliče kao prave akcijašice. “Bol, strast i disciplina”, slušamo u “Pretty Lethal”. I, konačno, nedugo prije “Pretty Lethal” snimljene su dvije “Balerine”, južnokorejska i “johnwickovska”. Oba filma bila su fokusirana na osvetom gonjene žene. U prvome se junakinja svetila zbog smrti prijateljice balerine. A u drugome je plaćena ubojica bivša balerina.
Možda baš zato što “Ballerina” s Anom De Armas uglavnom nije počivala na baletnoj koreografiji akcije, kompanija 87North, zaslužna za taj film, “Johna Wicka”, “Nobody”, “Divlju noć” i “Kaskadera”, producirala je “Pretty Lethal” kao moguću nadoknadu. Priča prati grupu primabalerina na putu za prestižno natjecanje u Budimpešti, a među njima su Bones (dobra Maddie Ziegler), Princess (Lana Condor), gluhonijema Chloe (Millicent Simmonds) i njezina sestra Zoe (Iris Apatow), te Grace (Avantika).
Nakon što im se vozilo pokvari, one su prisiljene prenoćiti u zabačenom hotelu koji vodi bivša primbalerina Devora (Uma Thurman), a služi i kao skrovište lokalnih kriminalaca. Kad njihova trenerica Thorna (Lydia Leonard) dobije metak u čelo za kaznu što je posvjedočila nečemu što nije smjela vidjeti, balerine su zatočene u podrumu i predodređene za smaknuće ako nešto ne poduzmu, što će na koncu i napraviti shvativši da mogu iskoristiti svoje pokrete u svrhe preživljavanja (“Mi smo jebene primabalerine!”).
Osnovna premisa iz pera scenaristice Kate Freund nudila je više akcijskog potencijala nego je to iskoristila Vicky Jewson. Redateljica ubacuje dosta blesavoća jer akciju želi pomiješati s tinejdžerskom komedijom (religiozna Grace na ecstasyju) i “Sam u kući” slapstickom (obrana od snažnijih, ali ne uvijek spretnih napadača, k tome sklonih podcijeniti slabije od sebe).
Sve to rezultira tonalno neujednačenim ostvarenjem, posebno jer je akcija pretjerano brutalna kao što to zna biti u novomilenijskim akcijskim filmovima i neke scene dozivaju krvoločne “torture porn” horore (Devorin “čistač” komada tijela da ih se ne može identificirati), a film ionako ima napamtljive likove (osim Bones), slabo osvjetljenje i podzaplete koji ne vode nikamo (Chloe i mladi lokalac).
Neoprostivo je i što Jewson nije bolje iskoristila Thurman kao nezaboravnu Nevjestu iz “Kill Billa” i dala Devori neku poštenu akcijsku scenu, primjerice okršaj s Bones. Ipak, kad djevojke zakače britve za vrhove balerinki, Jewson uspijeva orkestrirati šačicu dojmljivih akcijskih “ballet fu” scena. Akcija kulminira u borbenom izvođenju baletnih pokreta iz “Orašara”. To je nešto što stvarno treba vidjeti. ** ⅔
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....