Povijest ga je prikazala kao narodnog junaka zlatnog srca, nova verzija priče to negira: bio je pljačkaš i ubojica...

Najavljivan za početak srpnja u hrvatskoj kinodistribuciji, film "Smrt Robina Hooda" ("The Death Of Robin Hood") nije nažalost nikad dobacio do naših velikih ekrana. Velika šteta. Nakon gledanja filma u Londonu, "Smrt Robina Hooda" je epski komad povijesne drame kao stvorene za kino, čak i kad u drugoj polovici postane sveden i komoran.

Veličanstvena glazba Jima Ghedija i fotografija Pata Scole posjeduju transcendirajuću audiovizualnu kakvoću, a po raskoši i ugođaju odgovaraju srednjovjekovnom epu kakav je bio "Hrabro srce". Početak filma i jest takav – akcijski povijesni ep uronjen u krv, vatru i blato do koljena, negdje u ravni "Templara" i "Sjevernjaka", samo još brutalniji.

Redatelj Michael Sarnoski ("Svinja" s Nicolasom Cageom, "Mjesto tišine: Dan prvi") ne okoliša kakav film snima i ne ulaguje se široj publici. Čak i neki mračniji, realističniji filmovi o poznatom srednjovjekovnom liku, poput "Princa lopova" s Kevinom Costnerom ili "Robina Hooda" Ridleyja Scotta, nisu imali ovakve scene borbi.

Kad stari Robin Hood (dojmljivi Hugh Jackman) i Little John (Bill Skarsgård, jedva prepoznatljiv) ukrste mačeve i sjekire s ljudima koji su preoteli farmu potonjeg, osjetljiviji gledatelji mogli bi prekrivati oči, još više tijekom borbe titularnog lika s vođom klana tijekom koje će biti gadno ranjen. Svemu tome prethodi Robinov susret s beskućnicom (Jade Croot) koja će ga pokušati opljačkati i ubiti na logorovanju, ali će završiti presječena grkljana, s nožem u sljepoočnici.

Prije nego što je poslao na nebesa, Robin je negirao priče koje su od njega učinile narodnog junaka. Negira ih i Sarnoski. "The Death Of Robin Hood" ispaljuje strijelu ravno u srce mita o junaku-odmetniku iz Sherwoodske šume s misijom da krade od bogatih kako bi davao siromašnima, reinterpretirajući i preispitujući njegovu legendu.

Jackmanov lik daleko je od muškarca zlatnog srca u zelenim tajicama kojeg je Errol Flynn usadio u kolektivnu svijest davne 1938., a parodirao Cary Elwes kod Mela Brooksa 1993. ("Men In Tights"). Drukčiji je i od vremešnog junaka u interpretaciji Seana Conneryja u filmu "Robin i Marian" iz 1976., prvoj dekonstrukciji legende o Hoodu.

Iako današnja vremena s nikad većim jazom (super)bogatih i siromašnih vape za klasičnim Robinom Hoodom, Sarnoski je na dosad najekstremniji način dekonstruirao i subvertirao mitologiju, inspiriran engleskom baladom "Robin Hood‘s Death" koja datira iz 17. stoljeća, možda i ranije.

Potkopao je njegovo herojstvo i pokopao buduće ekranizacije mita u Hollywoodu koji svako toliko uskrsne junaka u nadi da će iznjedriti franšizu (posljednji je bio "Robin Hood" iz 2018. s Taronom Egertonom i Jamiejem Foxxom, sniman u Dubrovniku). Nije Robin Hood negativac, ali je antiheroj crnog srca, pljačkaš i ubojica, čovjek s bogatom povijesti nasilja.

On je srednjovjekovni William Munny ("Nepomirljivi") i Sarnoski je ugledan u vestern Clinta Eastwooda, kao i u "Logana" s Jackmanom u ulozi ostarjelog Wolverinea pa i Scorseseova "Irca". Redatelj subvertira očekivanja i revizionistički mijenja narativ o junaku kojeg mislimo da poznajemo, ali i njegov matični povijesno-akcijsko-pustolovni žanr.

Druga polovica filma je meditativna, introspektivna karakterna studija, "slow cinema" elegija o pokajniku potiho željnom iskupljenja. Nedjela i duhovi prošlosti proganjaju grešnog Robina dok se hrva s krivnjom susprežući suze i oporavlja na otoku u izoliranoj zajednici pod paskom svetačke sestre Brigid (Jodie Comer), premda je svjestan da zaslužuje umrijeti, posebno kad se tu pojavi mladi, ranjeni Arthur (Noah Jupe).

Otok je čistilište za ovog prokletnika kojeg humaniziraju interakcije s Brigid, kćerkom Little Johna (Faith Delaney) i gubavcem (Murray Bartlett). Podcijenjena "Smrt Robina Hooda" nije zaslužila krahirati u kinima i pasti u sjenu "Odiseje". Sarnoski je snimio film ravnopravan megahitu Christophera Nolana. ****