Odricanje redatelja Tonyja Kayea od filma obilježilo je početak kinodistribucije "Generacije X" ("American History X", 1998.). Naime, Kaye je smatrao da je njegova verzija od sat i pol "nebrušeni dijamant", za razliku od "40 minuta duže studijske", izjavivši u stilu "dobro je neprijatelj sjajnog". Redateljeva verzija nije dostupna za gledanje, ali studijska je iznimno dobra ovakva kakva jest, u trajanju od približno dva sata, štoviše, poprilično sjajna.
Ovo je jedan od onih malih-velikih filmova koji se ne zaboravljaju tako lako i mnoge njegove scene usječene su u pamćenje dugo nakon gledanja, s naglaskom na "zagrizi rub pločnika". Potpisnik ovih redaka nije gledao "Generaciju X" barem 15-20 godina, ali (pri)sjetio se dosta toga tijekom novog gledanja na VHS-u, od šokantnog poče...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....