Prije nego što su postojali internet, društvene mreže i objave koje svakodnevno dijelimo, postojali su zidnjaci — vezeni komadi platna koji su krasili zidove kuhinja i domova, a osim dekorativne imali su i važnu komunikacijsku ulogu. Na njima su se prenosile poruke o ljubavi, obitelji, radu, moralu, urednosti, prehrani, bontonu i životnim vrijednostima.
Danas te poruke više ne vezemo na platno, nego ih ispisujemo na ekranima: objavljujemo ih, dijelimo, komentiramo i oblikujemo njima sliku o sebi. Upravo tu poveznicu između tradicijskih zidnjaka i suvremenih digitalnih sadržaja istražuje izložba Etnografskog muzeja u Zagrebu „Sa zida na zid – od vezenih do virtualno dijeljenih vrijednosti“, koja od 8. srpnja 2026. gostuje u Etnografskom muzeju Split.
Jučer otvorena izložba okupila je brojne goste, a na otvaranju je, uz ravnateljicu Etnografskog muzeja Split dr. sc. Vedranu Premuž Đipalo i ravnateljicu Etnografskog muzeja, Zagreb dr. sc. Zvjezdanu Antoš, govorila viša kustosica Gordana Viljetić, autorica izložbe, predstavivši koncept izložbe kao nekoliko različitih tematskih cjelina (primjerice, položaja žene u društvu, zdravlja ili vjerskih tema) koje se, iz kulturno-antropološke i etnološke perspektive susreću u zajedničkoj potrebi da se kroz prikladan medij iskaže vrijednosni stav, pripadnost zajednici ili neki aspekt osobnog identiteta.
Rezultat je nesvakidašnji susret tradicijske baštine i suvremene digitalne kulture: umjesto da prošlost promatra kao nešto udaljeno i završeno, izložba pokazuje kako su mnogi komunikacijski obrasci koje danas povezujemo s društvenim mrežama zapravo mnogo stariji — potreba da pošaljemo poruku zajednici postoji oduvijek.
Izložbu je otvorila zamjenica gradonačelnika Splita Matea Dorčić, koja je istaknula zadovoljstvo odličnom institucionalnom suradnjom dvaju muzeja i dvaju gradova, te pohvalila koncept izložbe koji je, kako je navela, vrlo suvremen u temama i interpretaciji i zbog toga zanimljiv i širokoj publici.
Polazeći od zbirke zidnjaka iz Zbirke platnenog posoblja Etnografskog muzeja u Zagrebu, autorica izložbe promatra ih kao svojevrsne prethodnike današnjih vizualno-tekstualnih komunikacijskih formata. Kao što suvremeni korisnici društvenih mreža biraju fotografije, kratke rečenice, citate ili memeove kako bi izrazili svoje mišljenje, raspoloženje ili identitet, tako su nekada domaćinstva birala zidnjake čije su slike i izvezene poruke odražavale njihove vrijednosti i pogled na svijet.
Zidnjaci, poznati i kao zidne krpe ili kuharice, postaju osobito popularni krajem 19. stoljeća u gradskim sredinama središnje Europe, a tijekom 20. stoljeća proširuju se i na seoske sredine. U početku su imali praktičnu funkciju — štitili su zidove od prskanja i nečistoće — no ubrzo postaju mnogo više od uporabnog predmeta.
Na njima se pojavljuju kratke, često rimovane poruke koje su trebale biti lako pamtljive i razumljive: savjeti o higijeni, zdravoj prehrani, ponašanju u kući, obiteljskim odnosima, ali i poruke povezane s ljubavlju, čežnjom i svakodnevnim životom. Poput današnjih objava na društvenim mrežama, zidnjaci su bili prostor izražavanja i oblikovanja slike o sebi i vlastitoj zajednici.
Oni su govorili o tome što se smatralo poželjnim, lijepim, ispravnim ili vrijednim, ali su istovremeno otkrivali i društvene napetosti svojega vremena. Izvezeni motivi i tekstovi često odražavaju tradicionalne podjele rodnih uloga i očekivanja od muškaraca i žena u obitelji i društvu, no među njima nalazimo i primjere humora, ironije i propitivanja tih obrazaca.
Upravo zato zidnjaci nisu samo ukrasni predmeti iz prošlosti, nego vrijedni dokumenti svakodnevice. Oni otkrivaju kako su ljudi uređivali svoje domove, što su smatrali važnim, kako su zamišljali idealan život i koje su poruke željeli prenijeti drugima. Kroz njih možemo pratiti promjene u načinu života, obiteljskim odnosima, poimanju ljepote, rada, ljubavi i društvenih uloga.
Izložba pritom ne ostaje samo u prošlosti. Uspoređujući poruke izvezene na platnu s današnjim sadržajima koji svakodnevno kruže digitalnim prostorom, ona otvara pitanja o suvremenoj kulturi komunikacije: jesu li naši današnji postovi, fotografije i kratki videozapisi samo nova verzija nekadašnjih poruka na zidu? Što odabiremo pokazati drugima i koje vrijednosti svjesno ili nesvjesno širimo?
Poseban segment izložbe posvećen je upravo suvremenim oblicima dijeljenja vrijednosti u digitalnom okruženju, uključujući istraživanje lokalne influencerske scene i odnosa između stvarnog i virtualnog identiteta. Na taj način izložba povezuje muzejski predmet s iskustvom svakodnevice današnjih generacija te potiče posjetitelje, posebno mlađe, na kritičko promišljanje o sadržajima koje stvaraju i konzumiraju.
Uz izložbu će se održavati edukativni programi usmjereni na razvoj medijske pismenosti, a posjetitelji će kroz različite sadržaje moći promišljati o tome kako se poruke mijenjaju, kako nastaju i kakvu ulogu imaju u oblikovanju zajednice.
Izložba je nastala u suorganizaciji Etnografskog muzeja Split i Etnografskog muzeja Zagreb, uz podršku Grada Splita i Grada Zagreba – Gradskog ureda za kulturu i civilno društvo te ostaje otvorena do sredine listopada.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....