Velikog slikara Stipu Nobila sreli smo na Zlarinu, priznaje nam: Ribu, vino i ulje dilim, a od slika živim! Moje otoke nije napao urbanistički fašizam

Bio je konac vrućeg kolovoza, ljeta Gospodnjeg 2020., kad se jedan (suvremeni) renesansni čovjek, s jednog jadranskog otoka, uputio svom prijatelju, drugom (suvremenom) renesansnom čovjeku, na drugi otok.

Preciziram oko godine, i suvremenosti, da netko ne bi pomislio da pišem o tome kako se Petar Hektorović, nekih pet stoljeća unatrag, otisnuo s obale svoga Hvara, s ribarima Paskojem i Nikolom, od otoka do otoka, od uvale do uvale, da bi drugog dana stigli na Šoltu, pa do Nečujma u kojem je znao boraviti Marko Marulić, kod svoga kuma Dujma Balistrića.

Ovo nisu Hektorovićeva Ribanja i ribarska prigovaranja, pa opet... ima to nekog smisla, ta usporedba; ovo su ribanja i slikarska prigovaranja.

Zašto nas uskraćuju?

U susretu dvojice suvremenih hrvatskih akademskih slikara, sjajnih kol...