Ljetovanje bi trebalo biti vrijeme opuštanja, dobre hrane i uživanja bez previše razmišljanja o svakodnevnim brigama. No upravo tijekom godišnjeg odmora ponekad se dogode situacije koje gostima ostanu u sjećanju – i to ne nužno po dobrom.
Svoje neugodno iskustvo iz Istre sada je podijelio poznati hrvatski matematičar i profesor Toni Milun, koji je na Facebooku opisao što mu se dogodilo tijekom posjeta jednom kafiću. Povod je naizgled sitnica, ali upravo je način na koji se situacija odvila bio dovoljan da Milun odluči kako se ondje više neće vraćati.
Umjesto čaše vode stigla bočica od 3,50 eura
Milun je tijekom boravka u jednom ugostiteljskom objektu naručio dvije kave, limunadu i vodu. No umjesto obične čaše vode, na stol je stigla bočica.
Cijena? 3,50 eura.
Gostima očito nije odgovarala takva opcija pa su bočicu vratili i zatražili čašu vode. Upravo je taj detalj, više nego sama cijena, kod Miluna ostavio loš dojam.
“Vratili smo bočicu i tražili čašu vode. Sitnica, ali ostavi loš dojam. Taj me kafić više neće vidjeti”, napisao je.
Njegova objava vrlo brzo je izazvala reakcije drugih korisnika društvenih mreža, a rasprava se ubrzo proširila na cijene vode, kruha i drugih dodataka u hrvatskim restoranima i kafićima.
U restoranu potpuno drugačije iskustvo
Ipak, Milunovo istarsko iskustvo nije završilo samo negativnom pričom.
Nakon posjeta kafiću otišli su u obližnji restoran, gdje su naručili brancin s blitvom, dagnje i pola litre vina. Za razliku od prethodnog iskustva, ondje je, prema njegovu opisu, sve bilo upravo onako kako gost očekuje.
Hranu je ocijenio odličnom, uslugu pohvalio, a ukupni račun iznosio je 38,50 eura.
No tu nije bio kraj.
U restoranu su ih dodatno počastili pićem, što je Milun doživio kao lijepu gestu. Kao znak zahvalnosti ostavili su i napojnicu.
Time je u svojoj objavi zapravo usporedio dva potpuno različita pristupa gostu – jedan koji mu je ostavio gorak okus zbog načina na koji je ponuđena voda i drugi u kojem su hrana, usluga i odnos prema gostima rezultirali pozitivnim iskustvom.
"Budimo dobri, ali ne budimo glupi“
Milun je svoju objavu zaključio porukom koju je, kako kaže, često znao čuti od drage poznanice.
“Budimo dobri, ali ne budimo glupi. Ne dajmo da nas drugi iskorištavaju.”
Upravo je ta rečenica postala svojevrsna poruka cijele priče. Milun pritom nije tvrdio da je svaka viša cijena automatski problem. Njegov naglasak bio je na dojmu koji gost dobiva i na tome ima li mogućnost izbora.
A upravo je pitanje vode pokrenulo burnu raspravu.
"Nije stvar samo cijene“
U komentarima su se javili brojni ljudi koji tvrde da su imali slična iskustva u ugostiteljskim objektima.
Jedna korisnica opisala je kako su ona i prijatelj tijekom doručka dobili bocu vode nakon što su ih pitali žele li vodu uz kavu. Boca je imala 0,75 litara, a nakon tog iskustva odlučila je da se u taj objekt više neće vraćati.
Drugi komentatori spomenuli su praksu naplaćivanja kruha, vode i drugih dodataka koji gostu nisu bili izričito ponuđeni kao plaćene stavke.
“Nadraža mi je ta baza s vodom i kruh koji ti naplati, a nitko ga nije ni trazio”, napisala je jedna korisnica.
No nisu svi stali na Milunovu stranu.
Dio ljudi poručio mu da ostane kod kuće
Među komentarima bilo je i onih koji smatraju da je reakcija pretjerana.
“Ti stalno nešto kukumecis kao malo dijete. Hoćeš živjeti život, a ne želiš platiti luksuz. Ako ti je skupo skuhaj doma kavu i napravi limunadu i sjedni na terasu te uživaj”, poručio je jedan komentator.
Drugi je svoju poruku napisao u još kraćem i ironičnijem tonu: “ostani ti najbolje kući tamo ti je voda besplatna”.
Takvi komentari pokazuju da se mišljenja o cijenama u hrvatskom turizmu i ugostiteljstvu itekako razlikuju. Dok jedni smatraju da je tržišna cijena nešto što gost jednostavno treba prihvatiti, drugi ističu da cijena nije jedini problem.
Gostima najviše smeta kada nemaju izbor
Upravo su neki komentatori pokušali odvojiti pitanje cijene od pitanja načina na koji se ona prezentira.
Ako gost želi bocu vode određene marke, spreman je platiti njezinu cijenu. No dio ljudi smatra da bi u situaciji kada je zatražena samo voda trebalo jasno ponuditi mogućnost izbora između boce i obične čaše vode, uz transparentnu informaciju o cijeni.
“Sad još i vodu treba plaćati 3,5 €. Pitanje za ove kaj viču da sjedim doma ako mi je skupo, pa koliko vi zarađujete? I nije stvar samo cijene, nego i način na koji ti to uvale”, napisala je jedna komentatorica.
I upravo se oko toga razvila cijela rasprava.
Je li 3,50 eura za bocu vode previsoka cijena ili je problem u tome što gost nije očekivao takvu naplatu? Dok će jedni reći da svatko ima pravo sam odlučiti gdje će trošiti svoj novac, drugi smatraju da dobar ugostitelj mora gostu ponuditi jasnu informaciju i mogućnost izbora.
Milun je, čini se, svoju odluku već donio.
U jedan se kafić više neće vratiti, dok je iz drugog istarskog restorana otišao zadovoljan – i, kako je sam otkrio, ostavio napojnicu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....