Profesorica iz riječke gimnazije, Tamara Šoić, na svom je profilu na facebooku podijelila jako zanimljivu zgodu iz svog razreda.
Prenosimo je u cijelosti:
Majka Hrabrost, Kiklop...
"Danas sam s maturantima malo popričala o našoj pjesmi koja se plasirala u finale Eurosonga.
Kaže mi jedan učenik: Ne želim da me oni predstavljaju u Europi!
Pitam, zbog čega?
Ne sviđaju mu se jer su u haljinama.
Ok, kraj je godine, svi su napeti, trebaju nam lakše teme.
Kažem ja, kao prvo morate poznavati koncept Eurosonga da biste shvatili vrijednost ove pjesme.
To je parada kiča i lakih nota, a naši su dečki rokeri koji trolaju tu pompoznu paradu i pritom šalju jasnu antiratnu poruku.
Svatko će je interpretirati na svoj način, ali antiratna poruka je antiratna poruka pa usput spomenem Majku Hrabrost, Boga Marsa, Kiklopa i pitam jesu li ta djela podložna različitim interpretacijama?
Jesu, ali poruka je i dalje ista.
Da bi poruka doprla, do uglavnom pasivnog slušatelja ove priredbe, potrebno je ubaciti i dozu šokiranja. Ovdje iskoristim asa u rukavu pa malo ponovim gradivo o antidrami, teatru apsurda jer to im je friško pa lagano sklapaju mozaik.
Jedna je od loših tradicija ove priredbe vječno podilaženje publici i pjevanje na engleskom jeziku ili u najboljem slučaju nekom hibridu engleskog i materinskog jezika, a tu smo lošu tradiciju i sami objeručke prihvaćali zadnjih godina i gdje smo završili?
Na putu kući nakon prve polufinalne večeri.
Palatali iz našeg jezika
Letovci, ne samo što ne pjevaju na engleskom jeziku, pjevaju materinskim jezikom koristeći palatale ŠČ (opet ponavljanje gradiva), a ti su palatali toliko karakteristični za naš jezik, upečatljivi, snažni i sasvim je sigurno da će ih svatko probati izguglati i zapamtiti.
Dakle, osim što ističu vlastiti identitet, promoviraju vlastiti jezik, šokiraju neobičnim nastupom, uz sve to, šalju poruku.
A to je dobitna kombinacija.
Na koncu, te svoje poruke ne šalju servirane na pladnju.
Ostavljaju slušatelju mogućnost (a vjerni pratitelj Eurosonga znatiželjan je stvor) da te poruke istraži, poveže i sam donese zaključak.
Uostalom, to je i funkcija umjetnosti. Doživjeti na svoj način umjetnikovo viđenje svijeta u kojem živimo.
Da je umjetnost laka i površna, ne bi bila umjetnost.
Poučavanje je tako lako.
Samo ga treba učiniti jednostavnim i kao što umjetnost može doprijeti do svakoga tko želi slušati, gledati i osjetiti i najnezanimljiviji nastavni sadržaj, pažljivo zamotan u neku životnu priču može pronaći put do učenika.
Na koncu sam im rekla: Volite svoj grad. Taj grad ste vi i ja i svatko kome je do njega stalo.
I nikad nemojte prestati biti ponosni na mjesto s kojeg dolazite i koje vas pretvara u dobre ljude.
Samo im treba raskrčiti put i to je sve. Nakon toga naći će svoj put, ali pamtit će onaj s kojeg su započeli putovanje. ŠČ!" - poručila je na kraju profesorica Šoić.