Postoji jedna brojka zbog koje bi mnogi barem nakratko razmislili o odlasku u inozemstvo. Clara, mlada Španjolka koja je u svibnju stigla na Island kako bi ondje odradila sezonu, tijekom kolovoza zaradila je 4561 euro. No još je zanimljivije ono što se dogodilo nakon što je platila stan, hranu, gorivo i ostale životne troškove. Na kraju mjeseca ostalo joj je čak 3610 eura ušteđevine.
Iza tog iznosa, međutim, ne krije se nikakva čarobna formula za brzo bogaćenje. Njezina priča pokazuje koliko se novca može staviti sa strane kada se spoje dobra zarada, pomno planiranje troškova i način života u kojem gotovo sve drugo dolazi u drugi plan.
Gotovo 200 sati rada za najbolji mjesec dosad
Clara je na Island stigla u svibnju, s namjerom da ondje neko vrijeme radi i zaradi novac. Zaposlila se kao konobarica u objektu koji objedinjuje restoran i kamp, a njezin uobičajeni raspored podrazumijeva 17 radnih dana mjesečno, tijekom kojih smjene traju približno deset sati.
Takav raspored već sam po sebi znači mnogo vremena provedenog na poslu. Ipak, tijekom kolovoza odlučila je prihvatiti i dodatne smjene u obližnjim hotelima. Kada je zbrojila sve odrađene sate, približila se brojci od 200 sati u jednom mjesecu.
Trud se vidio na njezinoj zaradi. Kolovoz je, kako je objasnila u svojoj objavi, bio financijski najuspješniji otkako je stigla na Island. Iznos od 4561 eura zvuči impresivno, ali prava slika postaje jasna tek kada se pogledaju njezini svakodnevni izdaci.
Stan dijeli s dečkom, a hranu pomno planira
Jedna od važnijih stavki u njezinu budžetu jest stanovanje. Clara živi s dečkom, a za najam cijelog stana zajedno izdvajaju 900 eura mjesečno. Na njezin dio tako otpada 450 eura, što joj omogućuje da unaprijed zna koliko će novca morati odvojiti za krov nad glavom.
Ni troškovi hrane nisu zanemarivi. Za obroke tijekom radnih dana u restoranu izdvaja oko 200 eura mjesečno, dok je u kolovozu dodatnih 182 eura potrošila na namirnice. Iako ju je taj iznos iznenadio, dio kupljene hrane spremila je u zamrzivač, pa će joj zalihe poslužiti i u sljedećem mjesecu.
Upravo se u takvim detaljima vidi koliko njezina štednja ovisi o organizaciji. Nije riječ samo o tome koliko novca prima na račun, nego i o tome koliko unaprijed planira ono što će potrošiti.
Jedan trošak gotovo je potpuno izbacila iz budžeta
Zanimljiv je i podatak o prijevozu. Clara na raspolaganju ima automobil koji joj osigurava poslodavac, pa ne mora plaćati njegovo korištenje. Tijekom kolovoza za gorivo je izdvojila svega 46 eura.
Još je skromnija stavka za zabavu. Mlada Španjolka živi u izoliranom dijelu Islanda, gdje su mogućnosti za izlaske i društvene aktivnosti ograničene. Slobodno vrijeme uglavnom provodi u prirodi, na izletima i šetnjama koje ne zahtijevaju velika izdvajanja. Za razonodu je tijekom mjeseca potrošila samo 32 eura, uglavnom na parkiranje.
Na popisu manjih troškova nalaze se i eSIM kartica, koju je platila 21 euro nakon što je ostala bez mobilnog roaminga, te približno 20 eura za pretplate na digitalne platforme koje dijeli s drugim korisnicima.
Kada je sve zbrojila, rezultat je bio iznenađujući čak i za nju samu: od 4561 eura zarade uspjela je sačuvati 3610 eura.
Iza velike uštede krije se i cijena koju ne vidi svatko
Na prvi pogled, Clarin primjer mogao bi izgledati kao idealna priča o sezonskom radu u inozemstvu. Visoka zarada, relativno niski osobni troškovi i nekoliko tisuća eura koje svakog mjeseca možete dodati ušteđevini zvuče kao prilika koju je teško odbiti.
No sama Clara ne skriva da takav rezultat ima i svoju drugu stranu.
Kako bi što više novca ostalo na računu, velik dio svakodnevice podredila je poslu. Malo izlazi, nema bogat društveni život, a slobodne aktivnosti uglavnom bira prema tome koliko stoje. Na Island nije došla kako bi uživala u svim sadržajima koje zemlja nudi, nego kako bi radila i iskoristila boravak za financijski cilj.
U tome je možda i najvažniji dio njezine priče. Iznos od 3610 eura ušteđenih u mjesec dana ne znači da svatko tko ode na Island može očekivati jednak rezultat. Zarada ovisi o poslu, broju sati, ugovoru, porezima i uvjetima zaposlenja, dok troškovi života mogu znatno varirati od osobe do osobe.
Clara je, barem tijekom jednog mjeseca, uspjela pronaći formulu koja joj odgovara. No njezin primjer otvara i pitanje koje se ne može izraziti u eurima: koliko smo se spremni odreći danas kako bismo sutra imali više novca?
Za nju je odgovor zasad jasan. Na Island je došla raditi, a kolovoz joj je pokazao koliko daleko može stići kada gotovo sve podredi tom cilju.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....