Postoje mjesta na kojima čovjek ima osjećaj da je zakoračio u neki drugi svijet. Upravo takav dojam ostavlja Ghardaia, grad u pustinjskoj dolini Mzab u Alžiru, čije uske ulice, zemljane kuće i stoljetna pravila svakodnevnog života djeluju gotovo nestvarno u vremenu u kojem se svijet mijenja iz dana u dan.
Grad je u 11. stoljeću osnovao berberski narod Mozabiti, a njegova je povijesna jezgra danas pod zaštitom UNESCO-a. No, osim arhitekture, pažnju posjetitelja privlače i vrlo stroga pravila ponašanja koja su se stoljećima prenosila unutar zajednice.
O svojem posjetu Ghardaïji govorila je i influencerica Vanna Bojović, koja je na Instagramu objavila video iz ovog neobičnoga grada. Posebno je istaknula tradicijsku žensku nošnju, koja prekriva gotovo cijelo tijelo i lice, ostavljajući vidljivim samo jedno oko.
"To je njihov znak čednosti, identiteta i nasljeđa", opisala je Bojović prizor koji je mnogima bio fascinantan, ali je u komentarima otvorio i pitanje gdje završava vjera, a gdje počinje tradicija.
U Ghardaiji postoje pravila koja na prvi pogled djeluju gotovo filmski. Preporučuje se hodanje desnom stranom ulice kako bi se omogućio nesmetan prolaz, osobito ženama, dok su u zidovima ostavljena mala udubljenja u koja se žene mogu skloniti ako im iz suprotnog smjera naiđe muškarac.
Upravo taj detalj možda bolje od bilo čega drugog pokazuje koliko duboko određeni običaji mogu oblikovati svakodnevicu. Ono što se u jednom kontekstu predstavlja kao način očuvanja reda, privatnosti i čednosti, iz druge perspektive može izgledati kao sustav u kojem se ženama unaprijed određuje gdje smiju biti, kako trebaju izgledati i kako se trebaju ponašati.
I tu počinje zanimljiva, ali i osjetljiva rasprava: je li riječ o vjeri ili kulturi?
Video su komentirale i muslimanke, koje su upozorile na to da nije dobro lokalne običaje automatski predstavljati kao islamske propise. Jedna je komentatorica izrijekom napisala kako je riječ o muškarcima koji ženama nameću određena pravila te da to „nema nikakve veze s vjerom".
Druga je otišla korak dalje, naglasivši razliku između religijskog pokrivanja i konkretne nošnje koja se može razviti unutar određene zajednice. Podsjetila je na to da i sama nosi hidžab, živi u Europi i smatra da ima jednaka prava kao i druge žene.
Njezin je komentar zapravo otvorio puno širu temu od jednog videa: koliko je pošteno suditi o religiji na temelju običaja jedne zajednice?
Važno je ne upasti u drugu krajnost. Alžir nije monolitan, a žene koje nose hidžab ili drugu vrstu pokrivala ne treba automatski prikazivati kao žrtve. Mnoge od njih svoju odjeću doživljavaju kao dio vjere, identiteta i osobnog izbora.
No, jednako tako, pozivanje na tradiciju samo po sebi ne može biti odgovor na pitanje imaju li pojedinci stvarnu mogućnost izbora.
Poštovati tuđu vjeru ne znači nekritički prihvatiti svaki običaj koji se uz nju veže. A kritizirati običaj koji ženama sužava prostor slobode ne znači kritizirati vjeru kojoj pripadaju.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....