"Cili je Split rascvala grana
Sunčani lipi cvit Mediterana..."
I zaista, znao je Zdenko Runjić ubosti svu lipotu grada podno Marjana. Gledamo li ga, onako, s visoka (iako je to nemoguće jer Split je sa svima 'u livelu') cvit Mediterana je uistinu rascvala grana koja raste prema moru i završava najljepšim zelenim draguljem – neponovljivim Marjanom.
Krenimo, stoga, baš od – Marjana u obilazak. I sve kroz pjesmu. Jer, pjesma je emocija, a emocija je Split. Pokojni Luka Botić spjevao je još prije više od stotinu pedeset godina odu ovom brdu koje je tada bilo – golo.
„Oj Marjane samotna planino, Pored Spljeta pored živa grada“ glasili su početni stihovi. I zaista, Marjan je tada bio samotan, a Split živ. I taj se život, onako kozmički savršen u svojoj lakoći postojanja karakterističnoj samo Splićankama i Splićanima proširio i na goli kamen ponad grada. Izrasla je šuma, a Marjan postao „tinelom“ svih stanovnika ispod njega. Tinelom u kojem se jednostavno – gušta u životu. Marjan je, zato, „likarija“. Mjesto dnevnog hodočašća domaćeg stanovništva koje ni jedan „furešt“ ne smije zaobići. Ne samo radi vlastitog gušta, već i radi pobližeg upoznavanja „splitskog stanja uma“ na koji se tako lako može navući.
Pjesma nas zove doli dalje, niz Marjan. Dan smo proveli u hladovini njegovih borova, a kada zadnja sunčana zraka umorna za Marjan zađe, valja nam se Križevon kalom spustiti niz varoš dolje do Rive. Pratimo „Picaferaja“ našeg Olivera i Zdenka.
I tu nam se valja naguštati Splita kakav je nekoć bio. Naime, Veli Varoš i Lučac u "povijesnom sendviču" drže jezgru grada Splita, nadmećući se za titulu najstarijega predgrađa. Lučani se hvale staroilirskim toponimom Radunice, dok Velovarošani svoju prastarost pojašnjavaju okriljem Marjana, pod čijim su obroncima stisnuti.
Veli Varoš obiluje izvrsno sačuvanom pučkom arhitekturom i izvornim pučkim ambijentima. Velim Varošom treba polako šetati uzbrdo u više navrata, da bi se uočilo preostalu igru kamenja njegovih strmih kaleta te apsolviralo dojam pogledom po krovovima s Prve vidilice.
Medu arhitektonskim spomenicima najpoznatija je crkva sv. Mikule iz XI. stoljeća, na čijem se portalu, pored likova lavica, nalaze imena građanina Ivana i supruge mu Tihe. Spomenimo još jednom crkve Gospe o' Soca, Sveti Križ, Svetoga Franu koje krase Veli Varoš.
Veli Varoš je donedavno bio simbol splitskih ribara koji su preživljavali od svakodnevne srdele (opet nam je glazba u fokusu ovdje s legendarnim Spli'skim akvarelom, operetom Ive Tijardovića), dok se danas njegov stambeni kvadrat prodaje po zlato. Veli Varoš je dao Splitu operne pjevače Nou Matošića, Antu Marušića i Ratomira Kliškića te novinara i publicista Miljenka Smoju.
Na Rivi će vas dočekati „Ta divna splitska noć“. Žamor, šušur, sva sila ljudi koji od Prokurativa do splitskog Pazara uživaju i upijaju Mediteran. S lijeve strane nam je vječna Dioklecijanova palača koja po danu ima jedno, a opet po noći s igrama svjetla i sjene sasvim drugo lice. Prođemo li kroz legendarne podrume pred nama će se otkriti ikonski Peristil pokraj kojeg je i Vestibul – idealna lokacija za savršeni „instasnimak“. Najpoznatija splitska ulica ovog će kolovoza poslužiti kao idealna galerija pod nebeskim svodom. "Mozaik Dalmacije" pokazat će samo djelić ljepote koju su uhvatili iskusni Cropixovi fotoreporteri.
Valja tu spomenuti i instituciju – Hajduka. Turistima željnima „spli'skog stanja uma“ definitivno se preporučuje posjet Poljudu – bilo za vrijeme utakmice gdje mogu svjedočiti oluji sa sjevera ili u vrijeme posjeta stadionu gdje se mogu spustiti „ropeswingom“ s najveće točke jednog od najljepših stadiona u svijetu. Idealno za zavoljeti Hajduk, ali i osloboditi se straha od visina.
Tu su i brojne plaže koje nude sadržaje za sve. Od legendarnih 'internacionalnih' Bačvica pa do sika i uvalica punih hladovine koje krije Marjan. Svatko će naći nešto za sebe.
Treba se samo odvažiti i krenuti u splitsku avanturu.