U trenutku kad čovjek poželi pobjeći od svih i svega, prva pomisao najčešće je odlazak na otok, po mogućnosti nenastanjen i što udaljeniji.
Za ispunjenje tog sna ne treba otploviti miljama daleko od civilizacije, jer otočići Krknjaš veli i Krknjaš mali administrativno pripadaju Trogiru. I prema pisanju sretnika koji su imali priliku tu boraviti barem jedan dan – raj su na zemlji. Kako i ne bi bili uz kristalno čisto more u uvali Krknjaši, poznatoj i pod imenom Plava laguna, koju tvore sa susjednim otokom Drvenikom velim. Budući da je riječ o netaknutoj prirodi, plaže su neuređene, ali s prirodnim plitkim ulazima u more, što ih čini još atraktivnijima.
Krknjaš veli udaljen je od Drvenika velog oko 600 metara. Nautičari starosjedioci znaju da se ploveći s Krknjaša velog prema jugu ulazi u Šoltanski kanal, a ploveći prema istoku u Splitski kanal. Upravo zbog morskog plavetnila privlače brojne nautičare, tim prije što se između ova dva otočića i Drvenika velog, zapravo na njegovoj istočnoj strani, nalazi sidrište Krknjaši.
Oni koji se nisu na vrijeme pobrinuli za hranu ne trebaju strahovati da će ostati gladni jer se na obali Drvenika nalazi i restoran. Premda površinom toliko mali (Veli 96.961 kvadrat, a Mali 33.281 kvadrat) da su registrirani kao "otočić" i "mali otočić", atraktivnost im je golema zahvaljujući i borovoj šumi u kojoj se može kampirati. Oba Krknjaša ispunjavaju i drugi u uvodu spomenuti uvjet – nisu naseljeni, ali ni prenapučeni turistima, pa je tako izbjegnuta noćna mora kupača u vidu zbijenih redova ručnika ili, nedajbože, ležaljki.
Šira javnost manje je upućena u dodatnu atraktivnost otočića. Ona je poznata uglavnom lovcima, budući da su oba Krknjaša obuhvaćena lovištem poznatim pod nazivom "Veli i Mali Drvenik", za koje se izdaje koncesija. Tako županijski lovci imaju mogućnost uživati u delicijama spremljenim od zečeva i fazana, naravno, pod uvjetom da ih prethodno ulove.