Opustite se u smirujućim zvukovima Krke

Kao što u ostatku svijeta svi putevi vode u Rim, tako i u Dalmaciji svi putevi vode na Krku. Ova čudesna rijeka, koja izvire ispod planinskog masiva Dinare, a završava u Jadranskom more, kod otoka Zlarina i UNESCO-vog spomenika, tvrđave Svetog Nikole, na svom putovanju dugom 72 kilometra spaja Zvonimirov Knin i Krešimirov Šibenik, tvoreći na svom putu prelijepe slapove kroz životvornu sedru - od Krčića, Bilušića Buka, Brljana, Manojlovca, Rošnjaka, Miljacke, do Roškog Slapa i Skradinskog Buka.

Ovaj fenomen dalmatinskog krša, proglašen Nacionalnim parkom 1985. godine, dođe svake godine vidjeti više od milijun i 300 tisuća posjetitelja iz cijelog svijeta, među kojima se kao obični i anonimni turisti kriju i okrunjene glave, basnoslovno bogati arapski šeici i planetarno poznati'celebritiyi' poput Bila Gatesa i Romana Abramoviča. Neki od njih na Krki su svake godine, jer ovakva se oaza netaknute prirode, i kad se jednom vidi, ne zaboravlja tako lako. Tragovi čovjeka uz Krku datiraju još od pet tisuća godina prije Krista, i mogu se vidjeti u Oziđanoj pećini, kremenim nožićima, kamenom oruđu, kostima prapovijesnih životinja.

Krka su i brojne mlinice, od kojih najstarija na Skradinskom buku datira od 1 251 godine, i Visovac, jedinstveni otočić s franjevačkim samostanom iz 1 445 godine, na kojem fratri čuvaju bogatu zbirku inkunabula i sablju narodnog junaka Vuka Mandušića, Gospu od Anđela kojoj svake godine na 2. kolovoza hodočaste deseci tisuća katoličkih vjernika. U manastiru Krka je i duhovno središte pravoslavnih vjernika, a nedaleko je i rimski vojni logor Burnum, s raskošnom i novouređenom Arheološkom zbirkom iz antičkih vremena,i Eko kampusom u Puljanima, pa Nečven i Trošenj, Kamičak, srednjovjekovne utvrde plemenitaških obitelji Šubića i Nelipića. Prošlost nigdje nije tako živa kao na Krki, i nigdje budućnost ne izgleda tako lijepo kao na njoj. Valjda joj zato i svi hrle.