Duhovna priprava za blagdan Uzvišenje sv. križa u župi Okruk na Čiovu

U otočnoj župi trogirskog dekanata Karla Boromejskog – Okruk na otoku Čiovu, povodom svetkovine Uzvišenja sv. križa u istoimenoj crkvi koja je sagrađena prije osam godina u rekordnom roku - točno za jednu godinu dana (od blagoslova kamena temeljca do posvećenja crkve), 11., 12. i 13. rujna održana je trodnevna duhovna priprava koju je predvodio župnik don Mario Matković uz koncelebraciju dvaju čeških svećenika koji se nalaze na odmoru u Okrugu te pratnju župnog zbora pod digentskoj palici prof. Tončice Josipović koja je ujedno svirala glasovir. Duhovnoj pripravi nazočilo je mnoštvo župljana, vjernika iz susjednih župa sa Čiova, koji su imali prigodu za ispovjed i sv. pričest.

U propovijedi don Mario je napomenuo da je Isus Krist želio i ustanovio Crkvu, da snagom Duha Svetoga pronosi njegovu Riječ do kraja vremena i dodao da je Crkva svakako čudo Božje, sastavljena od Božanskog i ljudskog grešnog elementa. Potrebita je trajne obnove i propitivanja, koliko je blisko suživljena s Kristom u svim svojim strukturama. Kazao je kako je Crkva u trajnoj opasnosti da se zatvori u sebe, da se začahuri, da izgubi previše vremena na nebitne stvari, da se udalji od sržne Kristove poruke, ne toliko u naučavanju i propovijedanju koliko u onom praktičnom svjedočenju. U nastavku propovijedi don Mario Matković postavio je pitanje: 'Jesmo li spremni, kardinali u Rimu, biskupi, svećenici, laici usvojiti Kristov mentalitet, suprotan mentalitetu ovog svijeta te snagom Duha Božjeg drukčije se odnositi, da budem izravan razgolititi se poput Sv. Franje, biti u potpunosti slobodni za Krista od uspjeha, karijerizma, materijalizma, hedonizma, sebičnosti, raznih interesa, veza, namještanja titula, službi, župa itd'?

Zaključuje da bi zapravo trebala započeti istinska obnova Crkve i svakog od nas jer tehničko preustrojstvo ništa ne znači, ako ovo izostane. Napominje da mu se nekad čini da oni u Crkvi, kao da govorie Bogu, dobro je ipak ispovijedaju pravu vjeru, štuju Krista, imaju simbole.
Naglasivši da poput Židova u Starom Zavjetu, kada rekoše Bogu dobri smo - svi okolo štuju krive bogove, mi jedini ispovijedamo vjeru u pravog Boga. Bog po proroku odgovara, što mi to znači, nemojte me ucjenjivati mogu od ovog kamenja stvoriti novi narod, koji će me čista i otvorena srca slaviti. Zato nemojte previše umišljati da ste dobri jer vam je srce zatvoreno i tvrdo da primi moju Riječ i ponizno živi. Zaključuje da je ovo poruka i nama u Crkvi – „Nemojte previše umišljati, realno sagledajte i vidite koliko se dajete Bogu svatko od nas u pravednosti poštenju, plemenitosti, otvorenosti, nesebičnosti itd. Možda bi trebali priznati sebi istinu o sebi, koliko uistinu živimo Krista ne se zavaravati i bojati to priznati. Zna Bog i više od nas samih koliko naše srce gori za Njega, samo mi sebi svi u Crkvi to moramo priznati jer je to jedini put obnove, poniznosti, istinske spremnosti, kao što sam rekao da se poput Sv. Franje pred Gospodinom razgolićimo, navodi don Mario, te dodaje da se uistinu ne trebamo bojati to priznati, jer nas On ljubi i takve grešne i slabe, pa zato je i očitovao uzvišenu Ljubav, žrtvujući svog sina Isusa Krista. Uskrsnuli Krist je potvrda Božje ljubavi za ovaj svijet za svakog čovjeka, pa da smo još i gori u Crkvi i Crkva kao takva.

On će nas još više ljubiti. „Samo mi moramo sebi priznati istinu o sebi, ponavljam i onda svjesni Ove ljubavi, mijenjati se iznutra Kristovom snagom, kako bi bili pravo svjetlo u ovome zatamljenom svijetu i društvenim odnosima ili ćemo pak biti utopljeni u ovaj svijet bez prepoznatljivosti kršćanskog svjedočenja. Pustimo medijske spletke, zlobne kritičare, komunističke natruhe dezorijentirane humaniste. Mi sebi trebamo priznati, jesmo li spremni na ovaj iskorak na ovu promjenu od Vatikana pa nadalje do svakog od nas ili ćemo se nažalost zadovoljiti postojećim i reći, pusti dobro je da smo i ovakvi i tako utopljeni u ovaj svijet pomalo zamračivati Kristovu poruku i potrebu za Kristom“, zaključio je don Mario Matković.
„Ako Gospodin kuće (crkve) ne gradi uzalud se muče graditelji” geslo je proslave posvete novoizgrađene crkve Uzvišenja sv. Križa u Okruku Gornjem, prve crkve na otoku Čiovu izgrađene u posljednjih tristo godina, koju je 14. rujna, na sam blagdan naslovnika, predvodeći euharistijsko slavlje posvetio splitsko-makarski nadbiskup i metropolit Marin Barišić. U koncelebraciji je bilo više od 30 svećenika na čelu s generalnim vikarom mons. Ivanom Ćubelićem i pastoralnim vikarom mons. Dragom Šimundžom te dekanom Trogirskoga dekanata don Tomislavom Ćubelićem i župnikom don Mariom Matkovićem.

Župa Okruk koja ima više crkvi i kapela s vremenom se sve više napučila i te su crkvice postale premalene za toliki broj vjernika, a sada ih ima oko 3000. Ta je činjenica potakla vjernike na čelu sa župnikom don Mariom Matkovićem da se izgradi nova, prikladnija crkva s pastoralnim sadržajima u kojoj će se vjernici okupljati, održavati se bogoslužje te drugi pastoralni pothvati. Prije 11 godine općinskom dobrotom dodijeljena je zemlja, teren za izgradnju pastoralnoga centra i crkve Uzvišenja svetoga Križa. Idejno rješenje izradio je d.i.a. Zlatko Jurković. Razumijevanjem općinskih vlasti crkva je oslobođena komunalnih doprinosa pa je izgradnja, tj. postavljanje kamena temeljca, s blagoslovom nadbiskupa Barišića mogla započeti 2005. godine na blagdan Uzvišenja sv. Križa. Zalaganjem župnika don Maria uz pomoć Splitsko-makarske nadbiskupije, općine Okruk i raznih donatora crkva je u cijelosti dovršena u roku od deset mjeseci, a izvoditelj radova je splitsko poduzeće “Konstruktor inženjering d. d.” i njegovi podizvoditelji. Novoizgrađena crkva Uzvišenja sv. Križa, projekt je u stilu latinskoga križa te je to simbioza s naslovnikom, patronom.

Osmišljena je arhitektonski, liturgijski i teološki točno. Pročelje je unikat Katoličke crkve. Kameni reljef oltara, svetohraništa, krstionice, ambona izradio je akademski kipar Marko Gugić. Na oltaru je prikazana Posljednja večera, na ambonu mreža s ribama, krstionica prikazuje Isusovo krštenje na Jordanu, na svetohraništu je jedna velika riba s puno malih ribica a u sredini na vratima motiv od metala i bakra kalež s hostijom. Uz oltar se nalazi križ veličine 4.5 m, a sam korpus je dug 180 cm, iza oltara su vitraji na tri prozora gdje se očituje Gugićeva igra boja s modernim motivima. Crkvu je izvana i iznutra obojio Ivan Miljak. Crkva s korom ima 450 m2, ima župni dvor i tri dvorane koje služe u pastoralne svrhe veličine 270 m2. Kosina krova i kupola zvonika uklapa se u mediteransku hrvatsku arhitekturu i u naslijeđe mediteranske arhitekture.

Ova ckva ima arhivirane slike od postavljanja kamena temeljca do posvećenja u razmaku od sedam dana, tako da se može vidjeti kako je po datumima napredovala gradnja crkve. Slike je napravio Vaš izvjestitelj i došao na gradilište 57 puta.

 Ivan Marjanica