Frane Tente rodio se 2. travnja 1928. i s obitelji – ocem, majkom, dvojicom braće i tri sestre – živio je u Splitu. Kad je započeo Drugi svjetski rat i uspostavljena Nezavisna Država Hrvatska, Frane je imao trinaest godina. Bježeći u svibnju 1945. pred partizanima, Frane Tente – koji je godinu ranije pristupio Ustaškoj mladeži – dijelio je sudbinu brojnih Hrvata koji su prošli bleiburšku tragediju.
Kod Dravograda je zarobljen, te je na križnom putu doveden do Zagreba, a zatim do Bjelovara, odakle je iz logora pušten kući. Imao je više sreće od najstarijeg mu brata Maksimilijana, kojega su Britanci koncem rata zarobili na Bleiburgu i predali partizanima, nakon čega je njegova sudbina nepoznata.
Ni Frani Tenti ne zna se grob. Bio je pripadnik skupine uglavnom đaka splitske Klasične gimnazije – među kojima je bio i bogoslov Tomislav Karaman, koji je nakon robijanja zaređen za svećenika, a pri kraju života bio je i generalni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije – koji su izveli prosvjednu akciju 10. travnja 1947.
Tente je na Telegrinu, najvišem vrhu Marjana, skinuo sa štandarca jugoslavensku zastavu s crvenom zvijezdom petokrakom i razvio 18-metarski hrvatski barjak. Zatvorsku kaznu Frane Tente najvećim je dijelom izdržavao u Lepoglavi. Ondje je preminuo u nehumanim uvjetima.
Lepoglavska kaznionica bila je na zlu glasu kao mučilište hrvatskih rodoljuba i disidenata. U zatvorskom izvješću stajalo je da je Tente umro u dvadesetoj godini 8. studenog 1948. u 16 sati od “vodene upale porebrice i tuberkulozne upale mozgovnih opna”. Franino tijelo nikad nisu vratili
Nakon što je Gradsko vijeće Grada Splita izglasalo prijedlog da se političkom aktivistu Frani Tenti podigne spomenik na Marjanu, priopćenjem se oglasila Udruga antifašista i antifašističkih boraca Split, i to na Božić. Ističu drugovi kako “već i sam čin kojim se na Gradskom vijeću pojavio prijedlog o podizanju spomenika pripadniku ustaške mladeži Frani Tenti predstavlja sramotu za Splićane...
Sramotna je i Oparina politička trgovina civilizacijskim vrijednostima, kojom Splićane tjera da se još jednom crvene od stida. Je li se kao Splićanin ‘od kolina’ zapitao kako će se, podizanjem spomenika jednom ustaši, osjećati rodbina i potomci onih oko 4000 poginulih i još dvadesetak tisuća Splićana, žrtava ustaškog fašističkog terora u II. svjetskom ratu, čiji se spomenici u Splitu besramno ruše...”
Umjesto zaključka, navest ću što sam rečenima komentirao na Facebooku: Jadni ste vi, antifašisti, kad ste poslije Drugog svjetskog rata poubijali cvijet hrvatske mladosti. Svuda je u Europi i u svijetu rat prestao, samo ste vi od Bleiburga preko Kočevskog roga, Macelja, Hude jame... provodili svoj krvavi pir. Ubijali ste na desetke tisuća ljudi, sve što diše hrvatski, ubili ste preko 600 crkvenih službenika, od biskupa, preko svećenika, osobito hercegovačkih fratara, časnih sestara, bogoslova. Vjernike laike nije moguće niti nabrojiti... Sve nedužne i nevine, bez suda, po pravdi Boga. Žive ste ih zakapali u Barbarin rog...
Može vas biti sram da vam smeta mladić Frane Tente, koji se 1947. odvažio na Marjanu umjesto jugoslavenske staviti hrvatsku zastavu. Po vašoj uvrnutoj logici, i one koji su ovih dana na jugonostalgičarskom koncertu Lepe Brene vijorili u Zagrebu zastavu bivše države s krvavom crvenom zvijezdom petokrakom, pod kojom su Hrvati ginuli od križnog puta 1945. pa sve do žrtava Škabrnje i Vukovara u nedavnom Domovinskom ratu, trebalo bi po kratkom postupku eliminirati.
Tako su, naime, vaši tzv. antifašisti postupili prema golobradom Frani Tenti, imao je svega dvadeset godina kad je od posljedica mučenja preminuo u Lepoglavi. Franino tijelo komunistički zločinci nikad nisu vratili, pa mu se ni do danas ne zna za grob. Njegov je jedini grijeh bio što je više volio Hrvatsku nego Jugoslaviju, za koju su se borili antifašisti na koje se vi pozivate. Sram vas bilo... Našli ste dan, na Božić, kad ćete objaviti ovo sramotno priopćenje. Sa svetim Stipanom Prvomučenikom za kraj vam samo još želim poručiti: Neka vam Gospodin oprosti, jer ne znate što činite!