Učenici i nastavnici Srednje škole Metković na nogometnom igralištu NK Neretva u suradnji s fotografom Marinom Verajom napravili asocijaciju na milenijsku fotografiju oca Ante Gabrića.
Iz Srednje škole Metković ističu kako im je želja da ova fotografija postane ne samo simbol svega onog dosad napravljenog za misije u Indiji, već i nagoviještaj budućih planova koje će zajedničkim snagama iznijeti.
Hrvatski isusovac otac Ante Gabrić, rodom iz Metkovića, otišao je tamo gdje palme cvatu koncem 1938. godine, u vrijeme kad je u Indiju stigla i Majka Terezija, osnivačica Misionarki ljubavi, kojima je, uza sve druge poslove, dugo godina bio duhovnik otac Ante. Nakon točno pola stoljeća "izgaranja" za Boga i duše u Bengaliji, preminuo je 20. listopada 1988.
Pokopan je pod palmama nadomak sunderbanske džungle u Maria Pollyju, blizu Gospine špilje, u prostoru uz crkvu koju je sam gradio. Po njegovoj želji, u grob su s njime položili i bočicu Jadranskoga mora i grudu hrvatske zemlje, koje je sa sobom ponio kad se predao misijskom radu u Indiji i čuvao ih sve do svoje smrti.
Otac Ante Gabrić bio je deveto dijete u oca Petra i majke Kate. Rodio se 28. veljače 1915. godine. Od malih nogu osjećao je u sebi duhovni poziv, a budući da su u njegovu rodnome mjestu na službi bili franjevci Provincije Presvetog Otkupitelja, očekivalo se kako će i on postati fratar. Međutim, jedan susret s dvojicom isusovaca u Metkoviću potaknuo je malog Antu da pođe u travničko sjemenište, dok je fratrima krenuo njegov prvi rođak.
Najpoznatiji hrvatski misionar
Već je u Travniku Gabrić razmišljao o odlasku u misije, no kako je bio krhka rasta i ne baš dobra zdravlja, trebalo je do toga trenutka proći dosta vremena. Godine 1933. završio je gimnaziju, a potom je dvije godine u Zagrebu proboravio u isusovačkom novicijatu. Spremajući se za misije, tri je godine studirao filozofiju u Italiji i onda konačno: "20. listopada 1938. oprostio sam se s domovinom i Europom i pošao prema zemlji čežnje - Indiji, Bengaliji", zapisao je otac Ante u svome dnevniku, istaknuvši da mu je time ispunjena želja mladih dana.
Gabrić je najpoznatiji hrvatski misionar u povijesti. To prije svega treba zahvaliti njegovu neumornu apostolskom žaru u naviještanju Božje riječi među siromašnim stanovnicima Bengalije, kojima je uz darivanje Krista darivao i sebe samoga u svakoj ljudskoj prilici. "Dajmo Isusu koliko god možemo, i - malo više nego možemo", govorio je Gabrić.
Živio je za te ljude po cijele dane i noći, gradio s njima sela, crkve, škole i bolnice, pješačeći satima i satima po močvarnim terenima u delti rijeke Gangesa da bi stigao i u najudaljenija područja u svojim misijskim postajama.
Bio je sav predan Bogu u molitvi, a osobito je razvio apostolat preko pisama. Na taj je način njegovo misionarsko djelo i postalo šire poznato. Sam je svjedočio kako su pisma Božji blagoslov - što bi tek poduzimao da je živio u ovo naše internetsko doba - jer ne može se do svakoga doći, ne može se sa svakim govoriti, ali se preko pisama može puno dobra učiniti. To je otac Ante i osobno iskusio, jer je od mnogih s kojima se dopisivao dobivao i pomoć potrebnu za svoje misijske aktivnosti.
Kada je pater Ante umro, Majka Tereza je izjavila: "Sva misao i sve želje srca bile su mu samo za Isusa... On je sigurno u nebu." A kardinal Franjo Kuharić istom je prigodom kazao: "Bio je na čast Crkvi u Hrvata! Neka ga Božja providnost okruni i čašću oltara!"
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....