Blagdan Gospe Lurdske i Dan bolesnika svečano je proslavljen uu crkvi sv. Dominika nacionalnog svetišta bl. Augustina Kažotića u Trogiru. Svečano misno slavlje predvodio je prof. dr. sc. fra Ante Vučković, profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Splitu.
U koncelebraciji su bili starješina svetišta bl. Augustina Kažotića fr. Petar Galić, OP, župnik župe sv. Katarine Aleksandrijske iz Ljubitovice don Donland Marković te župnik Drvenika don Dražen Balić, uz animaciju crkvenog zbora i orguljašice Katarine Čičić. Održana je i procesija s Gospinim kipom oko Nacionalnog svetišta prvog hrvatskog blaženika Augustina Kažotića i crkve s upaljenim svijećama.
U homiliji je fra Ante Vučković istaknuo kako život može podsjećati na svadbu – sve je uređeno i na svome mjestu i u jednom trenutku sve krene u ‘krivo’. Ta priča počinje od početka – Bog je uredio sve dobro i u jednom trenutku sve krene u ‘krivo’, istaknuo je.
„Tako je bilo i na svadbi, a prva koja opaža da nešto nije u redu je Gospa – ona je senzibilna, opaža nešto, što je iscurilo – u ovom slučaju vino. ‘Dočim opazim da nešto nije više kako je bilo – potrebno je reagirati’. Reagirajte odmah kad osjetite da vam je ‘iscurilo’ ono što vam je stvaralo dobar odnos u obitelji, na radnom mjestu, među ljudima… Učimo od Gospe kako opažati kad stvari počnu kretati nizbrdo. Marija prva opaža da nema onoga što svadbu čini svadbom – nema vina. ‘Što god vam rekne učinite’ – prvi put se pojavljuje Isusova riječ. Kad nas život pritisne tražimo rješenja i način kako pustiti Boga u naš život“, istaknuo je propovjednik.
„Život je ono u što ga trošimo – to ćemo postići slušajući Božju riječ i praktično ju živimo. To izgleda jednostavno, ali je najteže izvedivo od mnogih stvari. Naš život izgleda jednostavno, ako ga radimo s Bogom, ako to ne radimo – može postati kaos. Punina života se događa u običnim stvarima koje radimo s ljubavlju i preko toga širimo Boju blizinu i pozitivnu energiju na okolinu, odnosno ljude s kojima živimo i radimo. Bez Boga i Njegovog blagoslova nema ništa – sve će poći u ‘krivo’. Život se sastoji od neobičnih stvari i od jednostavnih riječi. On se mijenja kad dobije ukus, jer je prisutan u svakodnevnim običnim stvarima“, naglasio je fra Ante.
„Ono što Bog čini u našem životu i najbliži ne moraju opaziti. Kad imamo odnos s Bogom, onda radimo posao s ljubavlju i s najvećim znanjem kojeg posjedujemo, koje nam je darovao Bog koji je u nama. Tome se drugi dive, ne opažajući i ne znajući da je to samo zato što smo dopustili da Bog uđe u naš život – u njega smo se ucijepili. Kršćanstvo znači – unijeti dobrotu u svijet da to nitko ne primijeti, da nitko ne zna zašto – samo što imamo dobar odnos s Bogom“, istaknuo je fra Ante te istaknuo da Bog čini čuda kad mi dopustimo da obične stvari činimo s velikom ljubavlju, jer imamo povjerenje u Njega, jer smo poslušni njegovoj riječi.
„Činimo zato što vjerujemo da će Njegove riječi dotaknuti druge kroz ono što mi radimo. Činimo obične stvari s ljubavlju i onda se dogodi da obične stvari postaju kao voda koja je postala vino. Curi radost kroz najobičniju stvar. Zato nam je važan susret sa Božjom riječi. Ima ljudi koji su svoj život izgradili samo jednom Božjom riječi i to im je bilo dovoljno. Dovoljno je da se jedna Božja riječ utjelovi u mom životu i mi smo povezani s Bogom i zračimo na okolinu Božjom toplinom i milosti. To se događalo sa običnim težacima koji su radili svoj obični posao s ljubavlju i lakoćom jer je u njima bila utjelovljena jedna jedina Božja riječ, a preko nje su povezani u punini s Bogom, koji je put istina i život“, istaknuo je propovjednik.
„Isus je rekao jednostavnu običnu riječ ‘napunite posude vodom’, poslužitelji su to i inače radili, ali sada su to radili iz posluha Njegove riječi i svima je bilo drukčije – voda se pretvorila u vino. Ako smo poslušni Božjoj riječi – svima je dobro oko nas. Svi će kušati radost preko Božjeg vina. Oni nisu ništa radili, ali ih je dotakla Božja radost preko Njegove riječi“, istaknuo je fra Ante.
„Marija je važna zato što je dopustila da se u njoj utjelovi Božja riječ i zato je bila osjetljiva na tuđe potrebe. Što više pustimo da se nama utjelovi jedna Božja riječ, to više radosti imaju drugi i tu su najosjetljiviji za tuđe poteškoće. Za nas je ovo prigoda da otkrijemo koliko Božje snage leži u tome kad iz posluhu Njegove riječi činimo obične male stvari velikim srcem i velikom ljubavlju“, zaključio je fra Ante Vučković.
Pri kraju svečanog misnog slavlja domaćin fr. Petar Galić se najprije zahvalio se prisutnima, a nakon slavlja bila je prigoda za primanje bolesničkog pomazanja.