Josip je uzeo sebi Mariju, ženu svoju i stavio se Bogu na raspolaganje

4. nedjelja došašća (A), 2019.

Evanđelist Matej želi na Isusa gledati pogledom starozavjetnog čovjeka. I u njemu prepoznati ispunjenje onoga što je taj starozavjetni čovjek očekivao. Zato mu je u evanđelju Isusovog djetinjstva pogled usmjeren na Josipa, Isusovog poočima. On Isusu daje legitimitet Davidovog potomka, a tim i legitimitet našem kršćanskom uvjerenju da je Isus obećani Mesija, o čemu i sv. Pavao piše u ulomku iz Poslanice Rimljanima koji smo pročitali kao drugo čitanje. To je za kršćane iz židovstva, kojima se evanđelist prvotno obraća, bilo od iznimne važnosti.

Evanđelist ne želi Josipa predstaviti samo kao onoga koji Isusu daje legitimitet Davidova potomka, nego i onoga koji već živi novozavjetnu novost. Ta se novost očituje u Josipovoj pravednosti. Ona je drugačija od one starozavjetne pravednosti. Starozavjetna pravednost, ona koju je propisivao Mojsijev zakon, značila bi za Mariju smrt.

Novozavjetnu pravednost, ona kojom će se Isus predstaviti kao novi Mojsije u Govoru na gori, nadilazi starozavjetnu pravednosti. Znak te novozavjetne pravednosti, koja objavljuje novu i drugačiju logiku Božje pravednosti od one do tada očekivane, je „djevica (koja) će začeti i roditi sina, i nadjenut će mu ime Emanuel.

“Starozavjetni kralj Ahaz je ostao zatvoren za Božju pravednost jer je bio nepravedni kralj, daleko i od starozavjetne pravednosti, koji se nije uzdao u Boga, nego u poganstva božanstva i u sebe sama, svoje sposobnosti, svoju diplomaciju i svoju vojsku, u ono što je usklađeno s ljudskom logikom, a ne s onom božanskom. Ali, zato ju je prihvatio njegov potomak, Josip, pravedni koji je sebe i svoj život s povjerenjem stavio na raspolaganje Bogu i njegovoj riječi.

Josip je povjerovao u znak djevice koja će „začeti i roditi sina, i nadjenut će mu ime Emanuel.“ I uzeo je sebi Mariju, ženu svoju. I s njom ono poslanje koje je Bog imao s njim u povijesti spasenja. I postao nam primjer kako prihvatiti znak. I, polazeći od tog znaka, koji je znak nove, Božje pravednosti, živjeti svoje svakodnevno kršćansko poslanje u svijetu i vremenu kao pravedni ljudi, muškarci i žene, na nov, na Božji način.

mons. mate uzinić, biskup dubrovački