Sluga Božji Ante Gabrić bio je jedan od siromaha u Bengaliji u dalekoj Indiji. Živio je skromno poput onih kojima je bio povjeren kao misionar. Pružio im je svoje srce i ruke. U mjestima u kojima je služio najprije se pobrinuo da ljudima život bude bolji. Učio ih je obrađivati polja, otvarao je za njih škole da bi mladi mogli steći znanja potrebna za rad.
Njegovao je bolesnike, podizao zdravstvene ustanove, i kad su domoroci vidjeli koliko se trudi da bi im pomogao, onda bi rado slušali njegovo svjedočenje kako to radi, potaknut vjerom u Isusa Krista. Tolika Gabrićeva ljubav i požrtvovnost i njih je onda motivirala da postanu kršćani.
Bio je poput Majke Terezije, samo što je ona osnovala novi red, Misionarke ljubavi, s kojom je njezina karizma postala poznata diljem svijeta. Za razliku od nje, s kojom se često družio i razgovarao na hrvatskom, otac Ante ostao je isusovac do kraja života i posvetio se prije svega radu u svojim misijskim postajama. No, nikad nije prestao održavati vezu s domovinom, koju je u više navrata posjećivao i gdje god je boravio i govorio u Hrvatskoj, ostavio je duboki trag svetosti na sve s kojima se susretao i dopisivao, pišući pisma po cijele noći.
Osvajao je svetošću
Tako sam i osobno upoznao oca Antu, koji je pisao i mojoj pokojnoj majci Karmeli, koja mu je rado slala pomoć u Bengaliju. Potom smo se 1984. godine nekoliko puta družili, u Zagrebu, u Splitu s mladima u crkvi sv. Filipa Nerija, te u Metkoviću, i to su uspomene koje se pamte cijeli život, jer je Ante Gabrić jednostavno osvajao svetošću.
Kad mi je prije desetak godina Zvonimir Atletić predložio da nešto napravimo da se otac Ante ne zaboravi, jer njegova kauza koja je bila pokrenuta u Indiji nije baš napredovala, organizirali smo preko splitske udruge “Ivan Pavao Drugi” izložbu Atletićevih fotografija “Sveti Ante Neretvanski”, koja je imala više od dvadeset izlaganja diljem Hrvatske te Bosne i Hercegovine. Na svoj način i ona je bila poticaj da se potom 28. veljače 2015. otvorio službeni postupak za Gabrićevu beatifikaciju, i to pri Zagrebačkoj nadbiskupiji. Kako bi što prije bio uzdignut na čast oltara, što otac Ante sigurno zaslužuje, treba za to usrdno moliti.
- Otac Ante ne može biti proglašen blaženim i svetim ako se ne počnemo njemu moliti i po njegovom zagovoru zadobiti milosti. Ne smijemo dopustiti da prestane pomoć njegovih Hrvata, njegovoj Indiji. Metković je u svemu ovome bio uspavan do 2015. godine. Sada je to drukčije ali ni blizu onome kako bi trebalo biti - ističe školska pedagoginja Violeta Oršulić, predsjednica udruge koju čine učenici i nastavnici udruge "Mladi oca Ante Gabrića" pri Srednjoj školi Metković.
Hrvatski isusovac otac Ante Gabrić, rodom iz Metkovića, otišao je tamo gdje palme cvatu koncem 1938. godine, u vrijeme kad je u Indiju stigla i Majka Terezija, osnivačica Misionarki ljubavi, kojima je, uza sve druge poslove, dugo godina bio duhovnik otac Ante. Nakon točno pola stoljeća "izgaranja" za Boga i duše u Bengaliji, preminuo je 20. listopada 1988.
Pokopan je pod palmama nadomak sunderbanske džungle u Maria Pollyju, blizu Gospine špilje, u prostoru uz crkvu koju je sam gradio. Po njegovoj želji, u grob su s njime položili i bočicu Jadranskoga mora i grudu hrvatske zemlje, koje je sa sobom ponio kad se predao misijskom radu u Indiji i čuvao ih sve do svoje smrti.
Otac Ante Gabrić bio je deveto dijete u oca Petra i majke Kate. Rodio se 28. veljače 1915. godine. Od malih nogu osjećao je u sebi duhovni poziv, a budući da su u njegovu rodnome mjestu na službi bili franjevci Provincije Presvetog Otkupitelja, očekivalo se kako će i on postati fratar. Međutim, jedan susret s dvojicom isusovaca u Metkoviću potaknuo je malog Antu da pođe u travničko sjemenište, dok je fratrima krenuo njegov prvi rođak.
Najpoznatiji hrvatski misionar
Već je u Travniku Gabrić razmišljao o odlasku u misije, no kako je bio krhka rasta i ne baš dobra zdravlja, trebalo je do toga trenutka proći dosta vremena. Godine 1933. završio je gimnaziju, a potom je dvije godine u Zagrebu proboravio u isusovačkom novicijatu. Spremajući se za misije, tri je godine studirao filozofiju u Italiji i onda konačno: "20. listopada 1938. oprostio sam se s domovinom i Europom i pošao prema zemlji čežnje - Indiji, Bengaliji", zapisao je otac Ante u svome dnevniku, istaknuvši da mu je time ispunjena želja mladih dana.
Gabrić je najpoznatiji hrvatski misionar u povijesti. To prije svega treba zahvaliti njegovu neumornu apostolskom žaru u naviještanju Božje riječi među siromašnim stanovnicima Bengalije, kojima je uz darivanje Krista darivao i sebe samoga u svakoj ljudskoj prilici. "Dajmo Isusu koliko god možemo, i - malo više nego možemo", govorio je Gabrić.
Živio je za te ljude po cijele dane i noći, gradio s njima sela, crkve, škole i bolnice, pješačeći satima i satima po močvarnim terenima u delti rijeke Gangesa da bi stigao i u najudaljenija područja u svojim misijskim postajama.
Bio je sav predan Bogu u molitvi, a osobito je razvio apostolat preko pisama. Na taj je način njegovo misionarsko djelo i postalo šire poznato. Sam je svjedočio kako su pisma Božji blagoslov - što bi tek poduzimao da je živio u ovo naše internetsko doba - jer ne može se do svakoga doći, ne može se sa svakim govoriti, ali se preko pisama može puno dobra učiniti. To je otac Ante i osobno iskusio, jer je od mnogih s kojima se dopisivao dobivao i pomoć potrebnu za svoje misijske aktivnosti.
Više je puta dolazio u domovinu, prvi put 1969., nakon 31 godine misionarskog rada. Na slavlju u Solinu 1976. ostat će zapamćeno kako ga je narod nosio na rukama. Bilo je to na Gospinu otoku, na proslavi tisuću godina od smrti kraljice Jelene, kojom je započelo obilježavanje jubileja trinaest stoljeća kršćanstva u Hrvata, uz nazočnost stotine tisuća vjernika, kardinala, biskupa i inih uzvanika, no samo su Antu ljudi uzdignuli sa zemlje. Poslije je kazivao kako su mu splitski berekini rekli da im je on bio najlakši za nošenje.
Susreti s Gabrićem u Splitu
S druge strane on je, u obraćanju nazočnima, posvjedočio živu vjeru, ustrajnost u poslanju prepunu žrtava, ljubav prema svome zvanju i osobito svoje domoljublje. U onim teškim vremenima za Hrvatsku, Gabrić je svojim posjetima donosio svjetlo nade. Tako je bilo i 1978. godine, kad je u domovinu došao s Majkom Terezijom, potom za vrijeme Nacionalnog euharistijskog kongresa u Zagrebu i Mariji Bistrici 1984. Na koncu, njegov se posljednji pohod Lijepoj našoj zbio 1986. godine.
Imao sam milost i sreću da sam se nekoliko puta susreo s ocem Antom Gabrićem. Dogodilo se to u jesen 1984., prvi put u Zagrebu, na Šalati, kad je otac Ante u noći bdjenja, u sklopu slavlja na NEK-u, imao susret s mladima. Toliko nas je oduševio da smo putem prema katedrali pjesmom i veseljem izmamili Zagrepčane da izađu na prozore svojih stanova i u čudu gledaju što se zbiva, jer je ulicama kojima smo išli na Kaptol i promet stao, a mnogi su prolaznici s nama podijelili radost.
Nedugo poslije toga Gabrić je, na poziv tadašnjeg duhovnika splitske mladeži, don Petra Šolića, stigao i u grad pod Marjanom. U crkvi svetog Filipa Nerija imali smo u nedjelju 16. rujna 1984. molitveni susret s ocem Antom, koji nam je govorio o svome životnom poslanju. Još uvijek je živo sjećanje na taj događaj, crkva dupkom puna mladih, tako da smo ga okružili oko oltara, a i on se radovao tom skupu kojem je nazočio i naš splitsko-makarski nadbiskup dr. Frane Franić.
Nakon nekoliko druženja u Splitu, posljednji put smo se sreli u njegovu rodnom Metkoviću, u listopadu 1984. godine, gdje smo bili dogovorili zajednički odlazak u Međugorje… Kako je prije toga bio u posjetu svojoj sestri u Blatu na Korčuli, zakasnio je na susret sa svećenicima u Metkoviću i odužilo se druženje već kasno u noć, pa je obećao kad drugi put dođe da će povesti i Majku Tereziju, s kojom je u to vrijeme često pričao o Gospinim ukazanjima, pa ćemo onda zajedno pohoditi Međugorje...
Bio je na čast Crkvi u Hrvata
Kada je pater Ante umro, Majka Tereza je izjavila: "Sva misao i sve želje srca bile su mu samo za Isusa... On je sigurno u nebu." A kardinal Franjo Kuharić istom je prigodom kazao: "Bio je na čast Crkvi u Hrvata! Neka ga Božja providnost okruni i čašću oltara!"
U međuvremenu, više je uznapredovala Kuharićeva kauza za beatifikaciju, jer se nažalost u Bengaliji nije činilo dovoljno za Gabrićevo uzdignuće na oltar. Sad kad se postupak za njegovo proglašenje blaženim vodi u Hrvatskoj, svi smo pozvani učiniti i nešto malo više na tu nakanu, osobito moliti za njegov zagovor. No, prije svih za napredak kauze sluge Božjega Ante Gabrića odgovorni su hrvatski isusovci - zadnjih godina nekoliko se njih izmijenilo na poziciji vicepostulatora, sad je to pater Antun Tustonjić, trenutno na službi u isusovačkoj rezidenciji u Splitu - jer takav se čovjek i svećenik poput oca Ante ne bi smio zaboraviti.
Nezaboravne su Gabrićeve riječi koje je izrekao u bazilici Presvetog Srca Isusova u Zagrebu 9. studenoga 1984. godine.
"Rastanak. Rastanka i nema, braćo i sestre. To će biti sastanak u ljubavi Njegovoj, u Srcu Njegovu, u Srcu Njegove Majke, u Prečistom Srcu Blažene Gospe. To je naša sreća, to je naša nada. Pa kad čujete da je i otac Ante umro, da se njegova svijeća gasi i da se ugasnula, izmolite molitvu za njega, za dušu njegovu, za duše vjernika njegovih u dalekoj Bengaliji. Molitva neka nam bude: Isuse, samo duše mi daj, sve ostalo uzmi."
Njegovi Metkovčani nisu zaboravili svoga velikoga zemljaka, "Svetog Antu Neretvanskog". Još 2009. godine pri Srednjoj školi Metković osnovali su udrugu "Mladi oca Ante Gabrića". Osim pružanja pomoći učenicima Srednje škole Metković i njihovim obiteljima, odlučili su oživjeti misije metkovskog misionara oca Ante u dalekoj Indiji. Tako su prije tri godine stupili u kontakt i započeli suradnju s ocem Silvestrom, koji je živio i radio s našim misionarom, svećenikom na čijim je rukama Gabrić i umro.
Tada su pokrenuli akciju "Sve je slađe kad se dijeli, kad se daje!" kako bi zajedno s ostalim metkovskim školama obnovili školu u Kulpeu, što su i uspjeli, skupivši 23.000 kuna. Pretprošle godine otac Silvester i otac Prolay su ih zamolili da im pomognu otvoriti školu u Marijapoliju, u kući koju je sagradio otac Ante i u kojoj je nekada bila škola, pogon s različitim zanatima, kao i pogon poznate tvornice obuće Bata.
Obnovljena škola u Marijapoliju
- Odlučili smo pomoći - kazuje Violeta Oršulić.
- Kroz cijelu godinu organizirali smo razne manifestacije kulturnog, duhovnog, obrazovnog i edukativnog karaktera, humanitarne akcije, na nivou škole i grada, te u goste doveli oca Silvestra iz Bengalije. Kroz sve navedeno skupili smo 49.000 kuna, uključujući pomoć građana Metkovića, Splita i Međugorja.
Pedagoginja iz Srednje škole Metković nastavlja:
- Prije godinu dana, 14. siječnja, zajedno sa svećenicima iz Indije otvorili smo školu pod nazivom "Fr. Gabric English medium school" u Marijapoliju. Preuređen je njezin donji dio koji se sastoji od jednog sanitarnog čvora za nastavnike, zbornice i velike učionice s vanjskim sanitarnim čvorom za dječake i djevojčice. Upisano je trideset učenika. Zaposlene su tri učiteljice. Ostao je još gornji kat kako bismo mogli upisati novu generaciju učenika. Također razrađujemo plan financiranja obrazovanja djece koja nisu u mogućnosti pohađati školu.
Na sastanku učenika, volontera u Srednjoj školi Metković, došli su na ideju da po uzoru na oca Antu organiziraju blagajnu solidarnosti, te da se mjesečno odreknu jedne kave te nastave aktivnosti kao što su volontiranja, humanitarni objedi, dani fritula i razne druge akcije. Novac su odlučili prikupljati svakog 20. u mjesecu, na datum Gabrićeve smrti.
- Od veljače 2019. godine i otvorenja škole, neumorno smo koračali Antinim stazama. Osim škole u Marijapoliju, u potpunosti smo obnovili crkvu, kako iznutra tako i njen vanjski dio. U župnom dvorištu uredili smo prilaz kipu oca Ante, uredili grob sluge Božjega i postavili kip svete Majke Terezije. Na većem zemljištu uz školu raščistili smo teren i započeli s radovima gdje će se obilježavati različite proslave u čast ocu Anti, kulturna događanja, kao i svečana premijera plesne drame o životu oca Ante, koja se priprema već tri godine i koja će biti izvedena za Antin rođendan 28. veljače 2020. godine, kad planiramo s jednom manjom grupom ljudi hodočastiti u Indiju. U tijeku su radovi na župnoj kući. Trebamo obnoviti dotrajali krov i pripremamo prostorije za buduće hodočasnike i volontere.
I vi možete pomoći misije u Indiji
Kako kaže pater Silvester: Sve treba biti spremno prije nego što se otac Ante proglasi blaženim i svetim. Ovaj, možda nama mali projekt bit će velik za stanovnike tog kraja, a nama na ponos da ne zaboravimo našeg misionara koji vječno počiva ispod palmi sunderbanske džungle, zaključuje Violeta Oršulić.
Pedagoginja Violeta Oršulić navodi da je otac Ante bio čovjek molitve koji je živio svetim životom. Bio je veliki misionar i vizionar, koji je gradio odnos između Boga i čovjeka i zato neka ovo bude prilika za sve nas da poput njega oživimo njegove misije u dalekoj Indiji. Pružimo ljubav i novu nadu onima koji trebaju pomoć, a s kojima smo kao Hrvati preko Gabrića trajno povezani. Nikad ne smijemo zaboraviti što je za života učinio, a učinio je mnogo. I mi mnogo više trebamo činiti za tog zaslužnog, svetog čovjeka.
Svi koji žele pomoći humanitarne akcije mladih Metkovaca, mogu to učiniti na sljedeći žiro-račun:
UDRUGA MLADI OCA ANTE GABRIĆA
Kralja Zvonimira 12, 20350 Metković
IBAN: HR1123600001102255307 - ZABA