Mihaela Kovačić, voditeljica Odjela specijalnih zbirki Sveučilišne knjižnice u Splitu.
- Još kao djevojčica Marulića sam doživljavala kao književnika iz davnih vremena. Poslije sam, baš u Slobodnoj Dalmaciji, naišla na strip Zrinskoga u kojem je bila legenda o Papaliću i Maruliću, to mi je bacilo neko drugo, novo svjetlo na Marulića.
Kako sam studirala povijest, Marulića sam tada proučavala više kroz povijesni kontekst i njegove poslanice papi i molbe za pomoć. Kad je počeo rat, u Hrvatskoj 90-ih činilo mi se kao da opet proživljavamo to razdoblje. Ovdje na poslu, vodeći Odjel specijalnih zbirki, opet mi se otvorio jedan novi svijet, kako su njega cijenili u našoj sredini, ali i izvan Hrvatske, dakle opet neki drugi kontekst. S godinama i sazrijevanjem postalo mi je jasno zašto je on volio i Tomu Kempenca i njegov poznati citat u kojem govori kako od Boga sve stvoreno tako da nitko od nas nije savršen i da jedan drugome moramo bit pomoć, ne možemo jedni bez drugih. Znači ne samo ono što je Marulić pisao, već i ono što je čitao, a dio toga možemo vidti i na izložbi koju smo postavili u našoj Sveučilišnoj knjižnici.
Ninočka Knežević, ravnateljica IV. gimnazije "Marko Marulić".
- Povodom obilježavanja 500. godišnjice smrti ovog našeg velikana odlučili smo se za vrlo ambiciozni projekt – snimanje dokumentarno-igranog filma o Marku Maruliću. I ranije smo ga obilježavali kroz brojne projekte i manifestacije vezane za njegov lik, djelo i život. U ovaj projekt uključili smo učenike, kako bismo potakli njihovu kreativnost, ali i profesore entuzijaste, brojne stručnjake koji će o njemu govoriti i institucije kao što su Umjetnička akademija, HNK i Muzej grada Splita... Kad kažem da se radi o igranom filmu, govorim o scenama iz Marulićevog života, što znači da će naši učenici proučavati sadržaj o njegovom životu i približiti ga široj publici.
Grozdana Ribičić, ravnateljica Gradske knjižnice Marka Marulića.
- Kad smo 1993. promijenili ime jedan od povoda bio nam je osvijestiti nas same, građane Splita, koja je čast i važnost nazvati se imenom Marka Marulića. Svi znamo da je on Splićanin, vrlo plodan pisac, erudit, renesansni čovjek... Nama je jako važan kao književnik i otac hrvatske književnosti, ali znamo da je uz to bio i znanstvenik, slikao je, bio je religiozan i proučavao religiju... Mi kao knjižnica najviše imamo književnosti zastupljene, ali i svih ostalih područja znanja i znanost, tako da je on nama uistinu najbolji primjer nekoga koga treba štovati. On je u svoje vrijeme imao 40 izdanja svojih djela, što je mnogim književnicima i dan danas jedan nedosanjani san. Bitno je i da je bio izuzetno utjecajan, a taj njegov utjecaj prenosio se s generacije na generaciju pa je važan i za kontinuitet znanstvene i književne misli.
Bruna Bebić, glumica i profesorica na kazališnom odjelu Umjetničke akademije u Splitu.
- Djelo je impresivnije i razumljivije kad se govori i sluša nego samo čita. Taj je jezik organskiji, bliži tijelu od današnjeg hrvatskog standarda, naprimjer jezik silaznih naglasaka i akuta, koji ga čine za uho i dušu ugodno vibrantnim i melodičnim. Kad ga slušate želite još i još. U želji da ga održimo živim i s ljubavlju prenesemo novim generacijama producirali smo 2021.god. studentsku predstavu "Judita" u Kašteletu. Studentima se jezik, kad su se prvi put susreli s njim činio poput hijeroglifa, nisu razumjeli ništa. Izgovaranjem na probama i navikavanjem na akcente tako su vješto zavladali njime pa su i na pauzama razgovarali tim jezikom i nadograđivali stihove i rime s lakoćom. Publika nije, po prikupljenim komentarima, imala nikakvih problema u razumijevanju radnje, govora, scena i događanja. Ove godine obnavljamo predstavu zbog godine Marulića i igrat ćemo je, opet krajem rujna.
