StoryEditor
KulturaUOČI VEČERAŠNJE DODJELE ZLATNE PALME DONOSIMO 'OD A DO Ž' ABECEDARIJ CANNESKIH FILMOVA O KOJIMA SE NAJVIŠE PRIČALO

Žene iza kamere dominirale Cannesom

Piše PSD.
24. svibnja 2014. - 13:41
Zvižduci na novinarskoj projekciji “Drva života“ 2011. nisu pripriječili canneski žiri da Malickov film proglasi najboljim. Recimo da bi se ove godine bitka mogla/trebala voditi između filmova kao što su “Winter Sleep“, “Two Days One Night“, “Mr. Turner“, “Maps To The Stars“ i “Foxatcher“. No, prognozirati osvajanje Zlatne palme znatno je teže u odnosu na oskarovsku kladionicu zbog raznolikosti žirija čije se mišljenje često kosi s recenzijama kritičara. Zato uoči večerašnje svečane dodjele nagrada radije donosimo abecedarij canneskih filmova o kojima se najviše govorilo ako ne i pisalo.

ADELE


Prema promomaterijalima činilo se da će “Breathe“ biti nova “Adele“, film o romansi dviju mladih djevojaka. Poznata glumica u ulozi redateljice Melanie Laurent (“Nemilosrdni gadovi“) čak i “kopira“ scene u kojima profesor uči razred o značenju strasti. Filmašica razvija sličan raspon jednog odnosa od euforije do destrukcije, no junakinje ovdje ne prelaze granicu prijateljstva, premda se doima da je jedna od njih, astmatičarka, potiho zaljubljena u drugu. Ako ne ostavlja bez daha kao “Adele“, “Breathe“ pokazuje da glumica nije zalutala iza kamere. Laurent diše režiju.

BRITANCI


Tri su poznata britanska redatelja dominirala ovogodišnjim Cannesom. Film “Gospodin Turner“ Mikea Leigha, biografska drama o titularnom slikaru, mogao bi biti ovjenčan jednom od nagrada, primjerice glumačkom. Canneski miljenik Ken Loach također je predstavio “biopic“ o irskom komunistu Jimmyju Graltonu. A legendarni John Boorman vratio se u solidnu formu s prvim filmom nakon osmogodišnje pauze – osobnim, primjereno nostalgičnim “Queen and Country“. Vremešni Boorman (81 godina) i Loach (77) najavili su da su im ovo posljednji filmovi u karijeri. Cannes se dovoljno časno oprostio s kraljevima.
'The Search' s Berenice Bejo
ČEČENIJA

U (ti)jeku aktualnih ukrajinskih koškanja, u Cannesu se prikazao film o drugom čečenskom ratu iz 1999.. Dobar tajming za opominjuću ratnu dramu, što “The Search“ nedvojbeno jest. No, (pre)ambiciozni projekt Michela Hazanaviciusa, njegov prvi nakon osvojenog zlatnog kipića za nijemi film “Umjetnik“, prije traga za Oscarom nego Zlatnom palmom. Odaje ga “spilbergovski“ sentiment u naglašenom isticanju humanizma u odnosu aktivistice za ljudska prava pri EU i klinca bez roditelja. Nijemi “The Artist“ nekako je govorio više bez ijedne ispuštene riječi.

DARDENNE


Nije isključeno da se fantastična braća Dardenne upišu u povijest i osvoje treću Zlatnu palmu. “Two Days, One Night“ njihov je ponajbolji film. Priča je jednostavna: depresivna mlada majka ima dva dana i jednu noć da pokuša uvjeriti kolege da se odreknu godišnjeg bonusa u firmi kako ona ne bi dobila otkaz. No, ispod naizgled jednostavnosti otkriva se puno slojeva - film testira zajedništvo radničke klase koje je dokusurio kapitalizam. Socijalna freska modernog društva u režiji braće Dardenne maksimalno je univerzalna. Lako je ilustrirati prosječnu hrvatsku radnicu na mjestu div(n)e Marion Cotillard.

EROTIKA


Slobodni prizori golotinje načinju novi redateljski film bivšeg Bond negativca Mathieua Amalrica. Kamerom Amalric voli plaziti po svojim likovima. “La chambre bleue“ je postavljen kao erotski triler s klupkom odmotavanim u “flashbackovima“. Imamo preljub osuđen na propast i umorstvo koje ostaje negdje izvan kadra. Amalric pokazuje oko za vizualne detalje (crvena kapljica krvi na posteljini), no uzbuđenja će naglo splasnuti kad stereotipna sudska drama preuzme primat nad potentnim “noirom“. Vrata “plave sobe“ ostaju samo odškrinuta.
'La chambre bleue' Mathieua Amalrica
FOXCATCHER

Hrvanje u kansko-američkom stilu pod paskom redatelja Bennetta Millera (“Capote“, “Moneyball“). Jedan od rijetkih američkih filmova iz konkurencije prikazuje začudan odnos bogataša Johna Eleuterea Du Ponta i hrvačke braće Schultz koji će rezultirati tragedijom. Utemljen na istinitoj priči “Foxcatcher“ je punokrvna nezavisna američka socijalna drama, jedan od najboljih filmova ovdje. Možda se neće okititi Zlatnom palmom, no nominacije za “Oscara” mu ne ginu barem u glumačkim kategorijama (Steve Carell, Channing Tatum, Mark Ruffalo).

GODARD


Francuski “novovalovac“ i jedan od najvažnijih redatelja-autora u povijesti filma vratio se na Croisette s trodimenzionalnim filmom. Shvatljivo je zašto je “Goodbye to Language“ 83-godišnjeg Godarda uvršten u konkurenciju. Godard je oduvijek slovio za izumitelja formi i naracije sklona eksperimentu. “Adieu au language“ nastavlja istraživati granice jednog i drugog. U trendovskom 3D-u. 

LOST RIVER


Ryan Gosling
je velika filmska zvijezda, no kakav je iza kamere? Sudeći po višeminutnom pljesku za njegov redateljski prvijenac “Lost River“ na svečanoj premijeri, mali ima mota. Najsnažnije je aplaudirao redatelj Nicolas Winding Refn. Gosling je pokupio dosta toga od Refna radeći s njim “Vožnju“ i “Samo bog prašta“. Primjetni su i utjecaji Lyncha, no Gosling je uspio pronaći svoj redateljski glas. “Lost River“ je snimio kao poletni, nagledani student režije gladan debija.
Ryan Reynolds i Mireille Enos, 'The Captive'
NAPETICA

Atom Egoyan
svako toliko voli angažirati zvijezde ispred kamere i snimiti nešto žanrovskije, poput aktualnog trilera “The Captive“ s Ryanom Reynoldsom i Rosario Dawson. Film prati slučaj misterioznog nestanka 9-godišnje djevojčice. Motiv otmice i hladna atmosfera snježnih lokacija potiču usporedbe s prošlogodišnjim “Prisoners“ na štetu Egoyanova filma. “Prisoners“ je znatno superiornije režirani komad trilera, ali “The Captive“ se barem ne libi zaći preko ruba modernog društva. Otmičarski lanac sastavljen je ne samo od običnih kriminalaca već gospode u odijelima i njihovih nekadašnjih žrtava.

OMNIBUS


Jedan od ujednačenijih omnibusa uopće nasmijao je poslovično namrgođene canneske kritičare. Prvi segment argentinskog filma “Relatos salvajes“, stiješnjen u avion s “kozmičkom povezanošću“ među putnicima, najavljuje žanrovski megamiks s uporištem u crnohumornoj satiri i bolji je od čitavog “Los amantes Pasajeros“ Pedra Almodovara (potpisan kao producent). Ispred kamere defiliraju mali ljudi koji podižu glas protiv višeg staleža (bahati lovaši za volanom), sistema (pauk-službe) itd.. S njima se uglavnom lako poistovjetiti.

PATTINSON


Njegovo šmiranje u “Sumrak sagi“ mnogima je s pravom išlo na živce. No, mladi Robert Pattinson želi uvjeriti da je više od svjetlucava vampira Edwarda i traži se u “art-house“ filmovima. Na ovom Cannesu imao je čak dva - “Maps to the Stars“ Davida Cronenberga i “The Rover“ Davida Michoda. U Cronenbergovoj satiri na Hollywood Pattinson glumi vozača limuzine koji žarko želi postati glumac. Kod Michoda to Pattinson napokon i postaje. “The Rover“ ga predstavlja u dosad najboljem svjetlu.
Zvjezdana Jessica Chastain i naš kritičar nakon premijere filma 'The Dissapearance Of Eleanor Rigby'
ROMANSA

Dvije različite romanse vidjeli smo na velikim ekranima Cannesa. “The Dissapearance of Eleanor Rigby“ s Jessicom Chastain i Jamesom McAvoyjem naslanja se na nedavni “Blue Valentine“ kronicirajući uspon i pad jedne ljubavne veze, a osvježenje je da odnos pratimo iz njezine i njegove doživljajne perspektive. “Coming Home“ u režiji čuvenog Zhanga Yimoua staromodna je i poštena melodrama s najvećom azijskom divom Gong Li u ulozi žene izgubljenog sjećanja koja godinama dočekuje suprugov povratak kući, iako se on - vratio.

SARAJEVO


“Sarajevo je simbol tragične prošlosti, ali i nade u koegzistenciju“, stoji u uvodnom natpisu omnibusa u režiji Aide Begić i nekolicine zvučnih imena (Jean-Luc Godard, Ursula Meier, Crsti Puiu, Sergei Loznitsa). “Mostovi Sarajeva“ otvaraju se prošlosnim segmentom. Tragična prošlost Sarajeva ima eho u sadašnjosti. No, omnibus vjeruje u sutra. Segmente povezuje animirani “intermezzo“ s dvije ruke u obliku mosta nad rijekom. Kao da su autori “Mostova Sarajeva“ prorokovali zajedništvo državljana ex-YU obnovljeno nesretnim poplavama.

VESTERN


Cannes je poslovično nesklon vesternu, najameričkijem od svih žanrova. Međutim, ove godine je zavrtio čak dva vesterna – američki “The Homesman“ Tommyja Leeja Jonesa i danski “The Salvation“ Kristiana Levringa. Prednost dajemo potonjem. Arhetipski (špageti) vestern na danski način nešto je što se ne viđa svakog dana. Najveća europska muška zvijezda Mads Mikkelsen sjaji u ulozi junaka koji će se (o)svetiti krivcima za smrt svoje žene i sina, ubijenih odmah po dolasku na američko tlo. Negativci su primjereno živopisni. Jednog od njih utjelovljuje Eric Cantona. Danska - Amerika 1:0.


ŽENE


Samo su u glavnoj konkurenciji prikazana dva zanimljiva filma festivalski respektabilnih redateljica - Alice Rohrwacher (“Le Meraviglie“) i Naomi Kawase (“Still The Water“). U ostalim programima pažnju su izazivali filmovi Marie Amachoukeli-Barsacq i Claire Burger (“Party Girl“), Jessice Hausner (“Amour fou“)... i izraelske filmašice Keren Yedaya koja se “drznula“ snimiti flm o incestu (“That Lovely Girl“). Ženska ruka iza kamere osjetila se na ovom Cannesu kao nikad dosad.

IZ CANNESA
MARKO NJEGIĆ

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
02. kolovoz 2021 21:11