 |
Veliki sam fan grafičkog filmskog nasilja i koliko god ja volio da ga uvijek bude što više, ono mora služiti priči, a ne postati samo sebi svrha. Ako se to dogodi, tada već zalazimo u okvire eksploatacijskog filma. Horor u svojoj suštini to i jest, ali postoji razlika u pristupu. Ako je krvi i nasilja previše i stalno se ponavlja, postoji mogućnost da se gledatelj na njega navikne i više ne reagira kako bi trebao. Ja sam u svom filmu tražio neki omjer onog što mogu napraviti, a da izgleda strašno i uverljivo, a da bude dovoljno da stvori jezu kod gledatelja. Može stvarno vrijedi ona da je lice straha strašno toliko dugo dok ga ne vidiš.
A u političkom podtekstu u kojem se spom...