Ticker 1

Prijelomna vijest

Ticker 2

StoryEditor
KulturaPoseban humor

Za koću na kojoj se riba odmah pere u makinji ovaj je splitski karikaturist dobio posebnu nagradu: dvije tisuće eura - u vinu! Pogledajte crtež koji je osvojio žiri

Piše Siniša Kekez
19. svibnja 2018. - 13:23

Nikola Listeš, splitski karikaturist s adresom u Kaštel Sućurcu, koji je lani osvojio jedanaest međunarodnih nagrada, nedavno je osvojio Grand prix na 20. svjetskom festivalu karikatura u Portu.

Aktualna nagrada - dobivena za koću na kojoj se riba odmah pere u makinji, a po koju će Listeš otputovati krajem lipnja - zanimljiva je i po tome što je polovica nagrade, dvije tisuće eura, u vinu. Pa su predbilježbe čestitara već nadmašile očekivanu količinu, a pogledi su uprti put Sjeverne luke prema očekivanom vinonoscu. S Listešom smo popričali o toj i drugim karikaturalnim situacijama koje život neštedimice donosi.

Osvojili ste Grand prix na 20. svjetskom festivalu karikatura u Portu. Tema je bila "Očistimo planet", ali konkurencija je bila golema?

- Na festivalima je konkurencija uvijek velika. Tema se zna barem mjesec dana unaprijed. Ako mi neka tema ne legne, uopće ne šaljem. Na 20. Porto Cartoonu bilo je 2500 radova od 550 autora, a glasanje se prenosilo uživo preko interneta. I kad pomislite: nisam dobio, pročita vaše ime. Porto je u karikaturističkim krugovima jedan od četiri Grand Slama. Posebna je draž ogledati se u svjetskim okvirima. Rad mora biti duhovit, crtež čist, a osnovna ideja jasna. Tu je i faktor sreće, i da se podudari da nitko od tisuće sudionika ne napravi nešto slično. Nema nikakve garancije da će vaš rad doći do kraja. Karikature koje su meni najdraže često puta ne osvoje nagradu. Mislim da je jako važno to što imam originalan način razmišljanja i crtanja i nitko mi ne može reći da sam nešto uzeo od nekoga.

Bitno je i tko će biti član žirija jer ovisite o njihovoj volji. Recimo, u Istanbulu na Nasreddin Hodji bude 13 karikaturista u žiriju. Negdje u žiri zovu i glumce, novinare... Često puta pobijedi karikatura koja je već više puta nagrađivana u svijetu. Kod nekoliko tisuća radova možete napraviti takav previd. Danas na nekim festivalima printaju karikature na formate veće od metra i izlože ih na ulici kao što je Marmontova tako da prolaznici stavljaju glasove u kutije. Tako ne možeš prigovarati žiriju.
 

Sedamdesetak svjetskih nagrada

Pola nagrade je u vinu. Je li riječ o vrhunskom vinu u malo boca ili ćete organizirati Noći vina i karikature i možda ugroziti kaštelanski zinfandel?


- Ne znam, možda će biti dvadeset boca porta od sto eura, ili četrdeset od pedeset eura. Mislim da neće biti velika količina. Koliko sam već vina obećao, trebat će mi velika bačva. Čuo sam od kolega karikaturista da je u Italiji bilo natjecanje gdje je cijela nagrada bila u vinu, ali da to vino nikad nije došlo. Da je Davor Štambuk živ, sigurno bi dobio nekoliko boca. Štambuk mi je bio jako drag, njegovali smo sličan stil, čistu liniju. Jako sam ga cijenio u zanatskom dijelu, a bio je i vrstan poznavalac vina.

Jeste li senzibilizirani za ekologiju time što živite u Kaštelima? Pere li se u vas riba na koći ili u portu?

- Kaštela su sada čistija nego što su bila. Možda je za ideju ove karikature zaslužan moj Sućurac iliti Mašograd. Imamo i mi koće...

U karikaturu ste došli iz stripa?

- Mene zanima humor u stripu i u karikaturi. Čistom karikaturom ozbiljno sam se počeo baviti 2010. kada sam u Španjolskoj dobio broncu, a godinu poslije u Iranu Grand prix. Onda su počele stizati nagrade iz cijelog svijeta. Imam ih oko sedamdeset. Hrvatsko Društvo karikaturista pet mi je puta dodijelilo Oskariku za najuspješnijeg na svjetskim festivalima. Ta nagrada mi je veliki autorski stimulans i potvrda od kolega.

Unatoč nagradama, niste zadovoljni položajem karikaturista?

- Ne postoje domaći listovi za objavljivanje. Devedesetih je bilo sedamnaest listova i priloga gdje su karikaturisti mogli objavljivati. Bio je Pomet, Berekin, Žulj, Feral... Sve se to ugasilo pa smo bili prisiljeni ići na inozemne natječaje. U novinama djelujemo Srećko Puntarić, Nik Titanik, Joško Marušić i ja. A zašto nas ne bi bilo još petnaest? Krivo mi je da više nema prostora za karikaturu. Da nije bilo karikaturista poput Butira, Mihatova, Štambuka, Brešana, Pismestrovića, Reisingera, ja ne bih nikad bio “zaražen” dobrom karikaturom. U Europi i Americi u dnevnim listovima karikatura ide na naslovnu stranicu.

Karikature političara u punom koloru. Volio bih da svi hrvatski dnevni listovi na naslovnici i na zadnjoj stranici imaju karikature. Ja sam u Njemačkoj za jedan takav list radio karikature za naslovnu stranicu. Njima je to humor koji im prodaje novine. U Njemačkoj i SAD-u, za razliku od Hrvatske, smatraju da je takva karikatura dobro došla i dobro je plaćaju.


Gladijator Pegula

Radite i na internetu. Sviđa li vam se taj medij?


- Internet je novi medij gdje se može dobiti svoj prostor koji možete sami uređivati i objavljivati što želite, iako i tu postoje ograničenja. Što se pak političke karikature u Hrvata tiče, ona nije zahtjevna, jer možete nacrtati bilo koju stranku ili političara, rezultat je isti. Mislim da su nam političari jednostavno ukrali kruh, jer se ljudi danas više smiju njima nego nama karikaturistima. Volio bih se u budućnosti više posvetiti radu na promociji humora u obliku stripa i karikature u mom gradu, jer Split ima dišpet, urođeni zafrkantski gen od Angjela Uvodića do Tončija Keruma... Trebat će mi dosta vremena i, naravno, pomoći Grada...

Koji je sada natječaj 'u điru'?

- Novi natječaj istječe za koji dan. Tema je doniranje organa. Ja sam rad već poslao. Riječ je o prvom festivalu u Ankari koji organizira njihovo udruženje liječnika. Nagrade su pristojne i to je dokaz koliko je karikatura prisutna u svijetu. A sada dosta o karikaturi, idemo malo u svijet stripa. Najavljujem vam svoju izložbu dvojezičnog stripa o gladijatoru Peguli 25. svibnja do 6. lipnja u Francuskom institutu. Dođite, to je preko puta ribarnice...

 

#KARIKATURE#NIKOLA LISTEš

Izdvojeno