Da je Bach trajno nadahnuće pokazuju i dva ogledna primjerka “made in Croatia”. Prvi je projekt 2 Guitars “Baroque Inspiration”, a drugi “Jazzy Bach” Matije Dedića i Darka Jurkovića Charlieja.
Ovaj prvi tandem čine zagrebački klasični gitaristi Zoran Zadravec i Ivan Medvidović, koji su snimili dvostruki album nadahnut njemačkom baroknom glazbom. Ili, preciznije, ostavštinom Dietericha Buxtehudea, Johanna Pachelbela, Johanna Sebastiana Bacha i Georga Philippa Telemanna. Blasfemija? Ne, već nova dimenzija barokne glazbe kojoj je nadahnuti dvojac vrsnih instrumentalista sofisticiranim aranžmanima (a sve su kompozicije u njihovim izvornim tonalitetima) dao svježinu, ne skrnaveći ideje velikih skladatelja.
Već sam ulazak na etiketu KSG EXAUDIO iz Kölna, dakle diskografa specijaliziranog za objavljivanje albuma klasične gitare, veliki je kompliment za 2 Guitars. No, jezikom reklama, to nije sve jer “Barokna inspiracija” prvi je dvostruki album u povijesti Hrvatske snimljen na gitari. Pardon - gitarama. Kuriozitet koji jamči ekskluzivu je i činjenica da ni jedna od kompozicija nije izvorno napisana za gitaru, a budući da je mahom riječ o izvedbama na dvama gitarama, očito je dvojac morao sam napraviti obrade. Napravio ih je Medvidović.
Početak projekta bio je zapravo rad na Buxtehudovim kompozicijama za koje su Zadravec i Medvidović dobili notni zapis te prionuli obradi za gitaru. Bio je to očito odličan “ulazak” u temu, pa je nekako logično zaiskrila i ideja da se na isti način oda počast i ponudi novo gitarističko čitanje i preostale trojke velikih njemačkih baroknih skladatelja. Budući da nije bilo nikakve gitarističke literature, poslužili su se “predloškom” komorne glazbe.
Bilo je neizbježno da se Bachom pozabave kroz njegove znamenite “Dvoglasne invencije” jer svaki glas je mogla “elegantno” interpretirati jedna gitara. Što svakako nije bila baš najlakša zadaća jer su skladbe pisane za čembalo koji ima raspon od pet oktava, dok ih gitara ima tek nešto više od tri.
Budući da su tvrdoglavo željeli sačuvati izvorni tonalitet jedino moguće rješenje bilo je drugačije štimanje gitara. Da bi pak dobili željenu mekoću i boju baroknog zvuka, koristili su posebne žice, ali i tehniku pozajmljenu od svirača lutnje. Slični problemi bili su naravno i s kompozicijama drugih autora, poput primjerice Telemannovih “Šest kanonskih sonata” koje su izvorno napisane za dva puhača ili gudača.
Je li ovaj projekt samo za okorjele ljubitelje klasične glazbe odnosno njemačkog baroka? Nije. Ma što o tome mislili Zadravec i Medvidović, i za uho prosječnih slušatelja današnje glazbe - naravno, ne baš one koji otkidaju na narodnjake i niža estradna bića - “Baroque Inspiration” može biti inspirativno glazbeno iskustvo. Album, odnosno njegov prvi disk, recimo, otvara Buxtehudeva “Svita u G molu” koja može (mora!) zadovoljiti ne samo ljubitelje klasične gitare, već i publiku sklonu relaksirajućem ili meditativnom “easy listeningu”. Iako tu nema ništa šlampavog ni “easy”, glazba vas u trenu odvlači u neka druga sazvučja i uvlači u čarobni glazbeni svijet u kojem nema mjesta ni za što drugo osim čistog užitka u glazbi samoj.
Osobne sklonosti će, naravno, odrediti favorite na sjajnom i uzbudljivom dvostrukom albumu, a moj je, naravno, Bach. Virtuozne izvedbe njegovih “Petnaest dvoglasnih invencija” naprosto su očaravajuće s čudesnom progresijom po tonalitetima i čarolijom unesenom u te formalno edukacijske “upute”, kako ih je opisao sam kompozitor.
Projekt “Jazzy Bach” je samo naizgled “something completely different”. Okvirno ga se može ugurati u prigodu obilježavanja 330 godina od rođenja velikog kompozitora, no i ovaj album je zapravo rađen s “podtekstom” koji veli da je Bachova glazbena ostavština i danas itekako živa.
Ne samo zato jer ćete u mnogim temama, pa i onoj uvodnoj “Jesu, Joy Of Man’s Desireing” iz kantate “Herz und mund und tat und leben, BWV 1031” ili spomenutoj “Air” prepoznati nešto što ste mnogo puta čuli, a da niste imali blagog pojma da je to Bachovo, već i zbog pozamašnog truda dvojice vrsnih glazbenika da nađu svoj način čitanja. I pritom ničim ne uvrijede velikog Bacha.
Naravno, dvojac klasičnih gitarista koji želi “rekonstruirati” baroknu atmosferu i sazvučja drugim glazbenim sredstvima (gitarama) i dvojica vrhunskih jazz instrumentalista opisom radnog mjesta “sklonih improvizacijama i maštovitim razradama glazbenih tema”, stoje na dvama polovima. No, učinak je zapravo isti.
Možete to zgodno provjeriti na “Osmoj invenciji u F-duru” za kojom su posegnuli i klasično-gitaristički i jazz dvojac. Različiti su da različitiji ne mogu biti, no zajednička im je sjajna glazba, iznimna razina muziciranja virtuoznih glazbenika i efektni face-lifting iliti osvježenje krucijalne glazbene baštine. Organskim sredstvima, bez botoksa i silikona.
Ovaj prvi tandem čine zagrebački klasični gitaristi Zoran Zadravec i Ivan Medvidović, koji su snimili dvostruki album nadahnut njemačkom baroknom glazbom. Ili, preciznije, ostavštinom Dietericha Buxtehudea, Johanna Pachelbela, Johanna Sebastiana Bacha i Georga Philippa Telemanna. Blasfemija? Ne, već nova dimenzija barokne glazbe kojoj je nadahnuti dvojac vrsnih instrumentalista sofisticiranim aranžmanima (a sve su kompozicije u njihovim izvornim tonalitetima) dao svježinu, ne skrnaveći ideje velikih skladatelja.
Već sam ulazak na etiketu KSG EXAUDIO iz Kölna, dakle diskografa specijaliziranog za objavljivanje albuma klasične gitare, veliki je kompliment za 2 Guitars. No, jezikom reklama, to nije sve jer “Barokna inspiracija” prvi je dvostruki album u povijesti Hrvatske snimljen na gitari. Pardon - gitarama. Kuriozitet koji jamči ekskluzivu je i činjenica da ni jedna od kompozicija nije izvorno napisana za gitaru, a budući da je mahom riječ o izvedbama na dvama gitarama, očito je dvojac morao sam napraviti obrade. Napravio ih je Medvidović.
Početak projekta bio je zapravo rad na Buxtehudovim kompozicijama za koje su Zadravec i Medvidović dobili notni zapis te prionuli obradi za gitaru. Bio je to očito odličan “ulazak” u temu, pa je nekako logično zaiskrila i ideja da se na isti način oda počast i ponudi novo gitarističko čitanje i preostale trojke velikih njemačkih baroknih skladatelja. Budući da nije bilo nikakve gitarističke literature, poslužili su se “predloškom” komorne glazbe.
Bilo je neizbježno da se Bachom pozabave kroz njegove znamenite “Dvoglasne invencije” jer svaki glas je mogla “elegantno” interpretirati jedna gitara. Što svakako nije bila baš najlakša zadaća jer su skladbe pisane za čembalo koji ima raspon od pet oktava, dok ih gitara ima tek nešto više od tri.
Budući da su tvrdoglavo željeli sačuvati izvorni tonalitet jedino moguće rješenje bilo je drugačije štimanje gitara. Da bi pak dobili željenu mekoću i boju baroknog zvuka, koristili su posebne žice, ali i tehniku pozajmljenu od svirača lutnje. Slični problemi bili su naravno i s kompozicijama drugih autora, poput primjerice Telemannovih “Šest kanonskih sonata” koje su izvorno napisane za dva puhača ili gudača.
Je li ovaj projekt samo za okorjele ljubitelje klasične glazbe odnosno njemačkog baroka? Nije. Ma što o tome mislili Zadravec i Medvidović, i za uho prosječnih slušatelja današnje glazbe - naravno, ne baš one koji otkidaju na narodnjake i niža estradna bića - “Baroque Inspiration” može biti inspirativno glazbeno iskustvo. Album, odnosno njegov prvi disk, recimo, otvara Buxtehudeva “Svita u G molu” koja može (mora!) zadovoljiti ne samo ljubitelje klasične gitare, već i publiku sklonu relaksirajućem ili meditativnom “easy listeningu”. Iako tu nema ništa šlampavog ni “easy”, glazba vas u trenu odvlači u neka druga sazvučja i uvlači u čarobni glazbeni svijet u kojem nema mjesta ni za što drugo osim čistog užitka u glazbi samoj.
Osobne sklonosti će, naravno, odrediti favorite na sjajnom i uzbudljivom dvostrukom albumu, a moj je, naravno, Bach. Virtuozne izvedbe njegovih “Petnaest dvoglasnih invencija” naprosto su očaravajuće s čudesnom progresijom po tonalitetima i čarolijom unesenom u te formalno edukacijske “upute”, kako ih je opisao sam kompozitor.
Projekt “Jazzy Bach” je samo naizgled “something completely different”. Okvirno ga se može ugurati u prigodu obilježavanja 330 godina od rođenja velikog kompozitora, no i ovaj album je zapravo rađen s “podtekstom” koji veli da je Bachova glazbena ostavština i danas itekako živa.
Ne samo zato jer ćete u mnogim temama, pa i onoj uvodnoj “Jesu, Joy Of Man’s Desireing” iz kantate “Herz und mund und tat und leben, BWV 1031” ili spomenutoj “Air” prepoznati nešto što ste mnogo puta čuli, a da niste imali blagog pojma da je to Bachovo, već i zbog pozamašnog truda dvojice vrsnih glazbenika da nađu svoj način čitanja. I pritom ničim ne uvrijede velikog Bacha.
Naravno, dvojac klasičnih gitarista koji želi “rekonstruirati” baroknu atmosferu i sazvučja drugim glazbenim sredstvima (gitarama) i dvojica vrhunskih jazz instrumentalista opisom radnog mjesta “sklonih improvizacijama i maštovitim razradama glazbenih tema”, stoje na dvama polovima. No, učinak je zapravo isti.
Možete to zgodno provjeriti na “Osmoj invenciji u F-duru” za kojom su posegnuli i klasično-gitaristički i jazz dvojac. Različiti su da različitiji ne mogu biti, no zajednička im je sjajna glazba, iznimna razina muziciranja virtuoznih glazbenika i efektni face-lifting iliti osvježenje krucijalne glazbene baštine. Organskim sredstvima, bez botoksa i silikona.