StoryEditor
KulturaJedna sasvim osobna priča

Tragom dokumentarca o Molatu: otok od 27 štruca kruha

10. lipnja 2016. - 13:05

Molat je valjda jedan od prvih otoka za koji je, stjecajem okolnosti, potpisnik ovih redaka čuo i kad mu je urednik došao s idejom da u povodu promocije jednog dokumentarca zapiše poneko slovo o tom otoku, iz predjela sjećanja i zaborava doleti mu jedna davna slika: u novinarevu svetokajskom djetinjstvu, druga polovica 60-ih, početak 70-ih, bio je jedan veliki brod imenom "Molat", siv, kao da ga danas vidim, s onim velikim otvorima za ventilaciju u obliku lule razasutim po palubi, a služio je, na mrtvom vezu, za skladištenje nafte u solinskoj 'Petronafti'.

I kad sam naučio sricati slova čitao sam "Molat", i od nekog sam čuo da je Molat zapravo otok. Ma kako je otok, kad je brod, bistrio je po svojoj glavici dječak iz Svetog Kaja, jedinog pomorski orijentiranog solinskog kvarta i prije nego što je počeo učiti o jadranskim otocima, arhipelazima i razvedenoj obali. Avantura je u tom djetinjstvu bila popeti se na "Molata" i skočiti u more, lako je bilo skakati kad je bio pun, al' 'aj ti skoči kad je prazan, a sjećam se jednom je za nama, bosonogima, stražar trčao sve do Mramore, nekadašnje plaže s koje su nas odavno zajarali...

Godinama je "Molat" debelim lancima, obraslim priljepcima i mušulama bio vezan uz kraj i davno je skončao u rezalištu, no njegova slika, nakon što mi je odavno postalo bistro kako je Molat ipak otok koji i danas tuče more tamo po Zadarskom arhipelagu, iskrsnula je, dakle, kad je urednik došao s imperativom:

- Na HTV3 u petak, 10. lipnja, bit će prikazan dokumentarac o Molatu, poslat ću ti mail, pa vidi što možeš napraviti!
Uz najavu prikazivanja filma iz 2008., čiji scenarij i režiju potpisuje Ljubica Janković Lazarić, stajao je kratki siže:
"Dokumentarni film 'Molat, jučer i danas' govori o starosjediocima otoka Molata, prosjek godina šezdeset, i novoj obitelji na otoku - pekaru Josipu s četvero male djece.

Korisnik je privremeno isključen

Kada je Josip došao na otok, otvorila se osnovna škola i njegova su djeca bila jedini đaci na otoku. Dvije su djevojčice završile osnovnu školu, a sada je ostala samo njihova mlađa sestra koja je i jedini polaznik osnovne škole Molat. Starosjedioci se druže, govore o prošlosti, sadašnjosti, budućnosti, dok se pekar bori da svako jutro bude dovoljno kruha za sve ljude na otoku.

Iako izgleda da Josip živi odvojeno, domaći ljudi spjevali su pjesmu pekaru i njegovu radu...'
Od snimanja filma prošlo je osam godina, vrijeme je to u kojemu se štošta može promijeniti, ali, nigdje telefonskog broja molatske pekarnice. Idemo onda pitat svemrežje, zna li ono što o pekaru Josipu. Kad gle: napis iz 2010., pekar Josip sad ima petero djece i najavljuje odlazak zbog njihovog školovanja... Ali, otok Molat nije ostao gladan kruha, naslijedivši zanat od punca, pekarnicu sada vode zet mu Franci i kći Marija, imaju i malo dijete, a Marija je, kaže novinska priča iz 2012., i u visokoj trudnoći raznosila svoj proizvod do Brgulja i Zapuntela, uz Molat, preostala mjesta na otoku dugom 11 kilometara s površinom od 22 četvorna kilometra. Dnevna prozvodnja za čitav otok izvan sezone je 27 štruca!

Otok Molat - poznat po fašističkom koncentracijskom logoru iz Drugog rata u kojemu je bilo 20 tisuća uznika, od kojih je 350 ubijeno - prema posljednjem popisu stanovništa, ima 187 stanovnika, no stvarna brojka zimi je upola manja, liječnik navraća nekoliko puta tjedno na po dva sata, pa je bolje biti bliže Gradu...

No, kakva je situacija danas? Od tog pitanja krenula je novinareva sizifovska avantura po telefonskom imeniku i uzaludnom poslu, redom: Mjesni odbor, Matični ured, Župni ured, agencija 'Jadrolinije', Udruga umirovljenika, Osnovna škola Zadarski otoci, sve u mjestu Molat, pa onda, Mjesni odbor i Turističko društvo Brgulje, te Mjesni odbor Zapuntel, nitko da digne slušalicu ili, još češće, 'korisnik je privremeno isključen'.

"Ma da mi bilo tko digne slušalicu i samo kaže ima li još kruha na otoku, pa ću lako - imam ja utakmica u nogama - sročiti priču" - konta u sebi novinar, te krenu nazivati redom sve brojeve koje je našao, ali nakon desetak poziva bez odaziva, uvidje i da je to beskoristan put...
- Jesi li uspio dobiti koga? - provjerava urednik u kojoj sam fazi.
- Jok!
- Moramo imati živu riječ - stigao je novi imperativ.

Uz kruh, sad je tu i sok i sladoled

Onda opet novinaru sinu misao: "Rošo, Rošu je žena s Molata!" Je, mog prijatelja iz Studentskog doma "Cvjetno naselje" tamo negdje s početka 80-ih minulog stoljeća Vencija Rakvina, zvanog Roša - pogodite zašto - nisam čuo najmanje 20 godina...

Aaa, Rošo, ča činiš - obraćam mu se onako kako su mu se obraćali njegovi Kaljani u "Cvjetnom", te mu pripovijedam svoje jade i kako mi se na cijelom otoku nitko ne javlja.

- A tko će ti se javit kad devet od deset članova Mjesnog odbora nije tamo, možda da je vikend netko bi se i javio. Pođem tamo posjetit punicu. Katamaranom je to 45 minuta do Molata, pa još malo do Brgulje, karta je zimi 30, a ljeti 40 kuna. Žena, moje dvije ćerke i ja, to ti je 300 kuna za poć tamo. Trajekt vozi skoro tri ure - priča Venci. Zna on i pekara Josu. Ubrzo sam imao i Josin broj mobitela.

Josu je valjalo pričekati da se naspava, ta i noćas je pekao kruh.
- Dobar dan, zovemo iz 'Slobodne Dalmacije' u povodu prikazivanja ovog filma...
- Al' je opet na televiziji?
- Je, u idući petak. Jeste li ga već gledali?
- Repriza. Bio je već dva-tri puta.
- Film je snimljen prije osam godina. Je li se išta u međuvremenu promijenilo?
- Je, kako nije. Otvorio sam, uz pekarnicu, i trgovinu, prodajem sokove i sladoled.
- Koliko kruha dnevno ispečete?
- Kad je špica sezone, ono od 15. sedmoga do 15. osmoga i po 350 štruca, a izvan sezone do tridesetak. Od toga po pet štruca vozimo u Brgulje i Zapuntel, udaljene pet kilomatera.
- Isplati li vam se to raditi?
- Moram, moja dozvola za rad uvjetovana je time da radim cijelu godinu. Ako ne bih radio zimi, ostao bih bez dozvole, pa gdje sam onda?

- A djeca...
- Najstarija ćer mi ima 26 godina, najmlađa sedam. Ima ovdje škola, ali nema djece, nema smisla da ona bude jedina, pa će na kopno u školu. I žena će mi biti s njom.
- Čitao sam da ste prije četiri godine posao prepustili zetu Franciju, a da ste se vi povukli...
- To sam bio malo pustio zetu da uđe u posao, a ja sam nakratko bio sa ženom i djecom. Ali s poslom moja pekarnica nikad nije prestajala raditi - kazuje nam Josip Gashi, pekar s Molata, glavni lik iz dokumentarca 'Molat, jučer i danas'.

 

item - id = 315452
related id = 0 -> 1127288
related id = 1 -> 1125186
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
15. listopad 2021 07:03