StoryEditor
KulturaKoga voli čika Sekulić?

'Sramotno i bijedno, huškanje i podvaljivanje mržnje na najgori način!': Tomašev 'Mali ratni dnevnik' dignuo buru među roditeljima

Piše Jasenka Leskur-Staničić
20. siječnja 2017. - 09:45
iStock-496540272

U sjeni političkog skandala koji potresa znanstvenu zajednicu i rasprave može li ministar biti osoba osumnjičena za prepisivanje tuđih radova, na društvenim mrežama pojavila se tema iz istog ministarskog resora, ali iz nešto mlađih "uzrasta".

Riječ je, naime, o lektiri osnovne škole za "šestaše" - na popisu obvezne lektire naših dvanaestogodišnjaka je "Mali ratni dnevnik" Stjepana Tomaša pod naslovom "Moj tata spava s anđelima", objavljen u Mozaiku knjiga 2000. godine, u obliku dnevnika djevojčice Cvijete u ratnom Osijeku.

Preko iskustva male junakinje osnovci se upoznaju s bliskom hrvatskom prošlošću, sa strahotama Domovinskog rata, razaranjem i stradavanjima nedužnih ljudi, sa strahovima, mislima i osjećajima jedne djevojčice kojoj svakodnevno granatiranje prekida sretno djetinjstvo: odlazak u školu, igru, šetnju, u smrt odnosi prijatelje… Između svega toga djevojčica Cvijeta piše i o svojim dojučerašnjim susjedima, Srbima.

'A smeta vam Harry Potter'

Pa tako pod naslovom "Koga voli čika Sekulić", primjerice, mala djevojčica u dnevniku piše kako tom Srbinu iz Dalja koji živi i radi u Osijeku, "koji je govorio da je Jugoslaven", a "odnedavna da je Hrvat, iako ga nitko ne pita što je", svakodnevno "srpska braća tuku bolesnu mater… a da on još nijedanput nije rekao: Što nam to rade oni psi, majku će mi ubiti?!".

A u daljnjem tekstu, slušajući majku i oca kako tom Sekuliću ne vjeruju, djevojčica Cvijeta se pita: "Voli li čika Sekulić naše neprijatelje više nego svoju majku?", a odgovor se iz svega rečenog podrazumijeva. Sekulić više voli one koji nas granatiraju.
U raspravi na Facebooku mnogo je ljudi komentiralo način na koji se u ovoj knjizi govori o srpskom narodu, kao i to da takav sadržaj djeci prenosi vrijednosti nespojive s onim čemu bi obrazovni sustav jednoga građanskog društva, dvadeset godina nakon završetka rata, trebao težiti.

"Sramotno i bijedno, huškanje i podvaljivanje mržnje na najgori način. Sijanje zla, ništa drugo", "Ne mogu vjerovati! Strašno!" – neki su od njih. Neki su se referirali i na školsku lektiru: "Grozna knjiga, moja su je djeca imala za lektiru. Nisam mogla vjerovati da se tako nekontrolirani tekstovi mogu naći u bilo kojoj knjizi, a kamoli u dječjoj lektiri!", ili: "Svakakvo smeće čitaju danas djeca za lektiru, a smeta vam Harry Potter. Na što nam se svelo obrazovanje!".

Član suradnik HAZU-a

No, najizravniji je u svom komentaru hrvatski književnik Eduard Pranger, autor zbirke priča "Ples na žici" i romana "Anđeli u tami" te brojnih tekstova, ali i stripova na domeni.blog.hr.

"I baš kad sam pomislio da je književnost u svojoj nepredvidivoj evoluciji iscrpila sve oblike izražavanja, prevario sam se. Ne polako pa sigurno, nego brzo i učinkovito, u nas se rađa novi žanr: hrvatska mrževnost (sintagma: mržnja + književnost)", napisao je na svom FB profilu Pranger.

- Radi se o dijelu književnosti koja je grubo nekorektna i primitivno uvredljiva po svim svojim osnovama sadržaja. Ona napada pripadnosti pojedinca ili određenih skupina ljudi/građana po rasnim, nacionalnim, vjerskim, rodnim, političkim i ostalim osobnim opredjeljenjima. Ksenofobična i prepuna govora mržnje, svojim tekstovima cilja na najprizemnije moguće osjećaje čitatelja potičući u njima ono najgore: bijes, brutalnost i zlo. Opravdanja za takvu vrstu književnog izraza - koju sav uljuđen svijet osuđuje - najčešće se nalaze u ljubavi prema Domovini, ognjištu i porijeklu, a zapravo je sve to samo maska za osobni probitak i dobitak pojedin(a)ca – smatra ovaj književnik te upire prstom u dječjeg književnika uvrštenog 2006. godine u popis obvezne lektire.

"Jedan od suvremenika tog danas vrlo popularnog i žanra u usponu je i uvaženi Stjepan Tomaš, član suradnik HAZU, institucije koja je trebala okupiti cvijet hrvatske inteligencije, a od koje je danas ostalo samo otužno uhljebničko leglo i toplo gnijezdo parazita na društvenoj sisi. Na svojim mrežnim stranicama u biografskim podacima danas gospodina, a nekada druga Tomaša, lijepo se dade iščitati kako je on baš u toj nesretnoj Srbiji i Jugoslaviji započeo svoju karijeru i prosperirao ubravši veći dio nagrada i priznanja. Devedesetih, naglo je spoznao svoje tvrdo hrvatstvo i domoljublje te nastavio s ubiranjem odličja u svojoj novoj domovini pa je već 1996. nagrađen visokim odličjem Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića.

Čitajući što i kako piše, a znajući da to što piše čitaju i naša djeca kao obaveznu lektiru, prvo što mi pada na pamet jest da je prava šteta da ne postoji orden velereda izokrenutog kaputa s konvertitskom lentom, danas bi to odlikovanje ponosno nosio ne samo on, nego i mnogi naši uvaženi intelektualci", smatra Eduard Pranger, koji je u jednom intervjuu naglasio da je zadatak javnih osoba i intelektualca ukazivati na svako zlo u društvu izazvano pogrešnim vođenjem politike jer politika i ljudi koji je vode su ono što kreira naš život i život naše djece.

Da se Turci ne uvrijede

Dodatno, za Slobodnu Dalmaciju je naglasio da je aktivno od početka sudjelovao u ratu, da zna što je zlo, te da ne podnosi one koji zazivaju rat.

Treba li na ovaj način podučavati dvanaestogodišnjake o Domovinskom ratu, pitali smo višeg savjetnika za hrvatski jezik u Agenciji za odgoj i obrazovanje, dr. Srećka Listeša, koji smatra da ova lektira ima svoju opravdanost:

- Jedan od ciljeva koje se promiče i aktualnom uputničnom, kurikulnom promjenom je i čitanje i upoznavanje književnosti vlastitoga naroda, kulturnoga i civilizacijskoga kruga kako bi učenici stjecali književna znanja i kulturni identitet. Ovdje se radi o domoljubnoj knjizi ratne tematike, a domoljublje je jedna od prvih vrijednosti u svim svjetskim školskim sustavima – kaže dr. Listeš. - Tri su svrhe čitanja: informiranje, učenje i zabava. U školi se čita radi učenja, osobito lektirni naslovi, a ne radi zabave.



Stjepan Tomaš, među ostalim, piše i o Osječaninu Sekuliću, Srbinu kojemu susjedi Hrvati nisu vjerovali. Povijesna je činjenica da su Srbi privremeno okupirali dijelove Hrvatske pa književnik ne govori ništa što nije mogao vidjeti i doživjeti svaki stanovnik Osijeka početkom devedesetih godina. Kad bismo tako nakaradno gledali, najprije bismo morali iz škole izbaciti Marulićevu "Molitvu suprotivu Turkom" ili Mažuranićeva "Smail-agu", zatim Šenoino "Zlatarovo zlato" pa Marinkovićeva "Kiklopa" jer bi se mogli uvrijediti Turci ili Nijemci, koji su, u prethodnim vremenima, također okupirali hrvatske krajeve. U našim se školama ne optužuju ni Srbi, ni Turci, ni Nijemci, ni Talijani.

Učenici čitaju djela domoljubne tematike zbog razvijanja domoljubnih vrijednosti i osobnog i zajedničkog identiteta. Tomaš piše o tomu kako su djeca iz njegova okruženja doživljavala ratna stradanja i gubitke očeva i braće. Vjerujem da je poznato kako je o ratu pisala Anna Frank. Da napomenem, "Dnevnik Anne Frank" također se čita u našim osnovnim školama, kao i roman "Sadako hoće živjeti". Trebamo li skrivati ono što su doživljavala hrvatska djeca, a poučavati o onome što su doživljavale židovska i japanska djevojčica? – pita dr. Listeš.


Splitsko iskustvo

Kako učenici prihvaćaju knjigu Stjepana Tomaša, ispričala nam je nastavnica jedne splitske škole koja je željela ostati anonimna:

- Učenike se duboko dojmi sudbina djevojčice Cvijete i ostalih likova u djelu, zapravo strahote rata i njegove posljedice na život ljudi, kao što je slučaj i s Brucknerovom "Sadako hoće živjeti“, Annom Frank ili "Djevojčicom iz Afganistana“. Poruka svakoga od navedenih djela jest osuda rata i svih strahota koje rat donosi.

Ne potičemo niti dopuštamo nikakav oblik govora mržnje, osobito s obzirom na vjersku, nacionalnu ili spolnu pripadnost, niti su naša djeca ikada pokazala negativne reakcije po tom pitanju. Svjesni su da je najvažnije kakav je čovjek kao osoba. Važan je pristup književnom djelu, a mi se trudimo razgovarati s učenicima, nastojimo da izraze svoje dojmove, misli i stavove o pročitanom.

 

#STJEPAN TOMAŠ#EDUARD PRANGER#SREĆKO LISTEŠ#MALI RATNI DNEVNIK

Izdvojeno

27. svibanj 2020 15:27