Drugi festival poljskih filmova u splitskoj "Kinoteci", zvan Visla, svečano je otvorila premijera sportske drame "Trenerova kći" Lukasza Grzegorzeka. Otvaranje je uljepšala glavna glumica filma, 24-godišnja Karolina Bruchnicka.

- Ovo je moj prvi posjet Splitu i treći posjet Hrvatskoj. Prije 15 godina sam bila u Puli na godišnjem odmoru. I prije tri dana sam bila u Osijeku. Jako mi se sviđa.

Volim šetati gradom i gledati znamenitosti te upoznavati ljude. Jako mi se sviđa i klima. Pa i kiša mi se sviđa. Hrvatska hrana mi je jako ukusna – otkrila nam je Karolina u lobiju “Kinoteke”.

Karolina dolazi iz malog poljskog gradića Walbrzych, blizu Wroclawa, a trenutno završava studij filma na poljskoj akademiji. Ovo je njezin filmski debi, prvi film koji je ikad snimila. Uvijek je htjela biti glumica, to joj je san još od vrtića. Pa i ranije. Stalno je radila na tome, išla u školu i paralelno na satove glume.

Tako je to počelo. Otac ju prvi put odveo u kino i u kazalište i njezina ljubav prema filmu i kazalištu dolazi od njega. Nitko u njezinoj obitelji nije umjetnik, samo ona.

- Nitko me nije osobito ohrabrivao, svi su mi govorili da to nije moguće i da je to samo moja ideja. Ako išta pogriješim, sama sam kriva. Ali, otac mi je velika potpora jer on je mozak, a ja sam srce.

Ako nešto žarko želim on mi uvijek kaže da stanem i da se opustim. On mi je jako važan – rekla nam je Karolina koja je “Trenerovu kćerku” počela snimati kad je bila na trećoj godini.

Najteža stvar koju ste napravili za ovaj film, po pitanju treninga? Jeste li se ustajali u 6 ujutro i slično?
- Rekla bih da je logistika bila zahtjevna. Fakultet mi je udaljen od Varšave sat i pol, a tamo mi je bio trening. Živjela sam na toj relaciji jer sam se pola dana školovala, a pola trenirala. Bilo je zahtjevno, ali onda sam shvatila da mi ta logistika ne znači ništa jer nisam bila umorna.

Neki moji kolege, također s treće godine, žalili su se da imaju puno obaveza i da su umorni. Ja sam radila isto, ali nisam bila umorna. Mislim da ako doista nešto želite, onda to i ostvarite. Bez prigovaranja.

Redatelj mi je pružio veliku potporu i iskazao mi povjerenje jer je htio glumicu koja jako dobro igra tenis, a prije snimanja filma nisam baš najbolje igrala tenis.

Vježbala sam za film, ali nisam profesionalno igrala. Svidjela mu se moja gluma pa je rekao da možemo poraditi na tenisu. Zapravo, trenirali smo svaki dan. Znala sam da ako budem šest mjeseci igrala svaki dan, moći ću glumiti u filmu.

On mi je bio trener jer zapravo ovaj film je dijelom autobiografski. Bio je tenisač i prestao je igrati s 18 godina. Jako dobro igra tenis pa me trenirao, a također i glumi u ovom filmu. Tako da je redatelj, glumac i trener.

Jeste li otkrili sličnosti između vas i vašeg lika, tj. između sporta i glume?
- Ja i moj lik imamo mnogo sličnosti jer se scenarij mijenjao mnogo puta. Kad sam prije nekoliko mjeseci napuštala stan našla sam prvu verziju scenarija i shvatila sam da je to sasvim drugi film.

Redatelj je stalno mijenjao scenarij jer me upoznavao i zanimalo ga je što mislim i što govorim. Kakav je moj karakter.

Ponekad bi mijenjao lik zbog mene pa je nastao miks. Snimali smo kronološki i stalno me pitao što nedostaje mom liku. Imala sam puno utjecaja na scenarij. Sada shvaćam da su neki dijelovi lika postali dio mene i nastao je miks jer sam joj dala puno i ona je puno dala meni.

Što se tiče tenisa i glume: sada sam na zadnjoj godini i pišem diplomski, a to mi je tema. (smijeh) Pišem o sličnostima između sporta i glume.

Ima mnogo poveznica. Ideju sam dobila čitajući biografiju Andrea Agassija. Dok je izlazio s Brooke Shields išao je na njezine predstave na Broadwayju i napisao je dosta toga o glumi.

Ima dosta sličnosti jer vas stalno promatraju i stalno vas sude. Ako ne date sve od sebe to osjećate i publika to vidi. Razlika je u tome što je u glumi ponekad bolje kad izgubite kontrolu i ne mislite. Ako u sportu izgubite kontrolu, izgubite. To je prva stvar koja razdvaja te dvije profesije.

Kakva je danas situacija u poljskom filmu? Koliko mu pomaže europski i američki Oscar Pawela Pawlikowskog?
- Mislim da postaje bolje. Imamo oskarovca, ali imamo i mnogo mladih umjetnika koji imaju široke vidike. Svatko od njih ima svoje ideje o snimanju filma i to mi se sviđa.

Trenutno u poljskom filmu ima mnogo premijera, no sviđa mi se što se te filmove ne može uspoređivati. Ima tu dobrih komedija, drame, horora.

Naravno da ima komercijalnih filmova, ali to je slučaj svugdje. Mislim da situacija u poljskom filmu postaje sve bolja. Naravno, tu je i poljski filmski institut koji financira filmove, no ima i drugih organizacija.

Na primjer, veliki gradovi daju sredstva da se snima u nijhovom gradu. To je bio slučaj s "Trenerovom kćeri". Snimali smo u Krakowu i dali su nam sredstva jer smo promovirali njihov grad. Ima mnogo prilika i ako nešto želite postići to je moguće.

Ima li u Poljskoj filmskih zvijezda ili su vam draže hollywoodske?
- Naravno da ima poljskih zvijezda. Mislim da su ljudi počeli vjerovati u poljsku kinematografiju. Pawlikovski je uspio i nakon toga su ljudi vidjeli da je to moguće.

Joanna Kulig je svakako zvijezda nakon “Hladnog rata”.Ima i zvijezda koje glume u kazalištu ili u TV serijama kojih sada ima puno.

Neke od njih su jako dobre, priča je dobra i ne traju dugo pa da gledate jednu seriju 12 godina. Gledate manje priče pa se čine kao film. Naravno da ima hollywoodskih zvijezda koje su popularne u Poljskoj, ali drago mi je da su ljudi počeli otkrivati i domaće glumce.

Je li vam Joanna Kulig možda uzor? Želite li imati karijeru kao što je njezina?
- Naravno. Kad budem imala slobodnog vremena, počet ću učiti nove jezike da pokušam raditi i u inozemstvu.

U poljskom filmu “Lice” ima citat da je Poljacima mjesto u Poljskoj. Ne slažete se, želite ići u inozemstvo?
- Volim Poljsku i drago mi je što sam tamo rođena. Prvi nagon mi nije otići, samo želim putovati i živjeti i raditi u mnogim zemljama. Pripadam Poljskoj, ali želim raditi i negdje drugdje.

Hoće li vam ovaj film otvoriti neka vrata?
- Nadam se. Puno sam putovala s ovim filmom i posjetila mnoge festivale. Upoznala sam dobre ljude.

Je li možda Pawlikovski vidio film?
- Mislim da nije, nikad ga nisam upoznala, ali vjerujem da će pogledati film. Putovali smo i po poljskim festivalima gdje poljski redatelji predstavljaju svoje filmove.

Oko 15 poljskih filmova trenutno putuje po festivalima i znam cijelu ekipu jer svi idemo na ista mjesta. Mislim da je to dobro jer se imamo prilike upoznati, vidjeti kako ljudi vide filmove i kako rade.

Postoji li #MeToo pokret u Poljskoj?
- Mislim da ne. Ima nekih priča, npr. Polanski, ali to nije ništa novo. Naravno, u Poljskoj ima zvijezda koje misle da je to trenutno jako popularno i da je dobro pričati o tome pa nalaze načina da to istaknu, ali nitko ne zna je li to istina, ili ne.