Nakon stanke od dvije godine, splitska likovna manifestacija posvećena suvremenoj umjetnosti, Splitski salon i njegovo 41. izdanje, održat će se od 19. studenoga do 16. prosinca.
Ovogodišnji Splitski salon odvijat će se pod naslovom "Ne posve izgubljeni jedni za druge" te, kako kaže kustosica Salona Ivana Meštrov, afirmira vizualne radove, vizualna i društvena istraživanja pozvanih umjetnika i umjetnica, kolektiva i suradničkih organizacija koja promiču kompleksnosti feminističkih genealogija, potiču na produktivne dijaloge među generacijama kao načine izgradnje pravednijih povijesti, imaginiraju uključivije i zelenije sadašnjosti, lokalno, ali i puno šire.
- "Ne posve izgubljeni jedni za druge" intimni je izložbeni glitch, poticaj da se čujemo unutar trenutnog kaosa svakodnevice - kaže kustosica.
- Iako je glitch kao termin korišten u digitalnoj sferi, ovdje je posuđen od kustosice i istraživačice Legacy Russell, zagovornice glitch feminizma, koja ukazuje na problem u društvenom sustavu, koji je narušen ekonomskom, rasnom, socijalnom, seksualnom i kulturnom stratifikacijom i imperijalističkim procesima koji nastavljaju provoditi nasilje nad tijelima. Zato glitch u takvom sustavu nije pogreška, nego upravo suprotno, proširenje i korekcija - kaže Ivana Meštrov.
Splitski salon održavat će se u više sekvenci, na nekoliko gradskih lokacija, kao i muzejsko-galerijskih prostora. Otvara se u Multimedijalnom kulturnom centru 19. studenoga u 19 sati, a izložba započinje instalacijom "Dobra voda" trojca Marine Bauer, kiparice, Didier Doueta, umjetnika zvuka, Zrinke Šimičić, plesačice, koreografkinje i autorice koncepta.
"Dobra voda" istražuje pokret kao temelj našeg spoznavanja svijeta te uspostavljanja odnosa, međusobne povezanosti i povezanosti s okolišem čiji smo dio, a naslov se veže uz uvalu na otoku Silbi.
Rad na istoj izložbi "Žene minorne spekulacije" Nicole Hewitt i Ivana Slipčevića kompleksna je instalacija, koja će također poprimiti aktivni, izvedbeni oblik i bavi se poviješću koja nema pisanog traga, u koju su upisani razni diskursi, a unutar koje se ideja oko tijela i korporalnosti vežu na ženski rod. Rad novomedijske umjetnice Vide Guzmić "Sjene njezinih slika", instalacija je koja se sastoji od artefakata i svjetlosne intervencije. Ostvarujući dijalog s obiteljskim naslijeđem, približava međugeneracijske prijenose, ovog puta na razini unuka-baka, propituje pozicije autorstva kroz umjetnički amaterizam i sustav profesionalnog bavljenja umjetnošću.
Jednokanalni video-pripovjedački performans EE-0 multimedijalne umjetnice Lale Raščić utemeljen je na grčkom mitu o Arahni, djevojci koju božica Atena pretvara u pauka.
Renata Poljak, pak, nastavlja se na svoju recentnu filmsku produkciju, obilježenu refleksijama o migracijsko-ekološkim procesima, proširuje film novim radovima u mediju neona i crteža "More more more".
U subotu pak, 20. studenoga, Splitski salon otvara izložbu u Salonu Galić te daje poseban prostor eksperimentalnom filmu Tatjane Dunje Ivanišević, autorice prvog hrvatskog feminističkog filma "Žemsko", snimljenog daleke 1968.
U prostoru Salona Galić naći će mjesto i zvučni zapis "Naše su ruke manje", nastao u sklopu projekta Fish Forward, udruge za zaštitu prirode WWF Adria. Autorica teksta, filmska radnica Karla Crnčević, osvrće se na rad žena kroz lokalni kontekst tvornica ribljih konzervi i njihova nestanka, kojih je na istočnom Jadranu bilo oko 60, od čega je čak polovica bila na otocima.
U Galiću će biti postavljena i instalacija Neli Ružić "Ana", nastala u sklopu projekta posvećenog radnicama nekadašnje tvornice "Dalmatinka".
U Galiću će se predstaviti i segment umjetničkog istraživanja "Retropolis: Naše zdravlje je u našim rukama", koje su provele umjetnice Stella Leboš, Luana Lojić i Maja Marković te kulturna i urbana antropologinja Sonja Leboš.
Splitski salon će dio programa izvesti i u Hrvatskom pomorskom muzeju Split, gdje će 23. studenoga dvije autorice, Nadija Mustapić i Matea Šabić Sabljić, izvesti intervencije feminističkog predznaka u stalnom postavu muzeja.